Granični prelaz Sukobin - Murićani, kojim je Ulcinj jedino povezan s Albanijom, postojao je i prije skoro 100 godina i, za razliku od današnjeg, bio otvoren i za robni promet.
To potvrđuje građa arhivskog odsjeka u Ulcinju, koja je javnosti prvi put predočena na izložbama prije četiri i tri godine.
I ne samo to, te 1928. godine, od kada datiraju spisi i fotografije, u Kraljevnini Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je čak osam graničnih prelaza u najjužnijoj opštini koji su bili otvoreni za promet ljudi i roba: Ckla - Zogaj, Kravari - Štuf, Sukobin - Murićani, Sukobin - Gorica, i na rijeci Bojani: Fraskanjel - Baljaj, Sv. Đorđe - Prekalj, Reč - Ljuarz i Sv. Nikola - Puljaj.
Prelazi su bili u nadležnosti carinarnice II reda u Baru, koja je imala svoje ispostave u Sukobinu i Ulcinju.
Autorka izložbi i načelnica arhivskog odsjeka u Ulcinju Ljiljana Bulatović navela je da se i na području koje gravitira Skadarskom jezeru tada odvijao živ protok ljudi i roba rijekom Bojanom, brodskom linijom Plavnica - Skadar - Ulcinj.
Od osam prelaza i živopisne brodske linije Plavnica - Skadar - Ulcinj, najjužnijem gradu ostao je samo prelaz Sukobin - Murićani, koji je davno probio projektovanu frekventnost i na kome se u špicu sezone čeka više sati.
Riječ je malograničnom prelazu koji za sada ne ispunjava potrebne uslove za promet roba.
Vlada Duška Markovića planirala je da otvori i granični prelaz Ckla - Zogaj, koji bi bio i kopneni i pomorski.
Aktuelni premijer Dritan Abazović nedavno je najavio skoru gradnju mosta na Bojani u blizini račve, što bi značilo otvaranje još jednog graničnog prelaza između susjednih zemalja.
Poslije Prvog svjetskog rata, u Kraljevini SHS, a poslije i u Kraljevini Jugoslaviji, u sastav carinske vlasti ulazili su ministarstvo carina s odjeljenjima carina i finansijske direkcije s odsjecima za carine i carinarnice.
Carinska služba imala je stručnu, finansijsku i kontrolnu ulogu. Carinarnice su bile neposredno podređene odsjecima za carine.
Postojale su glavne carinarnice i carinarnice I i II reda. Glavne carinarnice bile su u Beogradu, Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Mariboru, Novom Sadu, Osijeku, Sarajevu, Skoplju, Splitu, Subotici i Sušaku.
Za tadašnje stanovništvo Ulcinja, ali i Skadra, poseban značaj imali su kopneni granični prelazi, budući da je granica u većini slučajeva polovila njihova imanja ili su ona u cjelosti pripala susjednoj zemlji.
Zahvaljujući dvovlasnim prolaznicama ostvarivali su odgovarajuće carinske povlastice, odnosno bili su oslobođeni plaćanja carinskih taksi na stoku i poljoprivredne proizvode koje su donosili sa svojih imanja, a na osnovu sporazuma između dvije države.
Ljiljana Bulatović je navela da fotodokumentarni materijal iz 1928. pripada Fondu carinarnica II reda Bar i čuva se u Državnom arhivu na Cetinju.
”Interesantan je kako sa sociološkog i kulturološkog, tako i sa etnološkog stanovišta”, ocijenila je ona.
Dvovlasne prolaznice, kako je navela, važile su vjerovatno sve do Drugog svjetskog rata.
Lijepa arhivska priča konačno se završava 1948. godine, kada je nakon Titovog ”ne” Staljinu, Albanija skoro hermetički zatvorila svoje granice s Jugoslavijom.
Arhivski odsjek dogodine slavi 30. rođendan
U arhivskom odsjeku u Ulcinju, pored ostalog, vrlo intenzivno rade na formiranju porodičnih i ličnih fondova.
”Prikupljamo građu, ljudi hoće da znaju svoje porijeklo, porodična stabla za nekoliko vjekova. Donose nam fotografije i podatke o precima koji su bili poznati u vremenu u kome su živjeli. Nije lako jer pojedini ne žele da otkriju pojedinosti o precima”, kazala je Ljiljana Bulatović.
Arhivski odsjek u Ulcinju, u kome osim nje rade još tri stručna saradnika, naredne godine slavi jubilej - 30 godina postojanja.
”Trudimo se da ostavimo nešto važno iza nas. Za sada imamo preko 300 metara dužine građe u 19 arhivskih fondova i dvije zbirke fotokopija dokumenata”, navela je ona.
Titovo “ne” Staljinu razdvojilo porodice
U danu kada je Albanija zbog Titovog odlučnog “ne” Staljinu odlučila da zatvori granice s Jugoslavijom, u Skadru i drugim mjestima susjedne zemlje zadesilo se i dosta Ulcinjana.
”Neki su uspjeli da se vrate preko ilegalnih prelaza, a bilo je i onih koji su ostali tamo da žive. Tako je to vrijeme i porodice razdvojilo, koje nijesu mogle decenijama da se vide”, ispričao je “Vijestima” jedan mještanin Vladimira.
A oko nekih imanja u susjednim zemljama i prava na njih, kaže on, i danas se vode sudski postupci.
Bonus video:
