"Imam dijabetes. Dobijam besplatnu terapiju. Doktori su kazali da moram potpuno da promijenim ishranu, ali to ne mogu da priuštim", kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ema (pravo ime poznato redakciji). Ona je žena iz egipćanske zajednice. Ima 35 godina. Rodila je troje djece, a trenutno je trudna sa blizancima. Dok govori sjedi na podu pored šporeta na drva u skromnoj, ali urednoj i čistoj prostoriji. Njena teško pokretna svekrva leži na krevetu. Govori tiho i ozbiljno, ustajući svaki čas da pažljivo pogleda ručak.
Emi je šećer, kako kaže, nerijetko oko 20, što je gotovo četiri puta više od normalne vrijednosti. Ova bolest, ako se ne tretira, može izazvati niz ozbiljnih, čak smrtonosnih komplikacija: srčane i bolesti bubrega, probleme sa vidom, gangrenu...
Zbog blizanačke trudnoće Emi treba dodatni unos kalorija. "Jedem sve što sam jela i prije dijagnoze: hljeb, tjesteninu, mahunarke. Sve su mi to ljekari zabranili. Nakon obroka uzmem insulinsku injekciju, to je sve što mogu", objašnjava ona.
Romi i Egipćani u Crnoj Gori žive u prosjeku oko 55 godina što je oko 20 godina kraće od većinske populacije. Nema ozbiljnih analiza zbog čega je tako. Ovako kratak životni vijek tipičan je za najsiromašnije države na svijetu, poput Centralnoafričke Republike.
"Žene iz romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori žive kraće od muškaraca zbog velikog broja porođaja i teškog života uz podizanje većeg broja djece", kaže za CIN-CG Melisa Spahić, doktorica porodične medicine koja radi u Domu zdravlja Podgorica, na Koniku, gdje ove populacije čine najveći dio pacijenata.
To je, objašnjava Spahić, zapažanje doktora u Crnoj Gori, ali navodi da nije rađeno istraživanje o životnom vijeku Roma i Egipćana na osnovu pola.
Ovaj trend nije tipičan - žene iz većinske populacije u Crnoj Gori kao i u svijetu žive u prosjeku oko pet godina duže od muškaraca.
CIN-CG je već pisao o tome da Romkinje u Crnoj Gori veoma rano počinju sa rađanjem djece, često kao maloljetnice, da rađaju značajno veći broj djece od žena većinske populacije, da često izostaje medicinska kontrola njihovih trudnoća i reproduktivnog zdravlja. Zbog svega toga one zadobijaju hronične zdravstvene posljedice u relativno mladoj dobi.
Istraživanje UNICEF-a u Crnoj Gori iz 2018. pokazalo je da je 36,9 odsto ispitanica u starosnoj grupi od 20 do 24 godine rodilo najmanje jedno dijete prije svoje 18. godine.
Istraživanje Centra za romske inicijative (CRI) u naselju Riversajd iz 2022. pokazalo je da neke od žena koje su apatridi nikada nisu bile kod ginekologa, da su se porađale kući, te da su ljekari imali diskriminatoran stav prema njima i u hitnim situacijama.
"Dvoje djece koje nijesam uopšte upisala u matične knjige rođenih sama sam rodila kući jer su me iz bolnice vratili, zbog nedostatka dokumentacije, iako sam im rekla da imam jake bolove. Porodile su me zaova i snaha", jedna je od ispovijesti iz istraživanja.
Više svjetskih istraživanja potvrđuje negativne posljedice rađanja velikog broja djece i porođaja u mladoj dobi na dugovječnost i zdravlje žena.
Studija Univerziteta Kalifornije iz 2016. na uzorku od preko 20 000 žena pokazala je da žene koje rode prvo dijete poslije dvadeset pete godine žive duže od onih koje rode ranije.
Veliki broj porođaja utiče i na zdravlje i dugovječnost i nakon 50 godine, odnosno nakon završetka reproduktivnih godina, pokazuje jedno veliko istraživanje iz 2016. koje je pratilo životni vijek u američkoj države Juta od 19. vijeka. Došlo se do zaključka da su muškarci na tom podneblju živjeli duže od žena sve do kraja 19. vijeka. Žene su počele u prosjeku duže da žive tek nakon smanjenja nekontrolisanog rađanja, ali i zahvaljujući poboljšanju medicinske njege.
Siromaštvo i hronične bolesti - neizbježna veza
Problem koji u najvećoj mjeri utiče na kraći vijek su hronične bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, hipertenzije i tako dalje, kaže doktorica Melisa Spahić.
"Romi i Egipćani se uglavnom ne kreću dovoljno, hrane se nezdravo. Teško je u njihovoj situaciji priuštiti zdravu i raznovrsnu ishranu. Žive bez osnovih uslova. Zbog svega toga dolazi do niza bolesti, a karakterističan je takozvani metabolički sindrom koji podrazumijeva problem sa gojaznošću, šećerom, visokim pritiskom, masnom jetrom, srcem", objašnjava Spahić.
"Gojazna sam, imam hormonski problem. Ne mogu da smršam. Teško mi je da prekinem da jedem slatko"’, kaže za CIN-CG Enisa (pravo ime poznato redakciji), djevojka iz romske zajednice čije je ime poznato redakciji. Ona ima svega 18 godina. Ne radi. Uglavnom je kući. Živi u trošnom romskom naselju Riversajd u Beranama.
Pati od insulinske rezistencije, stanja koje može dovesti do šećerne bolesti, i metaboličkog sindroma. Ni ona ne može da priušti zdrav i redovan jelovnik. "Jedem slatko, jedem hleb. Nekad sam mnogo gladna, a u kući ima samo to", kaže Enisa.
Podaci Globalnog opterećenja bolešću iz 2019, koje predvodi Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Vašingtonu pokazuju da su žene generalno pod većim rizikom od invaliditeta usljed hroničnih oboljenja, da imaju veću smrtnost od šećera i kardiovaskularnih bolesti i više godina života sa posljedicama bolesti. Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti kod žena na svjetskom nivou, a potom je to moždani udar.
Sve studije rađene u Crnoj Gori upućuju da su Romi i Egipćani obolijevaju u mnogo češće od hroničnih i infektivnih bolesti nego većinska populacija.
Istraživanje UNICEF-a iz 2018. u Crnoj Gori pokazalo je da petina romske djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju. U većinskom stanovništvu takvo stanje je prisutno kod tri puta manje djece. Preko 95 odsto djece do dvije godine zaostaje u razvoju, a od toga je u njih gotovo 80 odsto je neuhranjeno.
Ljudi niskog socio-ekonomskog statusa imaju 46 odsto veći rizik od rane smrti nego oni koji su socijalno zbrinuti, pokazalo je istraživanje Imperijal koledža u Londonu na uzorku od 1,7 miliona ljudi.
Više svjetskih studija pokazalo je snažnu vezu između siromaštva i hroničnih bolesti. Ljudi sa niskim prihodima češće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, raka, navodi se u saopštenju američkog Nacionalnog instituta za zdravstvo (NHI). Čak oko 30 odsto rizika od hronične bolesti dolazi od stresa zbog siromaštva, koji nije povezan sa lošom ishranom i životnim navikama. Stres vodi smanjenju imuniteta, koja potom vodi u bolest, objašnjavaju iz NHI-ja.
Loši uslovi stanovanja povezani su sa astmom, kardiovaskularnim oboljenjima, mentalnim oboljenjima, infekcijama poput tuberkuloze, prehlada, stomačnih problema i povreda, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svom saopštenju.
Spahić objašnjava da Romi i Egipćani često ne razumiju kako funkcionište zdravstveni sistem: zakazivanje, praćenje datuma i vremena pregleda, kupovina ljekova.
"Za hronične bolesti tipična su pogoršanja slike, pa su pravilna terapija i posjete ljekaru neophodne", objašnjava Spahić.
Značajan dio romske i egipćanske populacije nema pristup zdravstvenoj zaštiti i osiguranju zbog neregulisanog pravnog statusa ili izbjegava korišćenje zdravstvenih usluga zbog diskriminacije, te nemaju dovoljno razvijenu svijest o očuvanja zdravlja, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana (2021-2025) Vlade Crne Gore.
Romi uglavnom ne znaju za saradnike u oblasti zdravstva
"Imala sam skoro operaciju na srcu"’, kaže za CIN-CG tridesetpetogodišnja Anisa (pravo ime poznato redakciji), Romkinja iz Berana, koja je već četiri godine srčani bolesnik.
"Nedavno sam imala pogoršanje zdravlja, stvar je postala hitna, pa nisam mogla da čekam pregled u državnoj bolnici koji mi je bio zakazan tek za maj", kaže ona.
Za snimanje kod privatnika je, kako kaže morala da izdvoji preko 150 eura, ali i da plati i prevoz do Podgorice gdje se nalazi klinika.
Svega 10 odsto Roma i Egipćana su upoznati sa tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u oblasti zdravstva, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025). Od njih je samo petina koristila ovu uslugu, a oko polovina smatra da može biti korisna za njih.
"Kolegama iz drugih gradova pomažemo u zakazivanju po nekoliko specijalističkih pregleda u istom danu u Kliničkom centru da bi troškovi puta ovih ljudi, koji uglavnom žive od socijalne pomoći, bili što manji. U posebno teškim slučajevima uspijevamo da osiguramo i kućne posjete i njegu i pomoć", kaže za CIN-CG Milica Vujadinović, saradnica u oblasti zdravstva u Podgorici.
U okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava, djeluje 21 saradnik u inkluziji Roma i Egipćana u tri oblasti: zdravstvenoj zaštiti, socijalnom staranju, zapošljavanju i dječjoj zaštiti. Na teritoriji glavnog grada ih je devet.
Saradnik pruža pomoć pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, zakazivanju pregleda, predavanju dokumentacije za konzilijume… objašnjava Vujadinović. "Svakodnevno pomažemo da se djeca koja nemaju knjižicu pregledaju u Institutu za bolesti djece", kaže ona.
"Jasno je da sistem sa tim brojem saradnika ne može obezbijediti svakome iz romske i egipćanske populacije pomoć, te je zato od krucijalne važnosti", objašnjava još Vujadinović, "da mjesto saradnika postane sistematizovana radna pozicija, što za sada nije slučaj".
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kazali su za CIN-CG da su navedeni saradnici angažovani samo do januara 2024. godine. "Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i međunarodna humanitarna organizacija HELP će apelovati kod Vlade Crne Gore da za određeni broj saradnika budu sistematizovana radna mjesta kod Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja i Zavoda za zapošljavanje ili po mogućnosti da se sistematizuju sva radna mjesta za sve saradnike", naveli su oni.
Obrazovane majke - zdravija djeca
Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025) cilj je povećavanje prosječnog životnog vijeka Roma i Egipćana. Tako je za 2023. predviđeno da bude oko 57 godina, a 2025. oko 58 godina. Ove brojke su smanjene u odnosu na prvobitni nacrt Strategije, kada je za 2025. godinu predviđen da životni vijek bude 61 godinu.
"Obrazovanje je usko povezano sa tim kako će se neko brinuti o zdravlju, objašnjava doktorica Melisa Spahić. Pismenost je neophodna za razumijevanje ključnih informacija, a Romi i Egipćani u Crnoj Gori često nemaju ni osnovno obrazovanje, ili ne govore ni jezik većine.
I istraživanje UNICEF-a iz 2018. pokazalo je da je nivo obrazovanja majki u ovim populacijama usko povezan sa zdravljem njihove djece. Tako među majkama koje imaju srednje ili više obrazovanje nema djece koja zaostaju u razvoju, dok je kod majki bez ikakvog obrazovanja ovaj procenat oko 25 odsto.
Program Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) daje neke od smjernica za postupanje sa Romima i Egipćanima. Ovaj program savjetuje da ljekarima i patronažnim sestrama "da sagledaju sve komponente života romske i egipćanske zajednice", te u skladu sa tim "ukažu na principe i značaj zdrave ishrane, odražavanja bezbjednosti hrane", te da ljekari poštuju smjernice SZO, da se "vrši kontinuirana procjena zdravstvenog stanja djece", pomoću parametara gojaznosti.
CIN-CG je kontaktirao domove zdravlja u opštinama koje imaju najbrojnije populacije Roma i Egipćana sa pitanjem da li poštuju navedene preporuke IZJZ-a. Stigao je odgovor iz Domova zdravlja Ulcinj i Nikšić odakle tvrde da se sprovodi kontrola parametara gojaznosti kod djece, te da su Romi i Egipćani informisani o značaju zdrave ishrane kao i svi drugi.
"Svaki ljekar koji se vodi osnovnim načelima profesije informisaće pacijenta. Ipak, ne može medicinski sistem obezbijediti sve ono što pripadnicima ovih populacija fali da bi u punoj mjeri poboljšali svoje zdravstveno stanje", zaključuje Spahić.
Emu, sa početka našeg teksta, njeno troje djece i svekrvu, koja takođe pati od hroničnih oboljenja, izdržava suprug koji radi u podgoričkom Komunalnom preduzeću. Nakon što isplati ratu za kredit koji su podigli da bi popravili kuću, ostaje im svega 250 eura. Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori za četvoročlano domaćinstvo iznosi oko 800 eura mjesečno. Ko će sa tako malo novca misliti o Eminom dijabetesu i hrani koja je njoj potrebna.
Loš tretman u oblasti zdravstva
"Kad idem kod doktora viču na mene, kažu mi kad izvadis knjižicu dođi na pregled. Naši zdravstveni radnici da te vide da hoćes da umreš neće te pregledati", riječi su jedne od ispitanica istraživanja Centra za romske inicijative (CRI) u naselju Riversajd u Beranama iz 2022., koje se bavilo reproduktivnim zdravljem.
Prema ovom istraživanju mnoge žene su diskriminisane u zdravstvenim institucijama, a kako veliki broj njih nema uredna dokumenta i zdravstvenu knjižicu zbog apatridije, zdravstveni radnici gotovo uvijek odbijaju da ih liječe. Zbog toga neke od ispitanica nijesu bile godinama kod ljekara, porađale su se kući, kupovale ljekove na svoju ruku. "Nikad nijesam bila kod ginekologa jer nema dokumenta, a nema para da platim privatno. Šestoro djece sam rodila sama, od njih mi je dvoje umrlo", kaže jedna Romkinja.
"Petnaest godina sam u braku i nemam djecu, a ne znam zašto ih nemam. Ne idem kod doktora, kako nemam zdravstvenu knjižicu, nijesam mogla da se liječim", riječi su druge.
"Veliki broj Romkinja i Egipćanki ne podnosi žalbe ili predstavke prilikom povrede nekog prava ili diskriminacije u medicinskom sistemu jer ne prepoznaju takve mehanizme", navodi se u istraživanju CRI-ja.
Bonus video:
