Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) se zalaže za obnavljanje crkve na Lovćenu u obliku kakva je sagrađena u vrijeme Petra II Petrovića Njegoša i nije ni za rušenje mauzoleja, niti za njegovo izmještanje, rečeno je “Vijestima” iz sekretarijata Mitropolije.
”Mitropolija se zalaže za obnovu crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu - Njegoševe zadužbine. Sve što je sačuvano od starog materijala valjalo bi da bude iskorišćeno, naravno, imajući u vidu današnje standarde gradnje. Iz Vašeg pitanja naziremo da se pravi razlika između crkvice do 1916. i one obnovljene 1925. godine. Po najrelevantnijim svjedočenjima, kapelica je između dva rata obnovljena na temeljima i po dimenzijama one srušene u Prvom svjetskom ratu. Mitropolija bi insistirala da obnovljena crkva bude što je moguće vjernija replika one koja je izgrađena u vrijeme mitropolita Petra Drugog Petrovića Njegoša”, navodi se u odgovorima na pitanja “Vijesti”.
Na pitanje na kom se precizno mjestu na Lovćenu zalažu da se podigne crkva, iz MCP navode da “precizna lokacija ostaje predmet za razmatranje, s obzirom da građenje na tim visinama i na vrhu planine predstavlja i izuzetan inženjerski izazov”.
”Za nas je važno da obnovljena Lovćenska kapela ukrasi vrh Lovćena približno onoj slici koju svi mi pravoslavni imamo u svojoj svijesti i u dubini duše”, dodaje se u odgovoru.
Amfilohije pisao Lukšiću prije deset godina
U pismu koje je tadašnjem premijeru Igoru Lukšiću poslao sada pokojni arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, a u kojem zahtijeva obnovu crkve na Lovćenu, predlaže se da se crkva podigne u neposrednoj blizini mauzoleja.
”Ako nije moguće podići je na istom mjestu (izgleda da je to atrijum mauzoleja) na kome je Njegoš svojom rukom položio kamen temeljac i na kome je bila sagrađena i obnovljena 1925. godine, podići je u neposrednoj blizini, na prostoru između izlaska iz (čudovišnog) tunela i atrijuma mauzoleja (tu postoje dva proširenja, na stazi prema mauzoleju, potpuno adekvatna za veličinu izvorne Njegoševe zadužbine, bez kasnije (1925) dograđene ograde)”, navodi se u Amfilohijevom pismu.
Mitropolija citira upravo to Amfilohijevo pismo u odgovoru na pitanje da li smatraju da mauzolej treba da ostane na svom mjestu.
”Da citiramo pismo mitropolita Amfilohija predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću poslato mu prije nešto više od deset godina kao zahtjev za obnovu kapele: ‘Meštrovićev mauzolej ostaje na svom mjestu, kao izraz duha svoga vremena’. Sve medijske manipulacije posljednjih dana o navodnom pozivanju na rušenje Meštrovićevog mauzoleja su najobičnije izmišljotine sračunate na izazivanje mržnje i netrpeljivosti prema Crkvi”, kažu iz Mitropolije.
U dijelu medija je, nakon što je održan panel na kom je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije govorio o obnovi crkve na Lovćenu, objavljeno da se SPC zalaže za rušenje mauzoleja. Na tako objavljenu informaciju je potom burno reagovao dio političkih partija, dio nevladinog sektora i pojedinaca...
Na pitanje da li se Mitropolija crnogorsko-primorska zalaže da se ostaci Petra II Petrovića Njegoša ekshumiraju i prebace u crkvu, iz MCP odgovaraju potvrdno, navodeći da se na taj način ispunjava njegov amanet.
”Veliki je i težak grijeh nepoštovanje posljednje volje bilo kojeg čovjeka, a kamoli Njegoševog zavjeta Crnogorcima”, dodaju iz Mitropolije.
Iz Mitropolije nije odgovoreno da li je iz državnih institucija odgovoreno na njihove zahtjeve po tom pitanju, već samo da je takvih obraćanja bilo više, od kojih je najvažnije i najkonkretnije pismo Amfilohija Lukšiću iz juna 2012.
Ne iz greške u grešku
Poslanik, dugogodišnji diplomata i lider DEMOS-a Miodrag Lekić kazao je za “Vijesti” da smatra da je greška bila rušenje kapele i da bi nova greška bila rušenje mauzoleja i vraćanje kapele na Lovćen.
”Smatram da je bila greška rušiti kapelu na Lovćenu i građenje mauzoleja. Obrazloženje za ovakav stav bi zahtijevalo dosta prostora. U najkraćem, sahrana u crkvi na Lovćenu je, ne samo bila želja Petra II Petrovića Njegoša, već je kapela svojim skromnim hrišćanskim izgledom mnogo više oslikavala vladiku i državnika jednog malog siromašnog naroda s kojim je dijelio sudbinu do posljednjeg dana svog života. Mjesto sahrane, jednog drugog književnog velikana Tolstoja, upravo odiše u isti mah autentičnošću i skromnošću. Pretenciozna monumentalnost mauzoleja, na momente i faraonskih linija ili asocijacija, mnogo manje je dočaravala crnogorskog vladiku, državnika i pjesnika slobode. Konačno, dimenzije poduhvata izgradnje mauzoleja su ozbiljno izmijenile prirodni vrh Lovćena, koji je po sebi spomenik prirode”, ističe Lekić.
On kaže da je njegov stav baziran na njegovom subjektivnom estetičkom sudu i poimanju crnogorske istorije, te da nema namjeru ni pravo da ne uvažava drugačija mišljenja o istoj temi.
”Smatrajući da je bila greška rušenje kapele, odmah da saopštim stav da bi sada bila nova greška rušiti mauzolej i vraćati kapelu na Lovćen. Jedan takav poduhvat bi opet učinio vrh Lovćena najvećom žrtvom. S druge strane, bojim se da ne bismo proizvodili utisak ozbiljnog naroda ako svakih tridesetak godina polemički rušimo i gradimo objekte na vrhu Lovćena, planini koja je istorijski simbol ove države. Uostalom, odavno postoji predlog da se kapela obnovi u njenim nekadašnim dimenzijama i s autentičnim materijalom, i postavi u planinskom ambijentu Lovćena, na Ivanovim koritima. Možda je to i rješenje povodom teme koja u dužem periodu nerijetko izlazi iz okvira racionalnog prosuđivanja, naginjući više ka političkim, ideološkim i nacionalnim kriterijumima, nažalost i strastima”, zaključuje Lekić.
Radikalna Joanikijeva retorika
Osim polemike o izgradnji ili obnovi kapele, pažnju javnosti je privukla i retorika mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, koji je govorio o tome da je Crnu Goru zahvatio “ustašluk”, da je od toga treba “očistiti”, a ranije je kazao da je Crna Gora projektovana da bude “mala Ukrajina”. On uredno insistira na dihotomiji između partizana i četnika…
Na adresu Mitropolije su “Vijesti” poslale pitanja i za mitropolita Joanikija na koja je odgovoreno s naznakom da su pitanja naslovljena lično na mitropolita, takođe odgovorena u ime MCP.
Na pitanje Joanikiju da pojasni izjavu gdje navodi da je Crnu Goru “zahvatio ustašluk”, iz MCP kažu da je crkva na Lovćenu srušena prije pedeset godina s “nakaznom argumentacijom Savića Markovića Štedimlije, zloglasnog Pavelićevog saradnika, koju su, nažalost, u cjelini prihvatili tadašnji crnogorski komunisti, a sve uz podršku Josipa Broza Tita.”
Ante Pavelić je bio jedan od osnivača ustaškog pokreta, ratni zločinac i lider marionetske Nezavisne Države Hrvatske.
Iz MCP tvrde da je tada došlo do sadejstva između nacizma i komunizma, “što se u nekim tragovima može prepoznati i do danas, u retorici protivnika obnove Lovćenske kapele”.
Na pitanje na šta je Joanikije konkretno mislio kada kaže da Crnu Goru treba očistiti od “ustašluka” i “zle komunističke misli”, iz Mitropolije navode da je dio objašnjen u njegovom govoru, ali da je on samo djelimično i površno prenesen.
”Mitropolit jasno govori da je potrebno ‘sveopšte pokajanje i preumljenje’ i ‘svenarodno pokajanje i izmirenje’, što su preduslovi za obnovu Lovćenske kapele. Njeno vraćanje na Lovćen predstavljalo bi vidljivi znak pomenutog izmirenja i oslobođenja od teškog grijeha gaženja Njegoševog amaneta.”
Na pitanje Joanikiju da li smatra odgovornom radikalnu retoriku kojom se koristi s obzirom da je vjerski poglavar najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori, iz MCP kažu da je Joanikijeva retorika zlonamjerno tumačena i izvučena iz konteksta, i da se ne može nazvati radikalnom “u njenom integralnom obliku”.
”Ukoliko, pak, pod radikalnom retorikom, podrazumijevate odlučan poziv da se svaki pojedinac i svi zajedno kao društvo suočimo najzad sa svojim strahovima i zabranjenim temama naše prošlosti, onda smatramo da u njoj nema ništa negativno i da upravo pripada mitropolitu crnogorskom, kako po tradiciji, tako i po ulozi koju ima u današnjoj Crnoj Gori.”
I na pitanje u vezi s tim što je Joanikije rekao da je Crna Gora projektovana da bude “mala Ukrajina”, iz MCP navode da je i to fraza koja se zloupotrebljava “u svrhu demonizacije naše Crkve i mitropolita Joanikija lično”.
”Ko je slušao ili čitao tu besjedu, jasno mu je na šta je mitropolit mislio. Mitropolit je rekao da se molimo Bogu za narod u Ukrajini koji se, nažalost, međusobno zavadio i da nama te podjele i zavađe ne djeluju nepoznate, jer ih i kod nas ima mnogo. Mitropolit je, dakle, opomenuo narod Crne Gore da odbaci sve nepotrebne, vještački izazvane, međusobne podjele, jer one nikom dobra donijeti ne mogu, kao što vidimo na primjeru zavađene, ali nama bliske Ukrajine.”
Zagađivanje javnog prostora i proizvodnja napetosti
Sociolog Andrija Đukanović smatra da su Joanikijeve izjave neprikladne i da ne doprinose pomirenju, već da se takvim izjavama samo produbljuju podjele.
”Upoređivanje stanja u Crnoj Gori sa situacijom koja je vladala u NDH-a su predimenzionirane i ne odgovaraju činjenicama. Naravno da je postojala diskriminacija politički i etnički nepodobnih ljudi u prethodnih 30 godina, ali to nijesu bili isključivo Srbi. Svi oni koji nijesu bili dio DPS-a i njihovih koalicionih partnera trpjeli su diskriminaciju. Postoje ekstremni pojedinci koji ispoljavaju fašističke stavove prema srpskom narodu, ali to nikako nije u obimu koji mitropolit saopštava. Posebno danas kad su pripadnici srpskog naroda u vladi, direktori najvećih preduzeća i sl. Dakle, nije dobro plasirati netačne tvrdnje jer one podgrijavaju već dovoljno jaku mržnju i netrpeljivost među građanima različitih političkih stavova”, kaže Đukanović.
Lekić smatra da je radikalizacija javnog govora i inflacija neodgovornih riječi sastavni dio nizbrdice u kojoj se nalazi crnogorsko društvo i da to, ne samo što zagađuje javni prostor, već i proizvodi sve veću napetost u društvu.
”Uz napomenu da me u mojim skromnim interesovanjima više zanima religija kao nešto lično, nego crkva u smislu kolektivne identifikacije - rekao bih da je za očekivati da se iz crkve, mislim na ukupan ambijent crkvenog pluralizma, čuje glas racionalnosti, smirivanja napetosti, impuls društvenoj slozi. Makar trajale sjenke nekada brutalnog, u svakom slučaju necivilizovanog progona crkve od strane revolucionarnih vlasti i ostrašnjenih ateističkih fundamentalista, posebno u jednom istorijskom periodu, treba se adekvatnim riječima odnijeti prema tom nasljeđu našeg prostora. Kontroverznom nasljeđu u kojem je bilo različitih bilansa, pozitivnih i negativnih rezultata”, ukazuje Lekić.
Đukanović navodi da se možemo složiti da komunizam kao sistem nije bio najbolji za razvoj demokratije i da je stvarao društvenu nepravdu, ali dodaje i da mitropolit Joanikije otvoreno veliča i slavi četnički pokret koji je vršio masovne zločine i sarađivao s okupatorom.
”Zašto mitropolit Joanikije i SPC ne održe pomen strijeljanim ljudima na Lazinama koje su ubili pripadnici četničkog pokreta? Zašto nema osude masovnih zločina četnika prema muslimanskom stanovništvu? Zašto nema osude ratnih zločina u posljednjem građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji? Nikada nijesmo čuli mitropolite SPC da govore o tome. Opravdano je kritikovati i komunističku vlast i otvoreno govoriti o njenim greškama kojih je nesumnjivo bilo, ali isto tako neprihvatljivo je od nekoga ko drži da je autoritet da žmuri na zlo koje je druga strana radila. To na kraju krajeva nije hrišćanski”, ističe Đukanović.
Nije dobro da su crkva i država isuviše blizu
Lekić ukazuje na to da je lakše doprinositi razaranju javnosti, a teže i uzvišenije saopštavati poruke suživota, te da to važi za našu “ukupnu duhovnu geografiju”.
”Nije dobro ni da su crkva i država isuviše blizu. To potvrđuje i period nakon izbora avgusta 2020. Nije dobro ni kada su država i crkva u otvorenim sukobima. Ovdje imamo različite faze s uzbudljivim obrtima. Sve se to prenosi na građane, naravno u negativnom smislu. Svi akteri ukupnog života, uključujući crkvu, imaji veliku odgovornost za javno djelovanje. Država ipak najveću. Dakle, na državi je da usmjerava vladajući i vrednosni vektor vremena. Od njene sposobnosti, od doraslosti onih koji je vode, zavisi i odnos prema crkvi. Dakle, crkve koja mora imati svoju autonomnost, ali i spremnost da poštuje pravila države na čijoj teritoriji ostvaruje svoju duhovnu misiju”, zaključuje Lekić.
Đukanović očekuje više tolerancije u javnim nastupima crkvenih poglavara s obzirom na uticaj koji imaju među građanima.
”Isključivost koju pokazuje crkva i njen mitropolit prema svemu što odstupa od onoga što je njihov pogled na svijet ozbiljno zabrinjava. Za mitropolita su svi koji drugačije misle bezbožnici, satanisti… To ne doprinosi razumijevanju i toleranciji već dehumanizaciji drugačije mislećih koji na taj način postaju legitimna meta verbalnog, a u perspektivi možda i fizičkog nasilja. Stvaranje podjele na vjerujuće i bezbožnike opasna je stvar.”
I on smatra da se radikalna retorika u društvu rađa naprije među političkim akterima, a da onda preko medija dolazi do građana.
”To je opasna situacija kada je mogućnost dijaloga različitih nemoguća. A dijalog je nemoguć među onima koji se proglašavaju izdajnicima, neprijateljima, jereticima, bezbožnicima. Tada ostaje samo mogućnost sukoba i nasilja. Najveća odgovornost je, dakle, među političkim partijama, ali i vjerskim liderima budući da oni imaju najveći uticaj na građane. Neophodan je dijalog. Međutim, kako sada stvari stoje, teško je očekivati da se to desi. Partije su zanesene dobijanjem glasova pogotovo sada pred nove izbore. S druge strane, imamo i djelovanje crkve koja podgrijava podjele. Dokle ćemo stići ovakvim načinom komunikacije ostaje da se vidi, čini se da ne idemo u dobrom pravcu”, poručuje Đukanović.
Na poruke Joanikija je ranije reagovao i Građanski pokret URA na čijem je čelu crnogorski premijer Dritan Abazović. Ova partija je poručila da Crnu Goru “nije zahvatio nikakav ustašluk”, kao što to tvrdi Joanikije.
”Poruke mitropolita Joanikija ne doprinose suživotu i međuvjerskom skladu. Crnu Goru nije zahvatio nikakav ‘ustašluk’, već je ona država u kojoj niko nije i ne smije biti diskriminisan zbog svog ličnog opredjeljenja ili pripadnosti”, navodi se u saopštenju.
Generalni sekretar Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandar Bogdanović je pozvao nadležne da reaguju i ispitaju da li u Joanikijevom obraćanju ima govora mržnje.
”Od ‘male Ukrajine’ do navoda o ‘ustaštvu’, Joanikije uvijek uspijeva da dokaže samo jedno - da je u potpunosti posvećen manipulacijama, širenju mržnje i stvaranju razdora”, naveo je Bogdanović na Tviteru.
Ustaštvo i Mićovićevo (prezime Joanikija) četništvo su dvije strane iste fašističke medalje, poručio je ranije generalni sekretar Socijaldemokratske partije (SDP) Ivan Vujović.
”Vučićev (Aleksandar, predsjednik Srbije) pop opet popuje o rušenju Mauzoleja. I nastavlja tlapnju o komunizmu i ustaštvu, dok drži parastose ratnim zločincima i divi se njihovim etnički čistim djelima”, naveo je Vujović na Tviteru, uz poruku “rušili ste što ste rušili”.
Pantelić: Ovo pitanje je posljednja stvar koja treba Crnoj Gori
Ponekad se čini da političari i javne ličnosti na prostoru bivše Jugoslavije, što bi rekao Ričard Holbruk, ne samo da nikada ne propuste priliku da urade nešto dobro, nego nikada ne propuste priliku da doliju ulje na vatru. Ne ulazeći u raspravu da li bi trebalo obnoviti Njegoševu kapelu na mjestu današnjeg Meštrovićevog mauzoleja ili je izgraditi pored, potezanje tog pitanja u ovom momentu je posljednja stvar koja treba Crnoj Gori, smatra novinar Željko Pantelić.
On ukazuje da se nekad čini kao da su nastupi suprotstavljenih strana sinhronizovani gotovo do savršenstva da raspaljuju vatru sukoba, pržeći svaki metar međuprostora za dogovor i međusobno razumijevanje, svodeći sve na nepremostivo razdvajanje u stilu ko nije sa nama, on je protiv nas.
”Pošto ne vjerujem u teorije zavjere, nalazim da je simptomatična slučajnost da u roku od 24 sata mitropolit Joanikije, princ Filip Karađorđević i osnivač stranke Ujedinjena Crna Gora Goran Danilović, daju opravdanja, asistenciju i municiju suprotstavljenom taboru koji već godinama vodi kampanju protiv MCP i SPC i potpisivanja Temeljnog ugovora. I to u momentu kada pripadnici prethodnog tridesetogodišnjeg vladajućeg režima pokušavaju da politički kompromituju Dritana Abazovića i osujete stavljanje potpisa na ugovor koji reguliše odnose države i SPC”, navodi Pantelić za “Vijesti”.
Dodaje da mitropolit Joanikije, i pored toga što nije dužan da razumije političke razmjere i pravilno interpretira svjetovne događaje, mora da ima dovoljno takta da daje pomirljive, odmjerene i promšljene izjave, u hrišćanskom, a ne političkom duhu.
”Hrišćane, a posebno kler, ne bi smjelo da odlikuje ponašanje da na uvredu odgovore još većom uvredom, nego da pokušaju da razumiju bližnjeg, pa makar se i ne slagali s njim. Nije hrišćanski vrijeđati i prijetiti, nego oprostiti i razumjeti”, ukazuje Pantelić.
Savjetovao je i princa Filipa Karađorđevića da svoje stavove po osjetljivim pitanjima koje bude emocije kod građana, pogotovo u državi čiji nije ni teorijski prestolonasljednik, ostavi za sebe.
Bonus video:
