Kad je prije pet godina odlazila na master studije kliničke embriologije na “Oksford”, Nina Bošković iz Podgorice obećala je da će jednog dana stečeno znanje primijeniti u Crnoj Gori. Trenutno je doktorand embriologije i genetike, radi na dva doktorata, u Finskoj i Švedskoj, doktorske studije su tek na pola, pa se u Crnu Goru neće vratiti još makar dvije godine. Ali, Nina je našla način da već sada, makar dijelom, ispuni obećano - parovima i uopšte osobama koje se suočavaju sa problemom neplodnosti iz Crne Gore, ona će biti onlajn savjetnica kada je u pitanju sterilitet.
Nedavno je pokrenula Fejsbuk stranicu NinaFertiliy, stranicu prati i istoimeni Instagram profil, gdje već stižu prve molbe za savjet:
”Baš sam juče imala upit za ocjenu blastociste kakvog je kvaliteta, da li je dobra”, ispričala je ona u razgovoru za “Vijesti” prije nekoliko dana.
Blastocista je rana faza razvoja embriona do koje dolazi petog dana nakon oplodnje. Blastocista se dešava i u prirodnom i ciklusu oplodnje nekim od medicinski potpomognutih postupaka, ali o tome ne razmišljamo i ne znamo.
Na slična pitanja, Nina i želi da da odgovore i to je njen osnovni motiv za pokretanje platforme NinaFertility. U izradi je, kako je ispričala “Vijestima”, i vebsajt, gdje planira da objavljuje različite edukativne sadržaje na temu steriliteta i liječenja, u planu su i vebinari (prezentacije, radionice… putem interneta).
”Da mogu da doprem do što većeg broja ljudi i da im objasnim što je moguće više, da držim edukativne radionice, gdje ćemo da prođemo kroz recimo to kako embrion izgleda, kako izgleda dobra blastocista… To je trenutno plan, pa ćemo vidjeti šta će dalje biti”, rekla je ona.
Nina je završila osnovne studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta Crne Gore (PMF UCG). Kao najbolja studentkinja, 2018. godine našla se među 13 kandidata koji su primljeni na master program kliničke embriologije, na britanskom “Oksfordu”. Taj odlazak bio je upitan, jer je za njeno školovanje na jednom od najboljih svjetskih univerziteta tada nedostajalo preko 40 hiljada eura. Problem finansija prevaziđen je zahvaljujući “Vijestima”, kompaniji “Vezuv”, Hipotekarnoj banci, nakon čega se uključilo i Ministarstvu prosvete. Godinu kasnije, Nina je magistrirala, a sada je doktorand na trećoj godini paralelnih doktorskih studija embriologije i genetike na fakultetima Karolinska Institutet u Švedskoj i Univerzitetu u Helsinkiju, u Finskoj.
Embriolozi čine dio tima u postupcima vantjelesne oplodnje (VTO) i njihova uloga je ključna, kažu sa klinika gdje se rade takve procedure.
Želja da pomogne osobama koje prolaze kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje (MPO), kaže Nina, došla je iz saznanja u praksi da klinike koliko god da su sjajne, nemaju uvijek i vrijeme da se posvete svakoj osobi i paru ponaosob.
”I šta se dešava? Ljudi odu kući i onda uđu na internet, koji je mač, ne sa jednom, nego sa deset oštrica, kreću da traže informacije”, pojašnjava ona i dodaje da informacije na internetu često nisu naučno utemeljene, da treba znati i gdje čitati…
Osim toga, dodaje, pacijenti se često porede i prihvataju da će možda rješenje koje je pomoglo jednoj ženi ili paru, jednako pomoći i njima. A svaki je čovjek, kaže Nina, različit.
”Koliko god da nekome izgleda da je iskustvo jednako, da prolazite kroz isto, svaki organizam je toliko različit da je nemoguće znati kako će da reaguje kod jedne, a kako kod druge osobe. Možda i hormoni izgledaju isto, ali u organizmu postoje druge stvari koje utiču na to da li će VTO da uspije ili neće. Ako je neko pod većim stresom, neko pod manjim, čitava slika u vašem organizmu će da izgleda drugačije”, pojašnjava ona.
Sa platformom “Nina Fertility”, ona želi da pacijentima ponudi mjesto gdje mogu da dobiju odgovore na dileme, da objasni nauku koja stoji iza postupaka vantjelesne, jer vjeruje da treba da znaju o tome šta se dešava u njihovom tijelu i da sa takvim samopouzdanjem treba da se obrate klinici za VTO.
”Da im objasnim recimo zašto je kvalitet jajnih ćelija takav kakav jeste, da li će i koliko uticaja na uspjeh postupka imati ako promijene nešto u ishrani, prestanu da puše, ako su pušači. Koliko uticaja će imati ako su gojazni ili previše mršavi… To je moj trenutni cilj - onlajn savjetovanje o neplodnosti, kroz koje mogu da pripremim ljude da budu spremni, da imaju samopouzdanje i dovoljno znanja da pitaju doktore, embriologe tačno šta im treba. Vjerujem da ako osoba zna šta se dešava u svakom koraku VTO, zašto se to dešava… da će i čitav put biti uspješniji. Kad posjete kliniku za VTO, biće pripremljeni za taj proces i onda klinika može sama da nastavi i odradi sav posao koji su svakako radi, ali i da postupak bude, nadam se, uspješniji”, kaže sagovornica “Vijesti”.
Dodaje i da nemaju svi, kao njene prijateljice, luksuz da uz sebe imaju doktoranda embriologije i genetike.
”Odlučila sam da to nekako promijenim i pomognem što većem broju ljudi na tom putu”.
Jedna inovirana metoda nosi “N”, kao “Nina”
Na čemu Nina radi, ukratko je objasnila na društvenim mrežama:
”Moje istraživanje fokusira na uticaj vantjelesne oplodnje na treći dan embrionalnog razvića, tj. na genima uključenim u proces zvani aktivacija embrionskog genoma”.
Šta to tačno znači, nije mogla da otkrije do kraja, jer njen naučni rad još nije javan, ali je kazala da je cilj da se poveća uspješnost postupaka. Rekla je i da testira uticaj kiseonika tokom kultivacije embriona.
Sljedeće sedmice, Nina će na konferenciji u Japanu predstaviti drugi rad, o inoviranoj metodi RNK sekvencioniranja, na kojoj je radila dvije godine, koja se zove STRT-N, gdje je “N” podsjetnik na ime autorke.
”Nisam ja dala ime, dao je profesor”, kaže skromno, “poslali smo rad na objavu, nadam se biće brzo javan. Baš tu metodu prezentujem sljedeće sedmice u Japanu, gdje sam pozvana da govorim na jednoj konferenciji. Za ostalo, kad radovi budu objavljeni, onda ćemo pričati”.
Od odlaska na master na britanski “Oksford”, pa i sada tokom doktorskih studija u Finskoj i Švedskoj, Nina je u prilici da uči od vodećih stručnjaka u oblasti liječenja steriliteta. Na pitanje kako joj izgleda situacija u Crnoj Gori, kaže da crnogorske klinike ne zaostaju, ali ocjenjuje da bi trebalo više zaposlenih koji se specijalizuju za reproduktivne nauke.
”Da se rade istraživanja, uči recimo o tome zašto dolazi do slabe oplodnje jajne ćelije, da li je u pitanju njen omotač, koji su proteini u njoj... Mislim da bi bilo dobro da ima više onih koji bi se edukovali u tom smislu”, poručuje i dodaje da bi bilo sjajno da se takva istraživanja rade na državnom Univerzitetu.
Registar, očuvanje fertiliteta kod djece sa kancerom, pa nove metoda u liječenju
Iako optimistična u ocjeni rada i opremljenosti zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori koje pružaju usluge MPO, kaže i da ima još mnogo različitih metoda koje se primjenjuju u svijetu, a koje su daleko, ne samo za Crnu Goru, već Balkan uopšte.
”Mnogo toga ja primjenjujem u svom istraživanju, ali ja sam imala ljude koji su me obučili”, kazala je i dodala da je teško uvesti nove metode liječenja tamo gdje se ne može obezbijediti od koga da se one nauče i da neko bude uz vas kad ih prvih puta primjenjujete.
Iako za to postoji zakonska obaveza, Crna Gora još nema registar u kojem su objedinjeni svi ciklusi, odnosno postupci MPO koji se rade u privatnim zdravstvenim ustanovama i državnoj bolnici na Cetinju. Na tome i Nina zamjera.
”Mi to ovdje u istraživanjima dosta koristimo, zato što možete da izvučete podatke i vidite da li su primijenjene metode bile uspješne”, pojašnjava jedan od razloga zbog kojih je neophodno uspostaviti registar.
Voljela bi, kaže, i da država preuzme brigu o očuvanju fertiliteta najmlađih pacijenata sa dijagnozom kancera.
”Procenat izlječenja je skoro 85 odsto, ali kada pacijenti prođu kroz liječenje, hemioterapiju, zračenje, jajne ćelije i spermatozoidi skoro pa nestanu i ta djeca kad odrastu, nemaju mogućnost da postanu roditelji. U svijetu postoji proces - zamrzavanje tkiva jajnika, ja sam na tome radila na magistarskom”, pojašnjava Nina.
Kako je kazala, postupak podrazumijeva da se jajno tkivo djevojčice koja još nije ušla u pubertet zamrzne, a kad ona odraste i poželi da postane majka, jajno tkivo se vraća u jajnik, nakon čega ona može da ostane trudna i prirodnim putem.
”Već je rođeno oko 150 djece na taj način, tako da bilo bi sjajno da to država omogući, da roditelji o tome znaju i da mogu da se, uz bolje rezultate liječenja kancera, fokusiraju na budućnost svoje djece”, poručuje Nina.
Za dječake je, dodaje, drugačije, i za njih zasad ne postoji direktna mogućnost za kasnije liječenje, ali se i u njihovom slučaju zamrzava tkivo testisa, u nadi da će u narednih deset godina nauka napredovati toliko da će biti moguće uraditi postupak sličan onom kod djevojčica.
”To su najonosnovnije stvari, koje bih voljela da vidim u Crnoj Gori, pa onda tek da pričamo o nekim malo naprednijim metodama”, kaže Nina.
Na kraju, mladima je poručila da uče i ulažu u znanje. U šali, širokog osmijeha, kazala je neka motiv za to bude makar što možete da putujete besplatno:
”Eto, ja idem u Japan iduće sedmice”.
Dva embriona ako se baš mora
Česta dilema kod pacijentkinja koje su u postupku VTO, a koje dođu do trenutka vraćanja embriona u matericu, jeste koliko embriona vratiti - jedan, dva...
Nina poručuje - jedan. Dva samo, kaže ona, ako je u pitanju starija pacijentkinja, pa nema više šansi za začeće ili ako je zadnji ciklus...
Dilema kod pacijentkinja je i zašto se nekoj vraćaju embrioni stari tri, a nekome pet dana.
Nina pojašnjava da to zavisi od kvaliteta i embriona i jajnih ćelija.
”Ako je kvalitet jajnih ćelija slabiji, ako se nije oplodio veliki broj jajnih ćelija, onda je bolje da se embrion vrati treći dan i da mu se šansa da se razvija u tijelu žene. Ali ako proces teče dobro, jajne ćelije su dobrog kvaliteta, došlo je do dobrog oplođenja, embrion se lijepo razvija, dobro je da se pusti da ide do petog dana”, poručuje ona.
Bonus video:
