Ovlašćeni predstavnik Udruženja “Don Đon Buzuku” Đerđ Pepđonović negirao je da su odbornici ulcinjske Skupštine imali negativan stav povodom postavljanja spomenika čuvenom junaku Skenderbegu, na kružnom toku kod zgrade opštine.
To Udruženje, koje usko sarađuje s albansko-crnogorskom dijasporom udruženom u fondaciji “Simon Filipaj”, nakon skoro pet godina pravnih ujdurmi, blamaža s netačnim i iskrivljenim podacima, prije više od tri mjeseca odlučilo je da odustane od organizacije cijelog posla.
Reagujući na tekst “Spomenik Skenderbegu - ni na istok ni na zapad”, objavljen u “Vijestima” 4. maja, podsjetio da su odbornici većinom legitimno i konsenzusom izglasali sedam dokumenata, resorno ministarstvo tri, a gradonačelnici četri akta u vezi s tim projektom.
Ocijenio je da zbog toga ne stoji tvrdnja neimenovanog sagovornika “Vijesti” iz vrha bivše vlasti da su odbornici imali dilemu oko tog projekta.
Sagovornik iz Opštine, koji je bio usko uključen u realizaciju projekta, kazao je tada da stvari nijesu baš onakve kakvim se žele predstaviti.
”Prije svega, sporno za većinu odbornika bilo je mjesto gdje će biti postavljen spomenik. Kako, na primjer, doći do centra kružnog toka i napraviti fotografiju sa spomenikom junaka. Takođe, čini mi se da je postojao problem livnice. Gotovi kalupi spomenika urađenih u Albaniji, kako saznajemo, nijesu baš u dobrom stanju. Tu je i pitanje autorskih prava…”, kazao je tada sagovornik.
Ocijenio je da Udruženje ne može samo da vodi cijelu administrativnu priču.
”Mislim da se mora krenuti iznova i da se o lokaciji, izgledu i budžetu vodi potpuno transparentna priča u komunikaciji s građanima”...
Pepđonović ističe da je figura umjetnička vrijednost, a ne građevinski objekat.
”Pobjednik tendera garantuje autorstvo jer se daje garancija za to, kao i vremenska garancija i na kvalitet i na vlasništvo. Izjava da Udruženje ne može da rukovodi administrativnim poslovima je neprimjerena jer u zahtjevu, kao i u dokumentima i saglasnosti ministarstva, Udruženje vodi postupak a dijaspora finansira objekat opšte vrijednosti. Umjesto da se zvaničnici zahvale za poklon, kako bi uštedjeli budžetska sredstva, oni su nezakonito protjerali donatore”, kaže Pepđonović.
Povodom pokretanja nove procedure, Udruženje će, kako je naveo, savjetovati eventualne donatore da ne postaju donatori ovakvih projekata, posebno nacionalnih. Poručio je da će to bolje razumjeti čitajući (Đerđ) Fištinu dramu “Ispod rajskih očiju”, citirajući jedan njen dio.
ĐAVO: Ko si ti?
SKANDERBEGU: Ja sam Skenderbeg.
ĐAVO: Ah da, a ti bješe Skenderbeg? Kako vas Albanci ne pominju? Osim u časne škole, svi te pominju, svi te imaju u ustima; jer u srcu ne znam.
SKANDERBEGU: Da li stvarno kažeš?
SVETI PETAR: Izlazi, vodi Đerđu od ovoga. Oduvijek je navikao da tuguje. Albansko djelo je u rukama Božjim; stoga će nužno Albanija izaći na vidjelo. Bog čini samo dobra djela. Za ovo idite u Raj i ne obraćajte pažnju za Albaniju; zato što, na gnjev Đavola i Albanaca, Bog hoće da drži Albaniju na nogama sa čašću i srećom...”.
U obrazloženju odluke o odustajanju od realizacije projekta, Udruženje je u dopisu od prije tri mjeseca osudilo nezakonito ponašanje pojedinih zaposlenih u opštinskoj upravi i birokratsko ponašanje prema projektu tako što su komplikovali proceduru.
Ocijenjeno je da nacionalni narodni heroj ne zaslužuje takav tretman, jer su spomenici te vrste postavljeni u centrima svjetskih metropola uz jednostavnu proceduru i veliko uvažavanje i poštovanje.
Saga je počela još 2018. kada je bivši predsjednik Opštine Ljoro Nrekić od Ministarstva kulture prvobitno dobio saglasnost na predlog programa i izgradnju spomenika Đerđu Kastrioti, ali je lokalna Skupština usvojila dostavljeni predlog odluke izvršne vlasti s punim imenom heroja - Đerđ Kastrioti Skenderbeg.
Inspektor za kulturnu baštinu nakon toga naredio je lokalnoj Skupštini da donese novi Program podizanja spomen-obilježja, koji bi bio saglasan s rješenjem Ministarstva kulture iz jula 2018. On je u obrazloženju naveo da je Nrekić prvi put dostavio predlog programa koji nije bio u cjelosti usklađen sa Zakonom o spomen-obilježjima. Pojasnio je da, kada su u pitanju istaknute ličnosti, zakon u bitnom propisuje da uz obrazloženje razloga za podizanje spomen-obilježja treba izostaviti nepotrebne formulacije koje nijesu neophodne za sadržinu programa.
Ministarstvo je u martu 2019. donijelo rješenje o davanju saglasnosti na izmjene i dopune programa za podizanje spomen-obilježja, koje su se odnosile na brisanje riječi “Đurađ” i dodavanja riječi “Skenderbeg” nakon riječi “Kastrioti”. Lokalni parlament je na sjednici krajem istog mjeseca usvojio predlog programa, da bi Ministarstvo početkom novembra dalo saglasnost na zahtjev Nrekića.
Krajem aprila prošle godine Pepđonović je naveo “da se sada čeka samo tender Opštine za najpovoljnijeg izvođača radova za postavljanje postamenta”.
Postavljanje postamenta vrijednog oko pet hiljada eura trebalo je da finansira Opština, dok je skulptura bila obaveza Udruženja koja je trebalo da bude postavljena kasnije, nakon zaključivanja ugovora o partnerstvu i raspisivanja međunarodnog tendera.
No, i popred svih stvorenih pretpostavki, Opština nije obavila svoj dio posla...
Spomenik legendarnom junaku prvobiotno je trebalo da bude postavljen do marta 2020, a iz NVO “Don Đon Buzuku” pojasnili su da je kašnjenje uslovila pandemija Kovida-19, te da rokovi iz skupštinske odluke, “koja nije temporalnog karaktera, i nijesu mnogo obavezujući”.
U predlogu koji je usvojen prije skoro više od dvije i po godine, na osnovu projekta arhitekte Shpetima Maraja iz Ulcinja, pored ostalog, ističe se da će frontalno na postamentu spomenika latiničnim pismom biti ispisano na albanskom jeziku “Gjrergj Kastrioti Skenderbeu 1405-1468” i crnogorskom “Đerđ Kastrioti Skenderbeg 1405-1468”.
Pepđonović je kazao da je Skenderbeg za vrijeme vladavine bio “vjerski problematičan”, ali da je neshvatljivo da se to reflektuje u današnje doba.
”Kada se zna da je kriterijum Evropske Unije sekularizam.”
Spomenik od izlivene bronze, visine metar i po, trebalo je da bude postavljen na postamentu od tri i po metra. Postament je trebalo da bude blago podignut zbog preglednosti i bezbjednosti odvijanja saobraćaja na kružnom toku.
Novac za spomenik trebalo je da obezbijedi albansko-crnogorska dijaspora udružena u fondaciji “Simon Filipaj”, uz ulcinjsku NVO “Don Đon Buzuku”.
Prema saznanjima “Vijesti” postament je vrijedan oko pet hiljada eura, a sam spomenik navodno je trebalo da košta oko 60 hiljada eura i trebalo je da bude replika već postojećeg u Tirani, samo manjih dimenzija.
Realizacija projekta ranijih godina kasnila je i zbog bizarnih grešaka lokalne vlasti - dva puta su predlozi odluka o izgradnji spomenika trpjeli ispravke, uprkos jednostavnoj proceduri neophodnoj za dobijanje zelenog svjetla Ministarstva na čijem je čelu tada bio Aleksandar Bogdanović.
Iako postament za spomenik tada nije bio postavljen, Pepđonović je kazao da je makar odlučeno na koju stranu će biti okrenuta bronzana skulptura slavnog junaka - ni prema Podgorici, ni prema Tirani, već prema Starom gradu.
Time je bila riješena dilema koja je od usvajanja odluke morila i organizatore i čelnike Opštine - postaviti spomenik junaku bez političkih i nacionalnih tenzija i ne zamjeriti se nikom, posebno ne Podgorici ili Tirani.
Kao što ni odbornici, kako tvrdi Pepđonović, nijesu imali dilemu oko spomenika, tako sada, nakon pet godina, više niko nema dilemu gdje, na koju stranu i da li će biti postavljen spomenik legendarnom junaku.
Bonus video:
