Ne, nijesu mu trebale zvjezdice, blještavilo i sjaj da bi bio raj pod nebeskim svodom. Epitete mondenskih ljetovališta, prekrio je čaroban plašt jednostavnosti života u neodoljivoj simbiozi sa magijom Velike plaže. Da, to je bio auto-kamp "Neptun", gdje je život radnika i turista ispod guste hrastove šume, na više od 72 hiljade kvadrata, dinamično pulsirao šest mjeseci godišnje, na svega 200 metara od pješčanih plaža i mora.
Danas je raj na zemlji zarastao u šipražje i zaborav, kamp je zatvoren i pod sporom, uprkos tome što taj vid turizma cvjeta na Jadranu, pogotovo u Hrvatskoj.
Nekadašnji šef sale u Neptunu Bato Stojanović sa nostalgijom se sjeća tih vremena.
”Bio je to raj na zemlji, ali to smo znali mi koji smo radili tamo i gosti koji su boravili i vraćali nam se svake godine. To dovoljno govori o Neptunu, koji u ondašnjoj kamperskoj eri nije imao dostojnu konkurenciju, ne samo u Ulcinju”, priča Stojanović za “Vijesti”.
Autokamp je lociran na dijelu Velike plaže koji se zove Brijeg odmora. Zauzima, prema podacima iz katastra, ukupno 72.201 metar kvadratni. Lokacija, piše u arhivu Ulcinjske rivijere koja gazduje Neptunom, ima izrazite prednosti za auto-kamp jer je pod rastinjem guste hrastove šume, a od morske obale, odnosno pjeskovite plaže, udaljen je oko 200 metara.
Stojanović se sjeća da je Neptun otvoren nakon zemljotresa 1979. Bilo je nekoliko prikolica, u njima su bile porodice koje su ostale bez domova, kaže i da je bilo i nešto malo gostiju. Turistički bum uslijediće nakon godinu…
”Slovenija je donirala 100 auto-kamp prikolica Ulcinju nakon zemljotresa. One su prvobitno bile privremeno parkirane u Valdanosu, ali su nakon godinu ili dvije, stigle u Neptun. Tada je vrlo aktivna bila Asocijacija kampera Adac, preko koje su gosti stizali do nas”.
Navodi da su tokom jula i avgusta gosti bili uglavnom iz zemalja bivše Jugoslavije - Bosne, Kosova i Srbije.
”Tada nije bilo slobodnog mjesta, stranci su nam uglavnom dolazili prije i poslije sezone. Tako im je i odgovaralo, a i nama, jer smo imali popunjene bukinge za najmanje pola godine”.
Tokom jula i avgusta u kampu je, kako kaže, bilo i više od 3.500 gostiju.
”Imali smo i živu muziku, od hrane sve, ‘a la kart’. Ljudi su pjevali, igrali, uživali i nikad nijedan problem nijesmo imali…”.
Stojanović kaže da je od stranaca najviše bilo Njemaca i Holanđana.
”Jedva su čekali narednu godinu da opet dođu. To je za nas sve u kampu, ali i Rivijeri, bila najveća satisfakcija jer samo tako sigurno smo znali da su gosti bili i otišli zadovoljni”.
U kampu je, kaže, bilo ukupno 160 kasetnih frižidera i nikom nije smetalo što ih nema u prikolicama.
”Svako je imao svoj ključ od kasete, mogao je da kupi šta hoće, zaključa i nakon toga uzima šta i koliko hoće. Bilo je tako prosto, a učinkovito i neobično, niko se nije žalio. Naprotiv, u razgovoru sa njima, često su isticali da u kampu ništa ne bi mijenjali”.
U arhivi Ulcinjske rivijere gdje se opisuje sanitarni čvor, piše da su u krugu auto-kampa izgrađene dvije grupacije sanitarno-servisnih objekata sa armirano betonskim serklažima i temeljima.
”Zidovi su obrađeni spolja fasadeksom, a sa unutrašnje strane zavisno od namjene. Krovna konstrukcija je drvena, a krovni pokrivač ćeramida. Podovi su od livenog I brušenog teraca. Objekti su istovjetni i po tehničkim karakteristikama i sadržajima”, piše u dokumentu, te se navodi da su osnovni sadržaji sanitarna grupacija sa sanitarijama i tuševima i servisni prostori za kuvanje, pranje, peglanje i slično.
Ukupna površina jednog objekta iznosila je 370m2, odnosno 740m2 oba.
Ni zajedničke sanitarne prostorije nijesu smetale kamperima - poimanje kamperskog načina života očito je isključivalo svaku vrstu glamura.
Na uređenom prostoru kampa nalazile su se 63 kamp-prikolice “adrija 450 KVO”. U dokumentima piše da su se sastojale od dva ležaja… Dvije od tih kućica bile su opremljene za pekarsku proizvodnju.
Dalje se navodi da je vodosnabdijevanje riješeno priključkom na gradski vodovod, kanalizacija sopstvenim sistemom, dok su se otpadne vode odlivale u septičku jamu. Napajanje strujom vršeno je preko sopstvene trafo-stanice.
U kampu je bio i višenamjenski objekat, sa recepcijom, administracijom, aperitiv i snack barom… Takođe, bio je i magacinski i prostor za roštilj, dva kioska, kontejner, saobraćajnice…
Objekti kampa sagrađeni su od 1977. do 1985. godine.
U auto-kampu bio je izgrađen i kružni asfaltni kolovozni put površine 3.832m2… U samom kampu komunikacije su bile pješačke. Ukupna površina pješačkih betonskih staza iznosila je 730m2. Parking prostor kampa bio je površine 1.600m2.
Prostor namijenjen kampovanju, piše u dokumentu arhiva, urađen je u dijelu pod šumom. Teren je izravnjan, zatravljen, a izvedeni su priključci za struju - ukupna površina kampnog prostora iznosila je 6.960m2.
Stojanović se sjeća da je bila i samoposluga, restoran…
”Kod nas je kampovalo i nekoliko radnika na čelu sa glavnim inženjerom, koji su radili Titov lik na Možuri. Iz kampa su stalno žurno odlazili na radne zadatke”.
Idila u kampu nije dugo trajala - tmurni oblaci početkom devedesetih, koji su se nadvili nad bivšom Jugoslavijom, stigli su i do Ulcinja. Sa njima i šatorska naselja u Neptunu i neke druge priče…
Ne ubijajte muve i komarce po zidu, toalet papir kupujte sami
O jednostavnosti kamperskog života u Neptunu, svjedoči i uputstvo koje i danas stoji okačeno na ulaznim vratima nekadašnje recepcije.
”Uplata i registracija pasoša vrši se prvog dana. Molimo vas da održavate tišinu ujutro, tokom popodnevnog odmora i posle 9 uveče. Molimo vas da održavate čistoću, ne dozvoljava se da pržite ribu u apartmanima. Ukoliko vam je potrebna mašina za veš ili šporet, dostupni su i svako korišćenje košta 5 eura. Takođe, ukoliko je potrebno promijeniti posteljinu prije redovne promjene 4-5 dana, plaća se pet eura. Nakon prvog dana, toalet papir dužni ste kupovati sami. Molimo vas da muve i komarce ne ubijate po zidu. Ne dozvoljava se uključivanje klime ukoliko nijeste u apt. U slučaju da je učinjena šteta u apt. za vrijeme vašeg boravka, dužni ste da platite. Ne dozvoljava se dovođenje gostiju bez našeg znanja i oni se ne smiju zadržavati duže od pola sata...”, piše u legendarnom uputstvu, pisanom sedamdesetih godina prošlog vijeka, ispravljenog u cijenama decenijama kasnije.
Imovina pod sporom, dvaput neuspješno izdat pod zakup
HTP Ulcinjska rivijera u dva navrata bezuspješno je pokušala da kamp Neptun izda pod zakup, jer zakupci nijesu poštovali ugovorene obaveze. Kamp je trenutno pod imovinskim sporom i vodi se sudski postupak.
Prvi put ugovor o zakupu zaključen je 2016. godine, ali kako tvrde iz “Ulcinjske rivijere” zakupac nije poštovao odredbe ugovora, pa je raskinut.
Istu sudbinu doživio je i ugovor sa zakupcem iz 2021...
U “Ulcinjskoj rivijeri” ističu da imovinsko-pravni odnosi još nijesu regulisani jer je u toku postupak pred redovnim sudom.
”I sve dok isti ne bude regulisan, u ovom momentu Vam ne možemo dati neke konkretne informacije niti podatke o kvadraturi zemljišta Auto-kampa Neptun. Naravno, nakon završetka ovog postupka ‘Ulcinjska rivijera’ ima u planu da preduzme određene aktivnosti u cilju stvaranja dodatnih prihoda, a koji će omogućiti stabilnije i bolje poslovanje firme”, odgovoreno je “Vijestima”.
Bonus video: