Nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno, kaže stara poslovica. Nikšićanka Ksenija Perović sa osmijehom ističe da je ona najbolji primjer za to - 2018. godine kao novogodišnju želju zamislila je da nauči arapski jezik, a tri mjeseca kasnije počela je da izučava kineski, da bi nakon četiri godine postala prvakinja svijeta u poznavanju kineskog jezika.
”Kao jednu od novogodšnjih želja i stvari koje bih voljela da ostvarim tokom naredne godine, 2018. sam napisala da želim da počnem sa učenjem nekog novog jezika, ne planirajući i ne razmišljajući uopšte o kineskom. Moj cilj je tada bio arapski, jer je, kao jedan od najtežih jezika na svijetu, za mene predstavljao izazov. Ipak, nijesam mogla ni da naslutim da ću se za malo manje od tri mjeseca nakon te moje odluke, sasvim slučajno prijaviti za časove kineskog i da će mi to značajno promijeniti život, donijeti mnoga divna prijateljstva i iskustva, tako da mogu samo reći da je izgleda istina kada se kaže: nije kome je namijenjeno, već kome je suđeno”, kaže devetnaestogodišnjakinja.
Ksenija je 2018. godine upisala kurs koji je organizovao Institut Konfučije na Univerzitetu Crne Gore, da bi godinu kasnije učestvovala na ljetnjem kampu u Kini, a zatim i na takmičenju “Kineski most” koje okuplja ljubitelje kineskog jezika iz više od 120 zemalja svijeta. Nedavno je na pomenutom takmičenju, koje je kao i prethodne dvije godine, zbog kovid 19, održano online, među učesnicima iz oko 100 zemalja - bila najbolja.
Priznaje da je njen prvi susret sa Kinom, u julu 2019. godine, donio mnogo više nego što je očekivala, i da je Kina zauvijek osvojila.
”Nažalost, mislim da nemamo priliku da vidimo Kinu onakvom kakva ona zapravo jeste i iz tog razloga mislim da često kod nas vlada neka vrsta stigme i predrasuda kada je ova država u pitanju. Međutim, iz ličnog iskustva mogu reći da je Kina i te kako mnogo više od onoga što vidimo na televiziji i tek kad počnemo da je izučavamo shvatimo koliko malo znamo. Najviše me iznenadila razvijenost zemlje, zastupljenost tehnologija, kao i ljubaznost ljudi. Tehnologija je apsolutno dio svega, pa na nekim mjestima prodavci nemaju da vam vrate kusur jer svi skoro obavljaju kupovinu preko aplikacije We chat. Nešto što me je zaista iznenadilo jeste koliko su ljudi bili spremni da pomognu i koliko su imali poštovanja prema meni kada su čuli da učim kineski”, priča djevojka koja je u Nikšiću završila Gimnziju, a od jeseni je studentkinja Univerziteta Cattolica del Sacro Cuore u Milanu, na smjeru političke nauke i međunarodni odnosi.
Iako su njena oba boravka u Kini trajala relativno kratko, po dvije sedmice, bili su, kako kaže, od velikog značaja da usavrši jezik najmnogoljudnije zemlje na svijetu. Ali, ne samo jezik, nego da se upozna i sa istorijom, kulturom, tradicijom, kao i kuhinjom Kine.
”Za dvije nedjelje provedene u Kini, u Džengdžou (Zhengzhou), glavnom gradu Henan provincije, imala sam priliku da obiđem Kineski zid, Zabranjeni grad, Shaolinsi (centar kineskog kungfua), Žutu rijeku… Kada je u pitanju kineska kuhinja, ona je veoma raznovrsna, kao i sve vezano za ovu zemlju. Da se služim štapićima naučila sam prije odlaska u Kinu, gdje sam imala priliku da probam razne specijalitete. Ipak, meni omiljeni jesu jiaozi, odnosno dumplings, kao i proljećne rolnice”.
Ne krije da je 2019. godine, kada je prvi put učestvovala na takmičenju “Kineski most”, bila i srećna i ponosna jer, kako kaže, nije predstavljala samo sebe nego i grad i zemlju iz koje dolazi, kao i da joj je jedna od najljepših uspomena iz Kine da je na ljetnjem kampu imala priliku da bude jedna od pet polaznika koji su održali govor. Pored njih petoro, govore su održali predstavnici ambasada, direktori sa instituta, fakulteta...
”Da budem iskrena, pobjedu ove godine uopšte nijesam očekivala. Naravno da sam željela i trudila se da ostvarim što bolji rezultat, ali zaista nijesam mislila da bih mogla pobijediti, te upravo iz tog neočekivanja mislim da i dalje nijesam svjesna šta sam postigla. Kada sam pobijedila, bila sam presrećna, ali istovremeno i smirena, što je vjerovatno došlo kao posljedica mog neočekivanja”.
Takmičenje se sastojalo iz tri dijela - govor na temu “Peking u mom sjećanju”, talent šou i test sa pitanjima iz svih sfera vezanih za Kinu.
”U govoru sam rekla kako je moj najveći san, kada sam tek počela da učim ovaj jezik, bio da posjetim Kinu, pogotovo Peking. Jedan od razloga za to bio je moj tata, koji je imao priliku da posjeti Kinu i koji mi je često pričao o razvijenosti ove zemlje. Sve to je uticalo na moju želju da još više istražujem o Kini. U talent šou takmičari se mogu predstaviti plesom, pjesmom, sviranjem instrumenta, nekom od borilačkih vještina, kaligrafijom… Ove godine sam izabrala da pokažem ceremoniju kineskog čaja, dok sam prošlog puta svirala kineski instrument guzheng”.
Zahvalna je svima koji su je podržavali i vjerovali u nju, čak i onda kada ona nije, porodici i profesorima sa Instituta Konfučije, među kojima želi da izdvoji direktoricu Luo Chun Xia koja je insistirala da se prijavi za ovogodišnje takmičenje, njenu prvu profesoricu kineskog jezika Wu Ling, kao i profesoricu Li Tian Wen.
Priznaje da kada duže vremena govori kineski jezik “uhvati” sebe i kako na tom jeziku razmišlja, da će nastaviti sa usavršavanjem i da se nada da će znanje kineskog, engleskog i italijanskog jezika i političkih nauka biti dobitna kombinacija.
Dodaje da kada bi mogla da bira neku “super moć”, da bi to bilo poznavanje i govorenje svih jezika, a čim joj obaveze dozvole namjerava da počne sa učenjem novog jezika. Trenutno se dvoumi između španskog, ruskog i arapskog.
”Kada bih u najkraćim crtama nekome opisala kineski jezik rekla bih da je bogat, raznovrstan, mističan”, kaže ovogodišnja svjetska prvakinja u takmičenju iz kineskog jezika.
Hiljade znakova najveći izazov
Ksenija kaže da su joj prilikom učenja kineskog jezika u početku najteže “pali” tonovi, da su joj znakovi bili najveći izazov, a idiomi najzanimljiviji.
”Kineski je tonalni jezik, te je tačan izgovor od ključne važnosti. Ukoliko se tonovi pogriješe, mijenja se i značenje riječi. Posmatranje kako se ista riječ mijenja ukoliko je izgovorite na različite načine ujedno je i veoma interesantno, pogotovo što tako nešto ne postoji u našem jeziku. Osim toga, na početku, izazov su predstavljali i znakovi, pošto za razliku od našeg jezika gdje postoji alfabet, u kineskom postoji hiljade i hiljade znakova koji se uče napamet. Vremenom to učenje postaje mnogo lakše. Ipak, moj najzanimljiviji dio jesu takozvani chengyu - kineski idiomi, koji se najčešće sastoje od četiri znaka i predstavljaju neku vrstu poslovice, gdje skoro iza svake postoji određena priča o njenom nastanku”.
Da li si Kineskinja
Nije se mnogo dvoumila oko izbora najdražeg komplimenta, kada je njeno poznavanje kineskog jezika u pitanju.
”Kao neko ko mnogo voli jezike, i samim tim se trudi da iste što ispravnije govori, za mene najveći kompliment jeste kada neko pohvali moj izgovor. Jednom kada sam bila na zimovanju, Kineskinja sa kojom sam razgovarala me pitala da li sam Kineskinja ili je to neko iz moje porodice, što je za mene bio znak da je moj izgovor veoma dobar zbog čega sam i te kako bila srećna i ponosna na sebe”, kaže Ksenija.
Bonus video:
