Podgorički Dom zdravlja obilježava “Dan borbe protiv alkoholizma - 1. april”, pod parolom "Budi pametan, budi trijezan".
Tim povodom, sljedeće sedmice, biće upriličeni Dani otvorenih vrata u Centru za mentalno zdravlje “Podgorica“, odnosno - svi zainteresovani članovi porodice zavisnika, kao i sami zavisnici od alkohola, moći da se jave i potraže pomoć psihijatra i psihologa, bez uputa, navodi se u saopštenju.
“Bojim se ljudi koji za sebe trvde da su jaki i da nikada ne zapadaju u krize jer je to zabluda. Šifra f10 govori da je neko imao ili ima problem sa pijanstvom. Alkoholizam je hronična bolest zavisnosti koja ne uključuje samo fizičke i psihičke, već i psihosocijalne probleme pacijenta, njegove porodice i okoline. Ne radi se ni o kakvoj lošoj navici, kako se često u narodu misli, već o pravoj bolesti koja ima svoju etiologiju, simptome, tok, prognozu i liječenje. Zabrinjava činjenica da je po broju oboljelih alkoholizam na trećem mjestu iza oboljenja i malignih oboljenja", kazala je psihijatar Branka Purlija.
Ističe da naročito zabrinjava podatak da najranjivija kategorija stanovništva - djeca rano počinju sa uzimanjem alkohola. "Prvu časicu često probaju u krugu porodice, na slavi, rođendanu, svadbi, zajedničkim okupljanjima, a veliki uticaj na omladinu imaju mediji sa reklamama, serijama, gdje poznate ličnosti reklamiraju određenu vrstu pića, zatim vršnjaci, roditelji, okruženje", dodala je Purlija.
Zato se kaže, kako je rekla, da je alkohol "ubica broj jedan za omladinu", jer se često pod uticajem alkohola dešavaju saobraćajne nezgode i nesreće, maloljetnička delinkvencija i samoubistvo.
"Korona je dodatno doprinjela da se trend u svijetu proširi, a to je onlajn kupovina alkohola. Onlajn kupovina alkohola bila je u porastu 2019. godine i to je bila glavna tema na međunarodnom seminaru na kojem sam učestvovala u Pragu. Žene naravno nisu imune na alkohol, i dok jedne piju kući krijući, druge piju u kafanama, a tradicija i običaji utiču na to da žene rijetko traže pomoc specijaliste. Alkoholičar nikada nije sam u svojoj bolesti, već pati i obolijeva često cijela njegova porodica", napominje ona.
Purlija je kazala da postoje četiri kriterijuma na osnovu kojih se procjenjuje da li je neko zavisnik od alkohola ili ne.
Prvi je takozvani gubitak kontrole. "Ta osoba ne može da se zaustavi na jednoj čaši, već je vuče da dalje pije. Može danima da ne uzima alkohol, ali kad popije prvu čašu, više ne može da se zaustavi".
Drugi je tzv nemogućnost apstinencije, kad osoba ne moze da izdrži bez pića. Treći je tzv. prekid filma, kad osobe ne mogu da se sjete šta su u alkoholisanom stanju radile, sa kim su i gdje bile.
"Četvrti je 'porast tolerancije' - podnošljivost alkohola, alkoholičar u prosjeku popije 1/2 litra pića, često u želji da se pohvale iznose podatak da su popili i vise od litra i da se nisu opili", ističe Purlija.
Psiholog Anđela Golubović rekla je da zavisnici od alkohola često koriste psihološku projekciju, to jest iskrivljeno tumačenje realnih događaja "sa ciljem da se drugima pripišu sopstvene greške izazvane pijenjem".
"Pa npr. često ćete vidjeti razmišlajnje po principu 'Nije problem što ponekad pijan dolazi kući, već što supruga tada ne zna da postupa sa njim' ili 'Nije problem što on ponekad pije na poslu, već poslovođa želi da ga premjesti sa radnog mjesta i 'smješta mu igru''. Često upoređuju sopstveno pijenje, sa pijenjem drugih ljudi koji piju više, a radi umanjivanja značaja sopstvenog pijenja, pa su česte rečenice alkoholičara 'Svi drugi piju više od mene' ili 'Moj šef pije više od mene'. Iz prakse su česte situacije kada žena pokušava takozvanim pseudorješenjima da riješi problem: prigovaranjem, svađom, kontrolisanjem količine pića i uvlačenje djece u sukob", rekla je Golubović.
Kazala je da se u Crnoj Gori "tolerantan odnos prema pijenju alkoholnih pića vidi kroz kult 'umjerenog pijenja', koji je pogrešan".
"Umjereno pijenje predstavlja rizik za kasniji razvoj bolesti, a za prevenciju i suzbijanje alkoholizma bi mnogo bolje bilo razvijati kult 'trjezvenosti'. Alkoholičari rijetko kad dolaze na liječenje dobrovoljno, već je taj dobrovoljni pristanak formalne priode. Preciznije, alkoholičar mora biti primoran da prihvati liječenje kao jedini izlaz iz neizdržive životne situacije u koju je doveden (npr. supruga pokrene brakorazvodnu parnicu, pa to negdje bude okidač za liječenje alkoholizma, šef vam više ne toleriše alkoholizam). Početna motivacija obično podrazumiejva ideju da kada formalno prođe čitavo liječenje, 'alkoholičar će nastaviti da pije, ali sada pametnije'. Dodatna ili suštinska motivacija je ona u kojoj i pacijent i porodica steknu kvalitetan i potpuni uvid u višegodišnje pogrešno porodično funkconisanje, pa tako žena prilagođavajući se mužu alkoholičaru, ona njeguje i održava njegov alkoholizam. Tek kada članovi porodice shvate da oni njeguju i održavaju sam alkoholizam zavinsika, tek onda možemo očekivati pomake", navodi Golubović.
Glavna medicinska sestra Ana Lučić upozorila je da alkohol teško narušava i fizičko i mentalno zdravlje, a da skraćuje život i do 15 godina.
"Životni vijek alkoholičara je sveden na 55 do 60 godina . S obzirom da alkoholičar nikada nije sam u svojoj bolesti, već da pati i veoma često oboli cijela porodica, jasno je da se broj ljudi kojima je potrebna stručna medicinska pomoć uvećava za dva do tri puta", zaključuje ona.
Bonus video:
