Božidar Nikčević iz Nikšića je još 2012. godine postao poznat crnogorskoj javnosti kao dvanaestogodišnji dječak koji nadniči kako bi pomogao da se njegova porodica prehrani.
Roditelji bolesni, brat mali, sestra radila po kući, pa je Božidar bio, i ostao, najveća nada porodice. A radio je sve što stigne. U međuvremenu mnoge stvari su se izdešavale u njegovom životu. Mnogi su im pomogli, renovirali su kuću, otac mu je preminuo, sestra se udala i rodila dvoje djece, brat Jovica pošao u školu, majka ostala bez naknade koju je primala po osnovu troje i više djece i sada nemaju nikakva primanja, a on, zahvaljujući jednoj Tivćanki, vanredno završio za kuvara prvi razred.
“Škola je obećala da će mu uplatiti jednu godinu a naša dobrotvorka iz Tivta, koja nam je kao rod najrođeniji, drugu, tako da će Božidar moći da završi srednju školu”, kaže njegova majka Svetlana.
Ono što se nije promijenilo u Božidarovom životu je da i dalje radi, brine o porodici, i da više nemaju nego što imaju.
Čestitaju mi što sam vrijedan, što pomažem porodici. Valjda se to podrazumijeva
“Prošle godine sam dobio pet ovaca, a sada ih imam oko 20. Ojagnjile se, a nešto me častili prijatelji. Nije mi teško da radim oko njih, jer to volim. Uglavnom sam na Žabljaku, u selu Merulja, gdje su nam prijatelji. Čuvam i njihove i moje ovce i kada prodaju jagnjad isplatiće me za ovo pola godine što sam radio i dobiću oko hiljadu eura. Kod njih živim, hranim se, pomažu nam. Novac ću dati majci da makar neke dugove vrati. Teško mi pada što ne mogu više da ih pomognem, što se majka muči. Teško je, ali kada moraš može se i od ovoga izdržavati porodica”, kaže vrijedni sedamnaestogodišnjak koji djetinjstvo skoro da nije imao.
Nije se promijenio mnogo od kada ga je novinarka “Vijesti” upoznala - i dalje ima stidljivi osmijeh, žuljevite ruke i čist obraz. I dalje je veliki čovjek - veći od mnogih koji su po nekoliko decenija stariji od njega. Ali, čojstvo se ne mjeri godinama.
“Čudno mi bude kada me pojedini ljudi prepoznaju i čestitaju mi što sam vrijedan, što pomažem porodici. Valjda se to podrazumijeva. Volio bih da jednoga dana radim kao kuvar. Znam sve da spremim. Najviše volim da kuvam kupus, a omiljeno jelo su mi pite. Iako znam da razvijam kore, to radi sestra. Nemam ja vremena za to”, kaže Božidar
Jovica priznaje da iako brat dobro kuva ipak je majka neprikosnovena kuvarica. Naučila je ona godinama da od ničega pravi nešto.
“Od juna, kada sam primila posljednju naknadu, teško živimo. Živimo od muke i milostinje. Podnijela sam zahtjev Centru za socijalno da nam odobre materijalno obezbjeđenje. Rekli su nam da su šanse male, ali da će uraditi sve kako bi nam pomogli. Uzmem na veresiju u jednu prodavnicu desetak eura, u drugu 20, treću 30, i tako nekako izdržimo mjesec. Snalazimo se”, priča Svetlana.
Od Banke hrane su nedavno dobili paket i Jovica sveske, Vesna Vuković iz foto “Bonija” im je poslala odjeću i sveske za malog školarca koji je ove godine drugi razred. Prvi je završio sa odličnim uspjehom i pohvaljen je od Nastavničkog vijeća. Voli učiteljicu, društvo i matematiku i mašta i dalje da jednoga dana postane ljekar.
“Zahvaljujući pomoći ljudi uspjela sam bila da sve račune za komunalije, osim struje, svedem na nulu, ali od juna, od kada ništa ne primamo, ne plaćam ni račune. Nemam od čega. Struju nijesam plaćala nikako jer su nam bili rekli da pošto se ništa nije vodilo na nas da će nam otpisati stari dug, ali to se nije desilo. Dug od oko 2.000 eura i dalje stoji i samo čekam kada će isključiti struju”, kaže ona.
Svi koji žele da pomognu Nikčevićima mogu to da urade tako što će na žiro račun 510-2509977268009-29, CKB, na ime Svetlane Nikčević, uplatiti koliko mogu. Adresa je: Bulevar 13.jul 198, Kličevo, Nikšić
Bonus video:
