Asistencija u nastavi je pravo svakog djeteta s invaliditetom ukoliko se procjenom utvrdi da im je potrebna, i kao takva mora biti obezbijeđena svakome djetetu.
To je saopšteno iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
Poručili su da Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Udruženje Roditelji, Savez slijepih Crne Gore i Fondacija ”Ognjen Rakočević” iskazuju zabrinutost zbog odluke Ministarstva prosvjete da ne da saglasnost za nastavak angažmana asistenta u nastavi djeci s invaliditetom, odnosno djeci sa smetnjama u razvoju u sred školske 2022/2023. bez obzira na navode Ministarstva da škole nijesu ispunile prethodne uslove, odnosno sistematizovale dovoljan broj radnih mjesta.
"Tim povodom danas smo Ministarstvu uputili dopis u kojem tražimo da omogući dovoljan broj asistenata djeci s invaliditetom, odnosno djeci sa smetnjama u razvoju, i da što hitnije preispita navedenu situaciju i spriječi dalje posljedice, kako se ne bi dalje urušavao kvalitet obrazovanja djece", navodi se u saopštenju Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
To bi, kako navode, značilo, da mnoga djeca s invaliditetom, odnosno djeca sa smetnjama u razvoju, neće imati osobu koja će im pomoći da prate nastavu i budu uključena u obrazovni proces kako je i zamišljeno inkluzijom.
"Broj asistenata u nastavi nikada nije odgovarao potrebama djece i onome što piše u njihovim rješenjima o usmjeravanju na šta smo godinama ukazivali, a o čemu svjedoče brojni mediji i medijski izvještaji", kazali su oni.
Poručuju da asistencija za rezultat, ukoliko se ispune ostali uslovi za djecu, ne može i neće dovesti do izolacije i segregacije, već upravo naprotiv do inkluzije.
"Ukazali smo da nam se čini da se sada prebacuje odgovornost na uprave škola, koje su angažovale asistente u skladu sa potrebama učenika, a na osnovu kontradiktornih upustva koje su dobijali prethodnih mjeseci iz Ministarstva prosvjete", navodi se u saopštenju.
Ističu da nijesu iznenađeni objašnjenjem Ministarstva "da Zakon jasno ukazuje da asistenti u nastavi imaju ulogu tehničke podrške u pogledu obezbjeđivanja pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću za djecu sa teškim tjelesnim smetnjama, umjerenim intelektualnim smetnjama, bez ostatka vida, potpunim gubitkom sluha i iz spektra autizma”.
To, kako navode, ne znači da su saglasni sa tumačenjem Ministarstva u vezi s ulogom asistenata i njihove odgovornosti, koje uporno ukazuje da ne treba da se miješaju sa poslovima stručnih saradnika i nastavnika, ali su asistenti upravo podrška nastavnicima, pa onda posredno djeci.
Stoga, kako kažu, asistent pomaže djetetu zato što nastavnik ne može da obezbijedi individualizovan pristup.
Naveli su da bi se po stavovima Ministarstva dalo zaključiti da asistent samo treba da dovede dijete do klupe i pusti ga da samo prati nastavu u toku časa.
Jedino to, kako kažu, i može uraditi ukoliko je "tehnička podrška” i to većem broju djece u ustanovi.
"Smatramo izuzetno problematičnim to što u nekim školama jedan asistent pruža asistenciju većem broju djece, što je ukoliko jedan asistent istovremeno provodi vrijeme s više učenika s invaliditetom u učionici, potpuno suprotno principu individualizacije koji garantuje Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, posebno imajuću u vidu da se radi o usluzi koja podrazumijeva pružanje podrške djetetu s invaliditetom prilikom obavljanja školskih obaveza (pomoć prilikom pisanja, hvatanja bilješki na času, izrada kontrolnih i domaćih zadataka, odlazak do toaleta, zajedničko vrijeme tokom školskih odmora i slično), što svakako zahtijeva više sati potrebne asistencije ili tokom trajanja svih časova, a ne samo par sati, ili i kraći vremenski period, kako se u praksi dešava, imajući u vidu da ostatak radnih sati asistent provodi pružajući asistenciju drugom učeniku", poručili su iz Udruženja.
Podsjetili su, kako navode, i Ministarstvo da u Opštem komentaru četiri o pravu na inkluzivno obrazovanje Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom naglašava potrebu za obezbjeđivanjem individualizovanih obrazovnih planova, koji mogu prepoznati potrebne razumne adaptacije i specifičnu podršku, koja je potrebna pojedinačnom učeniku, uključujući i obezbjeđivanje pomagala, specifičnih nastavnih materijala u alternativnim/pristupačnim formatima, načinima i sredstvima komunikacije, i komunikacijska pomagala i asistivne i informacione tehnologije.
Poručili su da podršku, takođe, može predstavljati i kvalifikovani asistent u nastavi, bilo zajednički ili po principu jedan-na-jedan, zavisno od potreba učenika.
"Dakle, asistencija u nastavi je pravo svakog djeteta s invaliditetom ukoliko se procjenom utvrdi da im je potrebna, i kao takva mora biti obezbijeđena svakome djetetu", zaključuju u saopštenju.
Bonus video:
