Zamisli ovaj scenario. Uzimaš telefon, upadaš na neku od društvenih mreža i standardno – počinješ da skroluješ. U jednom trenutku ti se prst zaustavi na nečemu poznatom. Hej, pa to si ti! To je TVOJA fotografija. Vjerovatno nam se svima desilo bar jednom (i ukoliko je samo jednom, iskreno ti zavidim) da iz čista mira krene brdo notifikacija zbog iznenadnog taga i silnih komentara na fotografiji koju je naš roditelj (bez odobrenja) objavio na društvenoj mreži. Naravno, roditelji uz to imaju i tendenciju da izaberu najmanje reprezentativnu fotografiju (jer je u njihovim očima, svaka naša fotografija, dok god nismo u majici sa lobanjama, najbolja fotografija ikad) pa to stvar čini još gorom. Trenutak kad ugledaš fotografiju koja po tvom mišljenju ne treba da postoji onlajn. Reakcija dok čitaš komentare ljudi za koje do tog trenutka nisi znao ni da ti znaju ime. Sve šok za šokom. A tu je i najzanimljiviji dio. Ovo, dakle, nije profil nepoznate osobe na drugom kraju svijeta koja je ukrala tvoj identitet. Ovo je profil tvog roditelja. Istovremeno, ovo je i buduća realnost za milione djece čiji su roditelji dokumentovali njihove rane godine na internetu. Pa šta je zapravo šerenting? Termin šerenting (engl. sharenting) je relativno nov i skovan je od engleskih riječi share (dijeliti) i parenting (roditeljstvo). Ovim terminom označava se težnja roditelja i/ili staratelja da dijele lične informacije (fotografije, video-zapise) o sopstvenoj djeci putem interneta − prvenstveno na društvenim mrežama, a onda i blogovima, veb-sajtovima, platformama za dijeljenje video-sadržaja (kao što je YouTube), narušavajući tako djetetovu privatnost.
Zašto je ovo jedan od najvećih izazova digitalnog roditeljstva?
Dijeljenje na društvenim mrežama je praksa dokumentovanja života onlajn koja nam je svima dobro poznata. Kada su u pitanju djeca, to su izleti u zoološki vrt, prvi koraci, odlazak na plažu, ringišpil, možda neki trenutak sa školske priredbe. Ne zvuči tako strašno, zar ne? Sigurno razmišljaš u fazonu – pa svi to radimo. I nisi daleko od istine. Zato bih voljela da prvo razmisliš o (potpuno opravdanim) razlozima zbog kojih roditelji uopšte šeruju toliko fotografija i provode toliko vremena onlajn.
Počećemo od najbitnijeg. U doba kada više puta dnevno guglajući provjeravamo jesmo li napravili gramatičku grešku prije nego što nešto „tvitnemo“ ili je li neko imao lošeg iskustva sa kremom za sunčanje koju smo krenuli da kupimo – šta misliš, koliko je pitanja koje ima jedan roditelj?
Istina je da mnogi roditelji kada se nađu na ovoj potpuno nepoznatoj teritoriji imaju potrebu da dijeljenjem stvari sa drugima izgrade osjećaj zajednice. Na ovaj način im stvari koje rade svakodnevno i s ljubavlju, ali im isto znaju biti i jako stresne i naporne, padaju lakše. Internet je tu kao neka bonus tetka koja ima moć da te prestravi, ali i da te odmah nakon toga smiri najboljim mogućim savjetom i rješenjem za problem bilo kakve prirode.
Naravno, ovo nije jedini razlog. Većina roditelja pretjera (ok, spamuje) sa fotografijama (i uspjesima) svoje djece iz najljepšeg mogućeg razloga - zato što su na njih ponosni! I dok sam osoba koja će zakolutati očima kad god neko okači 15 (maltene) istih fotografija (nebitno je li u pitanju selfi, najslađe dijete na svijetu ili zalazak sunca), istovremeno mi nema ništa draže nego kad mi na Fejsbuku, recimo, iskoči đak prvak. Te prve sedmice u septembru sam ja ta koja je u ulozi bonus tetke, zato što se topim i gledam zaljubljeno u apsolutno svaki mali ranac s lisicama ili pandama i najslađa mala ramena koja ih nose. Ali danas nije riječ o tome.
Sagledajmo na trenutak i loše strane šerentinga
Naš onlajn život se dosta često razlikuje od života koji zapravo vodimo. To je tako iz više razloga, ali najprije zato što imamo naviku da kačimo samo najljepše trenutke, zar ne? Ako razmisliš, nije da to nema smisla. Zašto bih podijelila fotografiju kojom nisam zadovoljna, s podočnjacima do poda ili kosom koja nije svježe isfenirana? Međutim, činjenica je da, bez obzira na to što znamo da svi radimo isto, to vremenom počne stvarati pritisak. Pritisak prije svega za osobu koja pokušava da održi onlajn prikaz savršenog života, ali i za dijete koje tek treba da prigrli sve svoje vrline i mane u trenutku dok se na društvenim mrežama serviraju samo fotografije osvojenih nagrada i đačkih knjižica punih petica, a sve se druge strane njegove ličnosti skroz guraju po strani. Ovo bi mogli izdvojiti kao jednu od loših strana pretjeranog šerentinga. Sljedeća nije ništa manje bitna. Čak naprotiv. Ne znam kakvo je tvoje prvo iskustvo sa internetom, ali sam sigurna da se slažeš da je jako bitno, ko god bio u pitanju, ostaviti nekome da sam odluči želi li da ima život onlajn i, ukoliko želi, kakvu personu i kada bi volio da stvori. Većina nas je tokom odrastanja mogla to i da uradi. Međutim, danas je stvar malo drugačija, i šerenting je, nažalost, jedan od razloga. Na neki način, djeca gube mogućnost da sama izgrade svoju onlajn ličnost. Umjesto da sami izaberu koje djelove života i prošlosti žele da podijele sa drugima, većina ovoga je za njih već prikazana. Objasniću vam ovo kroz primjer dječaka po imenu Dejvid Devor Džunior.
Sa dvadesetak godina Dejvid na internetu radi manje-više sve što i njegovi vršnjaci. „Tvituje“, kači fotografije na Instagramu, šeruje omiljene klipove sa Tiktoka. Ali tu je jedna stvar koja ga razlikuje od vršnjaka, a to je da na platformi YouTube postoji klip od prije trinaest godina koji nosi naziv David After Dentist i ima preko 140 miliona pregleda. Iako sam sigurna da će većina znati o čemu se radi, evo i objašnjenja. Mali Dejvid je 2009. godine postao zvijezda ne samo na Floridi nego širom svijeta kada je njegov otac okačio video-zapis nakon posjete zubaru, i Dejvida ošamućenog i u delirijumu. Sad, mnogi znaju da je Dejvid nakon ovoga gostovao u gomili emisija, kao i da cilj njegovog oca nije bio da ga napravi poznatim, već samo da podijeli njemu lično urnebesan video-zapis. Ipak, ono što nikome nije palo na pamet jeste da će se taj isti Dejvid možda za dvadeset ili trideset godina naći u poziciji da vodi firmu i da će ga zaposleni umjesto nadređenog gledati kao ošamućenog dječaka sa zadnjeg sjedišta. Da jeste, Dejvidov otac možda i ne bi okačio taj klip, što, ukoliko imaš nešto slično u svom arsenalu, toplo preporučujem da izbjegneš i ti.
Na kraju, uz naglasak da ne želim da te plašim, ostaviću ovdje i istraživanje koje je na temu šerentinga prije nekoliko godina sproveo The New Yorker. Sudeći po njima, do 2030. čak dvije trećine krađe identiteta biće baš posljedica šerentinga. Naravno, ovo ne znači da treba svi da se zavučemo u rupu i pogasimo društvene mreže. Ali valjalo bi da malo obratimo pažnju na to šta šerujemo onlajn, naročito kada se to tiče i malaca o čijoj bezbjednosti vodimo računa.
Kako da odgovornije šerentuješ?
Kao i kod svega što se tiče onlajn života, ključno je postavljanje granica. Kada su u pitanju starija djeca, preporučujem da ih uključiš u razgovor i pitaš za mišljenje o onome što planiraš da objaviš. Moja majka i ja smo, još dok sam bila u srednjoj, postigle neku vrstu dogovora, kojeg se i dalje (djelimično) držimo, tako da evo par ideja.
Uvijek im pokaži sliku. Ako im se ne sviđa, nemoj je postavljati. (Ovo je jako bitno!)
Ne pretjeruj. Društvene mreže su zarazne. To je činjenica. Zato je jako bitno da postaviš sebi granice u dijelu koliko je vremena onlajn u redu i da isto uradiš i za djecu. Isto važi i kada je u pitanju količina fotografija/informacija iz privatnog života koje kačiš.
Pazi sa kim si onlajn prijatelj i koga pratiš na društvenim mrežama. Kada je u pitanju profil na kome šeruješ slike i klipove djece, preporučljivo je da imaš zatvoren profil, kome nemaju svi pristup. Suvišno je reći: na ovaj način daješ do znanja i djeci da treba da paze i da ne smiju prihvatati bilo koga za prijatelja.
Za kraj, prije nego bilo šta objaviš, postavi sebi sljedeće pitanje: da li je to nešto za šta želiš da bude dio digitalnog otiska tvog djeteta? Ovo je naročito bitno zbog onih nešto mlađih, sa kojima ne možeš da se konsultuješ. Ti moraš da paziš za njih. Stoga, ako postoji bar jedna osoba koja ne bi trebala da to vidi, sad ili u budućnosti, preskoči šerovanje i zadrži fotografiju za sebe.
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn, koja godinama ulaže napore da internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Tokom 2019. godine kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjenim mladima koje doMEn stvara u Crnoj Gori.
