Otkrivanjem spomen-ploče na objektima nekadašnjih vojnih magazina Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Morinju, u kojima je 1991-1992. bio smješten Sabirni centar za ratne zarobljenkike sa dubrovačkog ratišta, Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore sa ministrom Rankom Krivokapićem na čelu eksplicitno je prekršilo više odredbi Zakona o spomen-obilježjima.
Naime, spomen-ploča sa tekstom koji na dubiozan način tretira istorijske okolnosti 1991. kada je država Crna Gora bila nesumnjivi i voljni učesnik agresije na Republiku Hrvatsku na području Konavala i Dubrovnika, postavljena je bez da je Opština Kotor na čijoj teritoriji je to urađeno, dala po zakonu neophodnu dozvolu za to.
Isto tako, ploča je postavljena bez da je Vlada Crne Gore donijela odluku da se to učini.
”Spomen-obilježja se podižu u skladu sa Programom podizanja spomen- obilježja koji donosi Skupština opštine, Glavnog grada ili Prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture”, piše u članu 8 Zakona o spomen-obilježjima, dok član 9 propisuje da se “spomen-obilježje za značajan događaj ne može podići prije isteka roka od 50 godina od kada se događaj zbio”.
Da bi se to eventulano uradilo prije isteka tog toka, prema Zakonu, prethodno se mora dobiti formalna saglasnost Vlade Crne Gore.
Niti Vlada premijera Zdravka Krivokapića, niti aktuelna premijera Dritana Abazovića međutim, nisu donosile nikakve odluke o postavljanju spomen obilježja na objekte bivšeg logora JNA za ratne zarobljenike u Morinju.
To nije uradila ni Opština Kotor u čijem Programu postavljanja spomen-obilježja nema spomen ploče koju su juče u Morinju otkrili SDP ministri u Vladi Crne Gore Ranko Krivokapić i Raško Konjević zajedno sa svojim kolegama Tomom Medvedom Goranom Grlićem Radmanom iz Vlade Republike Hrvatske.
Član 16 Zakona o spomen-obilježjima propisuje da “Skupština opštine u skladu sa Programom, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa, donosi odluku o podizanju spomen-obilježja”, kao i da se “ne može podizati spomen-obilježlje bez odluke Skupštine opštine donijete u skladu sa stavom 1 ovog člana”.
Gradonačelnik Kotora Vladimir Jokić (Demokrate) potvrdio nam je da se Opštini Kotor niko u ime ministarstva vanjskih poslova Crne Gore i Hrvatske nije obraćao sa zahtjevom za odobravanje postavljanja spomen ploče u Morinju.
”Ranije je postojala takva inicijativa koju je NVO ‘Anima’ iz Kotora podnijela administraciji bivšeg gradonačelnika Željka Aprcovića (DPS) ali se po tom pitanju nije ništa radilo jer je obrazloženje lokalne uprave bilo da se po Zakonu o spomen obilježjima, član 9, spomen obilježja ne mogu postavljati za značajne događaje prije isteka roka od 50 godina od kada se taj događaj desio, a bez adekvatnhe odluke Vlade”, kazao je Jokić.
Dodao je da sve to zajedno, jučerašnju akciju Krivokapića i Konjeviča u Morinju čini nezakonitom i podložnom krivičnom procesuiranju, bez obzira na motive koji stoje iza takvog njihovog postupka.
Prema Zakonu o spomen-obilježjima, Ranko Krivokapić bi kao odgovorno lice Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, zbog jučerašnjeg događaja u Morinju, mogao dobiti zatvorsku kaznu.
”Ko ošteti, uništi, neovlašćeno izmijeni, doradi, izmjesti, zamijeni ili ukloni spomen-obilježje, podigne ili organizuje podizanje spomen-obilježja čije podizanje nije dozvoljeno, kazniće se kaznom zatvora do tri godine”, propisuje član 43 tog zakona.
Jokić je istakao da je iz medija saznao za jučerašnju akciju MVP Crne Gore i Hrvatske u Morinju i da ga niko o njoj nije zvanično obavijestio, niti pozvao na taj događaj.
”Nije uopšte sporno da se tamo postavi adekvatno spomen obilježje u skladu sa zakonom i onim što su činjenice koje su pravosnažno utvrđene u relevantnim sudskim postupcima. Međutim, ovaj hajdučki način na koji je to danas urađeno, ne doprinosi ni pomirenju, ni dostojnom obilježavanju ovakvih lokacija širom bivše SFRJ, ali ni utvrđivanju istoijske istine”, rekao je gradonačelnik Kotora.
“Velikosrpska agresija i sramota na obrazu Crne Gore”
Uprkos negodovanju nekolicine građana, u Morinju je juče otkrivena spomen-ploča.
Na njoj piše da je “tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku”, na tom mjestu bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 10. 1991 - 18. 8. 1992) i da je posvećen zatočenim hrvatskim civilima i braniocima.
”Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici. Da se nikada ne ponovi”, piše na ploči koju potpisuju ministarstva odbrane i vanjskih poslova.
Građani, njih desetak, blokirali su ranije juče put do nekadašnjeg logora kako bi pokušali da spriječe otkrivanje spomen-ploče.
Delegacije Crne Gore i Hrvatske, međutim, alternativnim putevima stigle su na odredište...
Krivokapić je na otvaranju spomen-ploče rekao da je “jedna od najvećih istorijskih stranputica koje je Crna Gora napravila ta što je išla u rat za ubijanje same sebe”.
”Zatvarajući vas u ovaj logor, ona je zatvarala sebe. Šireći tu ideologiju ona je pucala u sebe i zbog toga ne manja žrtva od vas u ovom logoru je bila i Crna Gora, gdje su ubijeni njen duh i njeno ime. Sa namjerom da se zatre onako kako se htjelo zatrijeti vaše ljudsko dostojanstvo, snaga, uvjerenje i ljubav prema lijepoj vašoj i lijepoj našoj Hrvatskoj. Vaša patnja ne smije ostati zaboravljena, prije svega zbog Crne Gore. Da bi Crna Gora bila ona koja je najbolja i evropska Crna Gora. Da bi bila Crna Gora koja vjeruje u te vrijednosti. Građanska Crna Gora zajedništva i multikulture”, rekao je Krivokapić.
HRA i CGO: Važan doprinos pomirenju u regionu
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za građansko obrazovanje (CGO) pozdravili su postavljanje spomen-ploče na mjesto na kome se nalazio vojni logor JNA u Morinju, od strane Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva odbrane Vlade Crne Gore i u prisustvu visokih zvaničnika ovih crnogorskih ministarstava, kao i Ministarstva vanjskih i evropskih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske.
”I prošle godine smo pozdravili polaganje vijenaca na ulazu logora Morinj od strane visokih delegacija ministarstava vanjskih poslova Crne Gore i Srbije. Vjerujemo da ovakvi koraci daju važan doprinos uspostavljanju pomirenja u regionu. Očekujemo da se spomen-obilježjima obilježe sva mjesta na kojima su u Crnoj Gori izvršeni ratni zločini”, navodi se u saopštenju.
Konstatuju da su spomen-ploču ranije tražili zatočenici logora Morinj iz Hrvatske, a u tome imali podršku i našu i drugih nevladinih organizacija iz Crne Gore koje se decenijama posvećeno bave pitanjima suočavanja sa prošlošću.
”Međutim, žalimo što se ovako važni događaji sprovode na prečac, bez blagovremenog obavještavanja javnosti, pozivanja i predstavnika organizacija civilnog društva i mirovnih aktivista, koji bi pokazali da za ovaj vid izgradnje kulture sjećanja u Crnoj Gori postoji značajna podrška. Vjerujemo da bi i hrvatskim logorašima značio susret sa onima iz Crne Gore koji su i do sada podsjećali na njihove patnje, dok su vlasti, i lokalne i nacionalne, na to ćutale”.
Presuda za Morinj: Atmosfera terora i straha za goli život
Iz HRA i CGO podsjetili su da je pravosnažnom krivičnom presudom Višeg suda u Podgorici utvrđeno da su u sabirnom centru JNA u Morinju izvršeni ratni zločini protiv ratnih zarobljenika u vidu fizičkog zlostavljanja i da su četiri osobe za to osuđene na kazne zatvora - Ivo Gojnić na dvije godine, Boro Gligić na tri godine, Špiro Lučić na tri godine i Ivo Menzalin na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Podsjećamo da je u presudi utvrđeno da je “u Sabirnom centru Morinj vladala atmosfera terora i straha za goli život kome su oštećeni bili neprestano izloženi”.
”O zlostavljanju u logoru pred sudom je govorio i Zoran Dragović, jedan od isljednika koji su bili zaduženi za zatvornike: ‘Starješina jednog odjeljenja straže je bio B.P, koji je tukao zarobljenike, ... a jedan je doživio strašne batine u Morinju od kojih je jedva preživio, a nakon napuštanja Morinja je morao izvršiti
nekoliko operacija ... poznato mu je da je B. izvodio zarobljenike i na njima trenirao boks... najgore su bile grupe stražara iz Herceg Novog, jer su se oni poistovjećivali sa likovima iz filmova kao sto su Rambo, Sandokan, i ponosili su se siledžijskim odnosom, a da nisu pridavali značaj časti i uniformi koju nose...”.
”Žalimo što su ovaj događaj obilježili protesti ostrašćenih pojedinaca, očekujemo da se od tog čina ograde prije svih partije u kojima su ti pojedinci funkcioneri i aktivisti na lokalnom nivou”, navodi se u saopštenju koje potpisuju Tea Gorjanc Prelević i Daliborka Uljarević.
Bonus video:
