Crnoj Gori je, zbog nekorišćenja hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera, koji se procjenjuje na više od 2.100 gigavat sati (GWh), nanijeta šteta koja se mjeri milijardama eura.
Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska. Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) ponovo otvorila tu temu, dok se nova Vlada Dritana Abazovića o tome još nije izjasnila.
Koliki je potencijal Bilećkog jezera najbolje govori podatak da je ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, nakon izlaska Kombinata aluminijuma (KAP-a) iz elektronergetskog sistema, planirana za ovu godinu na oko 2.958 GWh sa gubicima na mreži.
Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.
Zvaničnici Republike Srpske, na čijoj se teritoriji većinom nalazi Bilećko jezero, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da ne namjeravaju da Crnoj Gori daju odgovarajuću naknadu, dok su iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rekli da zvanična Podgorica od njih nikada nije ni tražila naknadu.
Stručnjaci, koje je kontaktirao CIN-CG, saglasni su da je Crnoj Gori nanesena šteta, što pokazuju i studije renomiranih preduzeće za konsalting i projektovanje.
Na primjer, prema studiji “Iskorišćenje hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera u dijelu koji pripada Crnoj Gori”, koju je 2008. godine uradio Energoprojekt Beograd, učešće Crne Gore u proizvodnji HE Trebinje1 je od 58,7 do 93,06 gigavat sati (GWh) godišnje, u HE Trebinje 2, od 2,1 do 3,32 GWh godišnje i u HE Dubrovnik 1, od 163,3 do 258,8 GWh godišnje.
Ukupno to je 224 do 355,18 GWh godišnje ili za period od 1968. do 2022. godine od 12.096 do 19.179 GWh.
Ako se u obzir uzme sadašnja cijena na energetskoj berzi u Budimpešti od oko 300 eura za megavat sat (MWh), to znači da je Crna Gora po tom osnovu do sada izgubila milijarde eura.
Subsektorska studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predviđa da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.
Prema studiji Elektroprojekta iz Ljubljane, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne 270 gigavat sati godišnje.
BOLJE ISKORISTITI BILEĆKO JEZERO, NEGO GRADITI NA KOMARNICI
Prema međunarodnim konvencijama, Crna Gora ima pravo da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru. Ali, umjesto da uzme ono što joj pripada, crnogorske vlasti, bivše i sadašnje, kao i Elektroprivreda propagiraju kontrovezne energetske projekte koji devastiraju jedinstvene i vrijedne predjele, poput kanjona Komarnice.
Analitičar Dejan Mijović smatra da Crna Gora može dobiti električnu energiju ili iznos u novcu koji je otprilike jednak proizvodnju HE Komarnica.
”Komarnica bi se gradila sedam, osam godina, a isplatila tek za nekih 15 jer treba isplatiti i kredit od više stotina miliona eura koji bismo dobili za gradnju”, rekao je Mijović za CIN-CG.
Prema planovima, HE Komarnica proizvodila bi, u najboljem slučaju, 217 gigavat sati godišnje, dakle, manje od polovine ukupnog iznosa naknade koju bi Crna Gora, prema Subsektorskoj studiji, mogla da dobije od korišćenja Bilećkog jezera.
Bivša, 42. Vlada premijera Zdravka Krivokapića, dok je bila u tehničkom mandatu u martu 2022. godine (nepovjerenje joj je u parlamentu izglasano 4. februara) usvojila je Informaciju o valorizaciji voda Bilećkog jezera i formirala ekspertski tim.
Nekoliko mjeseci prije toga su u okviru EPCG formirali radni tim, koji se bavi tim pitanjem.
Član odbora direktora EPCG Rajko Radusinović rekao je za CIN-CG da su prikupili oko 40 dokumenta i da će pokušati da problem riješe sporazumno.
”Međutim, to je ipak međudržavni problem u koji su inkorporirane sadašnje nezavisne države BiH, Hrvatska i Crna Gora. Osim sporazumnog rješavanja ove problematike, naravno postoji i arbitraža, ali za to je potrebno da se sve tri strane usaglase ko će da bude taj koji će da arbitrira i sve tri strane da prihvate presudu arbitraže. Postoji i međunarodni sud i učinićemo sve da do toga ne dođe”, rekao je Radusinović.
Arbitražom je zaprijetila bivša Vlada Duška Markovića 2019. kada je poslala notu Ambasadi BiH. Crnogorska strana u noti izražava nadu da će pitanje biti riješeno u duhu dobrosusjedskih odnosa i da će ako se ne nađe prihvatljivo rješenje, biti prinuđena da pokrene postupak pred međunarodnim arbitražnim i sudskim organima.
Odgovor iz Sarajeva nije stigao, ali arbitražu Crna Gora nije pokrenula.
CRNA GORA TREBA DA BUDE IZVOZNIK STRUJE
Bilećko jezero je nastalo zaustavljanjem toka rijeke Trebišnjice, pogranične ponornice između Crne Gore i BiH. Jezero je površine 33 kilometra kvadratna zavisno od vodostaja, dužine skoro 20 kilometara i dubine preko 100 metara na pojedinim mjestima.
Akumulacija je potopila brojna sela i imanja i, iako su mještani obeštećeni, potopljen je i dio kulturno-istorijske baštine. Sa crnogorske i hercegovačke strane potopljeno je više crkava, a manastiri Dovrićevo i Kosijerevo su izmješteni.
Potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije i 22 kvadratna kilometra teritorije BiH. Udio sliva BiH je 60 odsto, a, prema Subsektorskoj studiji crnogorske Vlade iz 2005. godine, udio Crne Gore je 40 odsto.
Danas elektroenergetski sistem koji koristi vode Bilećkog jezera posluje kroz preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), u čijem je sastavu više postrojenja kojima upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i elektroprivrede Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.
HE Trebinje 1, Trebinje 2 i postrojenja Gornji horizonti, koja se još grade, posluju u okviru ERS. Hrvatska Bilećko jezero koristi za HE Dubrovnik, dok HE Čapljina upravljaju elektroprivrede Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.
Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja HE Trebinje 1 je od 370 do 420 GWh, HE Trebinje 2 srednja godišnja proizvodnja iznosi 14,5 GWh, HE Dubrovnik 1168 GWh, a protočne hidroelektrane (PHE) Čapljina 400 GWh.
Električna energija proizvedena u HE Dubrovnik pripada i Hrvatskoj i RS, po 50 odsto, dok Crna Gora ne dobija ništa.
Dejan Mijović kaže da bi protivargument za to mogao da bude to što je BiH sagradila brane i kanale koje dovode vodu do Hrvatske.
”Međutim, treba reći da su za ovih 30 godina tokom kojih Crna Gora nije naplatila ni cent na ime koncesije, mogli da budu sagrađeni upravo te brane i kanali”, objašnjava Mijović.
Hidrolog i inženjer geologije i hidrogeologije Mihailo Burić navodi da su procjene o slivu sa teritorije Crne Gore različite, kreću se između 37 do 45 odsto.
”Ali svakako najmjerodavniji je podatak u tome koliki je prosječni doticaj sa naše teritorije. On je ocijenjen sa 32 kubna metra u sekundi, mi u kalkulacijama idemo sa 30 m3 u sekundi da dolazi vode sa teritorije Crne Gore u Bilećko jezero”, rekao je Burić za CIN-CG.
Njegova vizija je, kaže da Crna Gora treba da bude izvoznik električne energije, ali upozorava na klimatske promjene.
”Na rijeci Morači, na osnovu dosadašnjeg trenda i projekcija tog trenda će doći do smanjenja srednjeg godišnjeg proticaja sa prosječnih 170 m3 u sekundi na 102 m3 u sekundi. U gonjoj Tari će doći do promjene srednjeg godišnjeg proticaja sa 26 na 10 m3 u sekundi. Moramo da shvatimo i konstatujemo efekte klimatskih promjena i na osnovu toga moramo da pravimo strategije u energetici. Ako se ovako nastavi možda ćemo morati graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima naših voda”, rekao je Burić.
Opština Nikšić je do 1992. dobijala naknadu za potopljene teritorije, oko 200 hiljada eura. Raspadom SFRJ i nakon rata u BiH, Crna Gora je ostala i bez toga jer ni nakon smirivanja prilika Opština Nikšić nije dobijala ništa od Elektroprivrede RS. Samo je po ovom osnovu izgubljeno oko šest miliona eura.
S druge strane, ERS ovu naknadu uredno isplaćuje opštinama na teritoriji RS- Trebinju i Bileći.
Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević za CIN-CG je rekao da imaju dobru komunikaciju sa komšijama i u tom pravcu treba da i dalje razvijaju odnose.
”Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu”, smatra Kovačević.
CRNA GORA ĆE TRAŽITI I ONO ŠTO JOJ JE PRIPADALO
Direktor Direktorata za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Željko Furtula za CIN-CG je kazao da će Crna Gora tražiti ne samo pravičnu raspodjelu hidropotencijala jezera, nego i ono što joj je pripadalo u prethodnom periodu.
Podsjetio je da je Crna Gora u više navrata pokušavala da dogovori sa RS i BiH pravičnu raspodjelu hidroenergetskog potencijala.
”Prethodnih 15-ak godina Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa RS i Hrvatskom, koji ima već sa Srbijom i Albanijom. Dva puta, 2004. i 2010. godine je Crna Gora bila na pragu zaključivanja tog ugovora. Čak je 2010. usvojen nacrt ugovora o vodama koji je upućen BiH, a na koji do dan-danas nismo dobili odgovor. Pretpostavka je da je tu problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera”, rekao je Furtula.
U nacrtu Ugovora o vodama iz 2010, koji je tadašnja Vlada Crne Gore poslala BiH navodi se da je “korišćenje svih voda od zajedničkog interesa, a na prvom mjestu voda Bilećkog jezera, jedan od primarnih ciljeva ugovora”.
Bivši državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Marko Perunović za CIN-CG je ranije, dok je bio na toj funkciji, kazao da bi trebalo u saglasnosti sa RS naći renomiranu međunarodnu instituciju koja bi uradila studiju prihvatljivu za obje strane.
”Na taj način bismo znali da je naših 10, 15, 20 odsto... Akumulacija je 1,28 milijardi kilometara kubnih vode, i to su ogromne količine koje bi za naš hidropotencijal značile jako puno. Ono što je naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. koja je oko 200.000 današnjih eura. Od 1992. ta koncesiona naknada nije nikada ni naplaćena”, podsjetio je Perunović.
U RS NE GLEDAJU BLAGONAKLONO NA INICIJATIVU CRNOGORSKE STRANE
U EPCG, kako je kazao Radusinović, smatraju da je rješenje da formiraju zajedničko tijelo sa Elektroprivredom RS, i da zajednički odaberu izvođača, tj. projektni tim, međunarodnu naučnu instituciju koja će objektivno procijeniti ućešće Crna Gore u vodama Bilećkog jezera i na osnovu toga da se odredi pravična nadoknada.
Međutim, direktor ERS Luka Petrović za CIN-CG je kazao da je to “neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova”.
”Oni hoće da kažu da imaju pravo na to, a kad se pravio sistem - nije ih bilo”, poručio je Petrović.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS su za CIN-CG kazali da EPCG nema pravo da traži učešće u isporuci električne energije iz već izgrađenih objekata, jer u njihovoj izgradnji nije učestvovala.
Iz tog Ministarstva navode da je naknada za potopljeno zemljište u SFRJ redovno izmirivana svim opštinama, uključujući i Nikšić, međutim nakon okončanja rata, prestao je da postoji pravni okvir za dalje plaćanje.
Miodrag Radunović, bivši pravni savjetnik Vlade Crne Gore iz 2010. i član Vladinog tima 2005. i 2006. godine koji je pregovarao sa ERS, kaže da BiH itekako odgovara status kvo u slučaju Bilećkog jezera.
”Znači da koriste jezero, proizvode električnu energiju, a da i dalje nemaju nikakvih obaveza prema Crnoj Gori. Naravno da je to sa stanovišta naših interesa i potreba neodrživo”, rekao je Radunović za CIN-CG.
Smatra da takvo stanje nije dobro ni sa stanovišta budućih planova i programa vezano za korišćenje preostalih voda, kada su u pitanju i Tara i Komarnica, itd.
Prema riječima Radunovića, HE Trebinje 1 je 1968. godine počela da radi, a nije tražena saglasnost Skupštine tadašnje Republike Crne Gore, što je bila obaveza prema tadašnjem osnovnom Zakonu o vodama donesenom na saveznom nivou.
”BiH je tada bila dužna da pribavi, a potom i da zaključi sporazum u vezi korišćenja tih voda”, kaže Radunović.
U međunarodnom pravu to je, kako je naveo, uređeno Direktivom o vodama EU, Helsinškim pravilima o uređenju voda iz 1966, Konvencijom o međunarodnim vodotocima iz 1992. godine, Konvencijom UN o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka iz 1997.
”U tim dokumentima se preferira održivo i pravično korišćenje međunarodnih voda, a isto tako u nedostatku sporazuma, a kada je u pitanju šteta koja se nekim aktom može nanijeti državi sliva, da ta država ima pravo da se to pitanje raspravi, i da po tom osnovu zahtijeva određenu kompenzaciju”, objasnio je Radunović.
I danas stručnjaci naglašavaju da je osnovni Zakon o vodama SFRJ iz 1965. bio u potpunosti usklađen sa međunarodnim pravom i svim važnim konvencijama.
Ekspert za energetiku iz Beograda Aleksandar Kovačević objašnjava da je jedna dimenzija ko je vlasnik elektrane, druga na kojim vodnim resursima je ta elektrana zasnovana i kako se valorizuju ti vodni resursi.
”Vodni resursi su po definiciji javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze. Ne može bilo koje komercijalno preduzeće, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, da postane vlasnik vodnog resursa, ono postaje koncesionar, stiče pravo korišćenja vodnog resursa pod nekim uslovima”, naveo je Kovačević.
Umjesto čekanja na odgovor iz BiH, relevantne konsultantske kuće su predlagale da Crna Gora povlači vodu iz Bilećkog jezera tako što će izgraditi postrojenja na svojoj teritoriji.
U predlogu Energoprojekta Hidroinženjering iz Beograda iz 2008. godine tri su moguća tehnička rješenja za valorizaciju voda Bilećkog jezera - izgradnja HE Boka kod Risna i HE Obošnica kod Nikšića, a treće rješenje je prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero.
Vlada Mila Đukanovića je 2008. godine, favorizovala izgradnju HE Boka koja bi sa aspekta prostornog planiranja i zaštite životne sredine prouzrokovalo najviše štete. Aktuelno rukovodstvo EPCG i danas zastupa stav da bi HE Boka bila najbolje rješenje.
”To je najproduktivnije što se tiče energetskih parametara, i najmanje košta po iznosu po megavat satu električne proizvedene energije”, rekao je Rajko Radusinović.
EPCG će, kako kaže, graditi HE Boka samostalno ili u saradnji sa Elektroprivredom RS.
HE BOKA BI SE GRADILA NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU
HE Boka gradila bi se u području koje je pod zaštitom UNESCO kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine. Neophodno bi bilo bušenje tunela dužine 30 kilometara kroz planinski masiv Orjena, park prirode i potencijalno Emerald i Natura 2000 područje. Riječ je o predjelima koje EU smatra izuzetno važnim zbog očuvanja ugroženih vrsta i staništa.
Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG kaže da bi probijanja tunela, zatim i izgradnja HE, uticala negativno na životinjski svijet i vrlo je izvjesno da bi došlo do promjene klimatskih prilika u tim mikro-lokalitetima.
Osim što bi 20 odsto konstrukcije HE Boka činili tuneli rizični za izgradnju, rješenje je problematično i zbog ulivanja velike količine slatke vode u Bokokotorski zaliv, što je navedeno u Studiji Energoprojekta iz 2007.
Mićanović navodi da bi to negativno uticalo na neke zajednice i organizme u tom dijelu Boke koji su jako osjetljivi na promjene saliniteta.
Rukovodstvo EPCG nije bilo transparentno kada je u pitanju dokumentacija o Bilećkom jezeru i, iako su, pojašnjenjima i izjavama, pomogli istraživanju, nijesu odgovorili na zahtjeve CIN-CG-a za pristup informacijama, odnosno dokumentaciji.
Mićanović kaže da su imali isti problem kada je u pitanju ugovor koji je EPCG potpisala sa Elektroprivredom Srbije o izgradnji HE Komarnica.
”Nakon godinu dana aktivnog traženja i slanja zahtjeva dobili smo konačno ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Srbijom u vezi sa HE Komarnica i taj ugovor je apsolutno nečitak i niko nije uspio da izvuče ijednu rečenicu koja se kristalno vidi. Samo se nameće da jedna velika kompanija u većinskom vlasništvu Crne Gore nema odgovoran i brižan odnos prema građanima”, rekla je Mićanović.
PITANJE UREDITI MEĐUNARODNIM SPORAZUMOM
Pravnica iz Beograda Branislava Lepotić Kovačević navodi da su države na koje se odnosi pitanje sliva, kandidati za članstvo u EU, a EU ima pravila koja su slična opštim međunarodnim, a to je da svaka država ima pravo da uređuje sliv njene rijeke.
”Kada je u pitanju međunarodni sliv, u tom slučaju je najbolje zaključiti međunarodni sporazum u kojem će se sva ova otvorena pitanja urediti na način da se jasno definiše na koji dio sliva svaka od ovih država ima prava”, smatra ona.
Okvirna direktiva o vodama EU predviđa da se rječni sliv koji pokriva teritoriju više od jedne države članice, označi kao međudržavno vodno područje. Konvencija UN o pravu neplovidbenog korišćenja međunarodnih vodotoka, predviđa da “ako je značajna šteta ipak prouzrokovana drugoj državi vodotoka, države čije korišćenje prouzrokuje takvu štetu će, u nedostatku sporazuma o takvom korišćenju, preduzeti sve odgovarajuće mjere… radi otklanjanja i sprečavanja takve štete, i po potrebi, raspraviti pitanje kompenzacije”.
Dakle, međunarodni propisi su na strani Crne Gore i ona konačno treba da uzme što joj pripada i iskoristi ogromni potencijal Bilećkog jezera.
Građani od nove Vlade premijera Dritana Abazovića, koja je formirana 28. aprila, između ostalog očekuju stabilno snabdijevanje električnom energijom uz maksimalno očuvanje prirodnog bogatstva.
Zaštitnici prirodnog bogatstva sve glasniji
Protesti stručnjaka, ekoloških aktivista i građana zbog projekata koji bi mogli da ugroze neke od najvrednijih krajeva Crne Gore sve su jači. Toga su, kažu, svjesni i u EPCG, ali ne odustaju.
”Bez obzira što postoje ljudi i NVO koje štite prirodu i Crnu Goru, vjerujte nemojte je štititi od inženjera poput mene i mojih drugova”, poručio je Rajko Radusinović.
Andrijana Mićanović kaže da je interesantno kako EPCG uvijek bira biodiverzitetski najvrednija i najbogatija područja u Crnoj Gori.
”Danas pričamo o Orjenu, ali takav je slučaj i Komarnica, koja predstavlja jednu, u biologiji se to kaže - vruću tačku biodiverziteta, i kanjon koji je unikatan ne samo u Crnoj Gori, nego i u Evropi, a sa druge Orjen je planina kojoj se dive i istražuje je veliki broj naučnika i ljubitelja prirode. Pitam se zašto svoj novac znanje i energiju ne uložimo u nešto održivo što ne mora da bude na uštrb prirodnih ljepota i vrijednosti Crne Gore”, rekla je ona.
Za prevođenje vode iz Bilećkog u Slano ne treba saglasnost RS
Prema tvrdnjama stručnjaka upućenih u ovu temu, HE Boka ne bi mogla da se gradi bez saglasnosti Republike Srpske, jer bi se na njenoj teritoriji nalazio dio infrastrukture neophodne za ovu HE. Saglasnost za korišćenje teritorije RS bila bi neophodna i za HE Obošnicu.
Za treću opciju, prevođenje vode iz Bilećkog u Slano jezero, ne bi trebalo da se za infrastrukturu koristi teritorija RS. Ovo rješenje koristilo bi HE Perućica da ojača svoj kapacitet i ne zahtijeva izgradnju posebne hidroelektrane.
Stručnjaci smatraju da, ako bi se Crna Gora odlučila za bilo koje od ovih rješenja bez dogovora sa drugom stranom, rizikovala bi da uđe u spor sa BiH, čiji je ishod neizvjestan.
Bonus video:
