Grujica Stojanović iz nikšićke Župe učestvovao je u ratovima za oslobađanje Nikšića, Bara i Ulcinja od turske vlasti, a zbog iskazane hrabrosti od knjaza Nikole Petrovića, kasnije kralja, na poklon je dobio “kulu Volticu nasred Župe”.
Grujica je prilikom borbi u čuvenoj krvavoj Duzi ranjen u nogu i Nikola ga je zadužio da dijeli municiju. Tokom bitke za oslobođenje Bara, vojnik koji je nosio municiju je poginuo i Grujica je u zadnjem okršaju uzeo sanduk sa municijom i odnio ga saborcima.
”Bila je to posljednja municija koja je upotrijebljena u borbi za oslobođenje Bara. Nakon bitke, Nikola mu je rekao: ‘Grujo, oslobodio si mi Bar. Čime ću da te nagradim’?. Odgovorio je: ‘Daj mi, gospodare, onu kulu nasred Župe’. I od tada, od 1880. godine, kula Voltica pripada porodici Stojanović”, priča Grujičin praunuk, osamdesetpetogodišnji Milorad Stojanović.
Kula pripojila Župu Crnoj Gori
Kula, koja je smještena na blagom uzvišenju u Starom selu, odakle se vidi gotovo cijela Župa, već 168 godina priča priču o istoriji toga kraja, o porodici Stojanović, ali i o tome kako je Župa prisajedinjena Crnoj Gori. Nažalost, njenu priču čuju samo rijetki, a svaki kamen koji sa kule pada opominje.
”Župa i Nikšić su bili turski. Ovdje je živjelo nekoliko turskih porodica, a nazivi poput avlija i put Verizovića, podsjećaju na to. Kada je knjaz Danilo došao na vlast, iskoristio je primirje sa Mušovićima i od 1853. do 1855. godine na brzinu je sagradio kulu. To je prva kula koju su Crnogorci radili.
Ostale su gradili Turci i Austrougari. Župa je preko nje, poslije bitke na Grahovcu, pripala Crnoj Gori. Knjaz Danilo je 1859. godine, na međunarodnoj konferenciji gdje se odlučivalo i o Crnoj Gori, kazao da je Župa crnogorska. Nastalo je negodovanje predstavnika Turske koji su tvrdili da je Župa njihova. Pitao ih je: ‘Otkud onda moja kuća na tuđoj zemlji’. I zahvaljujući kuli tada je Župa pripojena Crnoj Gori. A Nikšić je tek 1878. godine oslobođen”, priča Stojanović, dok sa tugom gleda kulu od koje je dobar dio urušen.
Voltica, koja je ime dobila po specifičnom načinu gradnje, na volat, izgrađena je od lokalnog kamena, ima tri nivoa i visoka je devet metara. Do kraja oslobodilačkih ratova služila je kao vojno utvrđenje za odbranu od Turaka. U njoj je, na drugom nivou, bilo smješteno 20-30 vojnika, dok su se na trećem nalazila dva topa.
Od 1880. do 1954. godine u kuli, pod njenim voltovima, živjeli su Stojanovići.
”Grujica je imao petoricu sinova i jedno vrijeme je i moj đed živio u kuli. Kada je podijeljeno imanje, u kuli su ostala da žive dva đedova brata. U okruglom dijelu su bile dvije sobe, dok su se dva ognjišta nalazila u ovom pravougaonom dijelu. Sa strane su bile stepenice koje su vodile do srednjeg dijela, gdje se živjelo.
U gornjem dijelu je bilo žito, a u donjem se nalazila stoka. Moj otac je bio jedini nasljednik po muškoj liniji i kako nije mogao da je održava, obratio se Zavodu za zaštitu spomenika da se država o njoj stara. Oni su to prihvatili, pa je Voltica 1955. godine zaštićena kao kulturno-istorijsko dobro i stavljena je pod zaštitu države. U rješenju stoji da se na njoj ništa ne mijenja, nego da se održava tako kako je zatečena”, priča Milorad i pokazuje dio koji je Stojanovićima služio za stanovanje.
Ubrzo je izvršena sanacija krova, ali na nekvalitetan način i kula je nastavila vremenom da propada.
”Krov je bio drveni, od daske, i na nekim mjestima je prokišnjavao. Nažalost, izvođača niko nije kontrolisao i on je umjesto daske stavio koritaču tiglu, to slabo uradio, i kako se kula nalazi na ovoj vjetrometini vjetar je skidao tigle, prokišnjavalo je i kula je počela da propada. Radio sam u školi i svaki dan kada bih prošao ovuda i kako bi koji kamen padao s nje, kao da je padao na mene”, drhtavim glasom priča Milorad koji je gotovo čitav radni vijek proveo u školi “Dušan Bojović” u Župi, radeći kao prosvjetni radnik i direktor.
Da su skelu iznajmljivali prikupili bi novac za sanaciju
Prije sedam-osam godina na njegov i zahtjev Mjesne zajednice pokrenuta je priča o rekonstrukciji kule i njenoj valorizaciji. Radovi su počeli 2018. godine, stali početkom 2020. i još nijesu nastavljeni. A kula, nažalost, i dalje propada.
”U početku je obezbijeđeno 70 hiljada eura i po mom sudu ni polovina tih para nije utrošena. Samo je nešto malo ozidano, a drugo ništa. Kada je krenula korona, radovi su prestali i još nijesu nastavljeni. Ne vjerujem da ću doživjeti da radove završe, a volio bih. I da Mjesna zajednica u centru ima jedan istorijski spomenik koji bi mogli da posjete svi koji dođu u Župu i da se prisjete na ono vrijeme kad su je Crnogorci pravili”, kaže starina i dodaje da se sa vrha kule Župa vidi kao “na dlanu”.
Predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Dragoljub Radulović ističe da je kula značajna ne samo za Župu, nego i za Nikšić i za Crnu Goru.
”Ovo je simbol prisajedinjenja Župe Crnoj Gori. Nažalost, ona je i primjer kako država vodi računa o ovako važnim kulturno-istorijskim spomenicima. Ova skela, koja stoji pet godina, je možda i najbolji pokazatelj odnosa prema ovom spomeniku. Da su je od 2020. godine, kada su prestali radovi, do danas iznajmljivali, prikupili bi sredstva da izvrše sanaciju i završe restauraciju. Ako radovi budu nastavljeni, vjerovatno će morati da postavljaju novu skelu jer ove daske više nijesu sigurne. A kako su dosadašnji radovi izvedeni najbolje govori to što se jedan dio već urušio”, kaže Radulović.
Apeluje na državu da radove završi i da kuli bude vraćen stari izgled, jer to ona i zaslužuje.
”Zadnji sastanak je bio u kabinetu predsjednika Vlade u decembru 2022. godine i tada smo imali nagovještaje i obećanja da će se nastaviti sa radovima. Nakon toga uslijedilo je nekoliko telefonskih razgovora, ali vjetar je ponio sve ono što smo dogovarali. Ovdje nijesu potrebni neki megalomanski radovi, nego da se kula vrati u onom obliku u kome je bila u vrijeme knjaza Danila. Ako se to dogodi, kula bi bila vjerovatno muzej, kulturni centar koji bi primao goste i gdje bi se učila istorija ne samo ovog mjesta već i Crne Gore. Naša je želja da se to i dogodi, a vidjećemo da li će tako i biti”, kaže predsjednik MZ Župa.
U neposrednoj blizini Voltice protiče rijeka Gračanica preko koje je sredinom sedamdesetih godina XIX vijeka, prema riječima Stojanovića, knjaz Nikola podigao prvi kameni most preko Gračanice, da bi se stiglo do kule.
Za sanaciju zadužen Centar za konzervaciju i arheologiju
Kula je 1955. godine stavljena pod zaštitu države, ali iz Ministarstva kulture i medija kažu da oni nijesu nadležni za njenu restauraciju, već Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
”Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore je bio nosilac realizacije višegodišnjeg projekta ‘Konzervatorska istraživanja, izrada konzervatorskog projekta i sprovođenje I, II i III faze konzervatorskih mjera na Kuli Voltici, Opština Nikšić’. Kompleksne konzervatorske radove na predmetnom kulturnom dobru, koje je finansiralo ovo Ministarstvo, sprovodio je Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, u skladu sa konzervatorskim projektom, na koji je, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, 2020. godine dala saglasnost”, stoji u odgovoru Ministarstva kulture i medija.
Ističu da su od 2018. do 2021. godine za sanaciju kule Centru uplatili 80.000 eura.
”Na ovogodišnji konkurs, koji je ovo ministarstvo raspisalo za sufinansiranje projekata iz oblasti kulturne baštine kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2023. godinu, nije bilo prijava za nastavak radova na ovom kulturnom dobru, ali ni u protekloj 2022. godini.
Imajući u vidu izloženo, odgovor na pitanje o nastavku radova i podacima o potrebnim sredstvima za potpunu realizaciju navedenog projekta, možete tražiti od navedene ustanove”, zaključili su iz resornog Ministarstva.
Bonus video:
