Nijedna žena bez partnera u Crnoj Gori, iako je to zakon omogućavao godinama, nikad po tom osnovu nije i ostvarila pravo na postupak vantjelesne oplodnje donacijom polnih ćelija na teret države. Krajem 2021. usvojena su i nova zakonska rješenja, godinu kasnije i podzakonska akta koja to pitanje bliže uređuju, ali žene koje nemaju partnera i dalje odlaze u inostranstvo i o svom trošku prolaze kroz postupke zahvaljujući kojima će, nadaju se, postati majke.
Jer, u Crnoj Gori još nema davalaca polnih ćelija - spermatozoida, a država još nije uspostavila i mehanizam uvoza reproduktivnog materijala iz neke od banaka.
”Komisija za MPO u Ministarstvu zdravlja do sada nije imala podnesenih zahtjeva ovim povodom”, rekli su “Vijestima” prije nekoliko dana iz resora ministra u tehničkom mandatu Dragoslava Šćekića odgovarajući na pitanje da li su se žene bez partnera interesovale za pravo na MPO.
”Od kada je Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju iz 2016. godine prvi put odobreno pravo na VTO i ženi koja ne živi u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ni jedna vantjelesna oplodnja donacijom polnih ćelija nije ostvarena na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja”, rekli su “Vijestima” iz Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) na čijem je čelu Vuk Kadić.
Na pitanja “Vijesti” o spremnosti zdravstvenih ustanova i eventualnim izazovima kad su u pitanju postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) za žene bez partnera, odgovorili su jedino iz “Humane reprodukcije” iz Budve.
Doktorka Tatjana Motrenko Simić iz te zdravstvene ustanove “Vijestima” je kazala da je interesovanja bilo, ali i da je zbog toga što uvoz sperme nije bio moguć u Crnu Goru, pacijentkinje upućivala na neki od centara u Makedoniji.
”Gdje se to rutinski radi već godinama”, kazala je ona.
Potvrdno odgovara i na pitanje da li su im se, po usvajanju novog zakona i donošenja pravilnika, obraćala lica zainteresovana za doniranje polnih ćelija i žene zainteresovane za postupke.
”Naravno, i svima sam rekla da uspostavljanje propisa mora da traje i traži vrijeme, te da očekujem da ćemo do kraja godine i mi početi. Propisi kako da regulišu svoje pravo i postupak upućivanja pacijentkinje na IVF je već regulisan i štampan u Službenom listu, samo ostaje problem uvoza sperme da se reguliše, kao i cjelokupnog uvoza tkiva i ćelija, što tretira drugi pravni akt”, rekla je ona.
”Vijesti” su ista pitanja uputila i drugim zdravstvenim ustanovama i bolnicama koje su registrovane za usluge MPO - “Moj lab”, “Ars Medica”, “Life” i “Kodra”, ali oni nisu odgovorili ili odgovorom, kao “Kodra”, ukazuju na to da nisu u toku sa važećim propisima. Odgovor nije stigao ni iz jedine državne bolnice na kojoj se pružaju usluge MPO, Bolnice “Danilo I” na Cetinju.
Propisi
Crnogorski zakoni odavno su prepoznali pravo žene da se, bez obzira na bračni, odnosno vanbračni status, kroz neki od postupaka MPO, na teret države može ostvariti kao majka. Ali kako dobrovoljnih davalaca nije bilo i nije ih moglo biti, jer nisu postojala podzakonska akta, a nije bilo dozvoljen ni uvoz reproduktivnog materijala, i ovo pravo bilo je tek na nivou deklarativnog. Sada, i prema zakonu, konačno i donošenjem pravilnika, žene bez partnera bliže su ostvarenju prava.
Skupština je u decembru 2021. usvojila Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). To je donijelo neke novine, u odnosu na prvo zakonsko rješenje kojim je uređena oblast MPO, iz 2009. godine. Po usvajanju novih zakonskih rješenja, Ministarstvo zdravlja je krajem prošle i početkom ove godine, donijelo i osam pravilnika, kojima se bliže uređuju neka prava, kao što su uslovi za lica koja doniraju polne ćelije i tkiva, ali i uslovi za žene koje nemaju partnera, a žele da se ostvare kao majke.
Donacija polnih ćelija, tkiva i embriona dozvoljena je još 2009, prvim zakonskim rješenjem koje se odnosi na postupke MPO. Na taj zakon, međutim, nikad nisu donijeta podzakonska akta, pa je i donacija bila “mrtvo slovo na papiru”.
Tek sada, zakonom iz 2021. i podzakonskim aktima sa kraja prošle i početka ove godine, bliže su definisani način i uslovi za procjenu podobnosti i odabir davalaca, kao i vrste laboratorijskih testiranja kroz koja moraju da prođu.
Uslovi za davaoce
Pravilnik koji je objavljen u Službenom listu 16. januara (5/2023), kaže da je “davalac polnih ćelija lice koje dobrovoljno i bez materijalne koristi daje svoje polne ćelije (jajne ćelije, odnosno spermatozoide) radi upotrebe u postupku MPO kod drugog lica”.
Propisi kažu da žena može biti davalac ako ima 21 do 33 godine, dok muškarac ne smije biti stariji od 40. Davaoci mogu biti i stariji od propisane starosne granice, “u slučaju ako na raspolaganju nema polnih ćelija dobijenih od tih lica”.
Prema zakonu, podaci o identitetu davaoca polnih ćelija i embriona su zaštićeni i sva davanja su anonimna. Zakon kaže i da se polne ćelije i embrioni ne mogu upotrijebiti za postupke MPO nakon smrti davaoca.
”Prije upotrebe polnih ćelija i embriona u postupku MPO, ovlašćeni doktor dužan je da utvrdi iz jedinstvenog registra o postupcima MPO da li je davalac živ, osim u slučaju uvoza polnih ćelija, polnih tkiva i embriona”, piše u zakonu.
Crna Gora, međutim, još nema i jedinstven registar postupaka MPO...
Zakon kaže i da se, ako nema davalaca u Crnoj Gori, može dozvoliti uvoz. Uvoz, prema Zakonu o MPO, vrši banka tkiva i ćelija koju, na osnovu odobrenja Ministarstva zdravlja, organizuje Klinički Centar Crne Gore (KCCG). KC, pojašnjavaju iz resora zdravlja, vrši i dalju distribuciju ovlašćenim zdravstvenim ustanovama.
”Ministarstvo izdaje dozvolu za svaki pojedinačni slučaj uvoza, polnih tkiva, polnih ćelija i embriona, po zahtjevu ovlašćene zdravstvene ustanove, na osnovu mišljenja Komisije za postupke MPO”, kazali su iz tog resora.
Do organizovanja banke tkiva i ćelija u KC, te postupke vršiće ovlašćene zdravstvene ustanove, a prijem uvezenih polnih tkiva, ćelija i embriona, biće pod nadzorom zdravstvenog inspektora.
”Do sada nije bilo zahtjeva podnošenih za to u Ministarstvu”, rekli su iz tog resora.
Kad se bude ukazala potreba za uvozom sperme, ako se ona mora platiti, država neće snositi troškove doniranja. To će biti i jedini trošak za pacijente, kazala je Motrenko Simić.
”U donacijama, kao i za druge organe, država ne snosi troškove doniranja sperme, jer ne plaća donaciju ni drugih, za život krucijalnih organa kao što su srce, pluća ili bubreg. Ako se sperma mora uvesti i platiti, to je jedini trošak koji pacijent ima. Isti će pretpostavljam biti i za jajne ćelije. Ali je to mnogo, mnogo manje nego što su do sada pacijenti davali”, kazala je ona.
Za doniranje još nisu zaokružene procedure
Motrenko Simić kaže da je za one koji žele da budu davaoci polnih ćelija, to lako za one koji doniraju, ali da nisu zaokružene i procedure.
”To je lako i uraditi i mi to i možemo, jer nam je rutinska djelatnost, ali nam nedostaje uredba kojom se propisuje koja smo testiranja obavezni da napravimo i kome prijavljujemo da imamo ćelije, tačnije definisanje procedura i formiranje tzv. Central Authority, tj Centralnog regulacionog tijela. To smo obavezni prema propisima EU i to tijelo će kontrolisati sakupljanje, procesuiranje, transport ćelija i tkiva, obezbijediti sledljivost, kontrolisati neželjena dejstva i događaje i sakupljati podatke. Pretpostavljam da će to tijelo biti u Ministarstvu zdravlja. Trenutno je u toku postupak pravljenja uredbi i procedura”, pojasnila je ona.
Kako je kazala, u “Humanoj reprodukciji” već rade zamrzavanje jajnih ćelija žena koje će ići na terapiju, koja može da ošteti broj i kvalitet ćelija.
”U smislu prezervacije fertilnosti (kod terapija citostaticima, ili lijekovima koji oštećuju ćelije), kao i kod zena koje nemaju partnera, a žele da sačuvaju reproduktivni potencijal. tzv. social freezing. Moji su embriolozi bili na edukaciji odavno u Italiji za to, tako da je to rutinski postupak za nas koji stalno radimo”, rekla je Motrenko Simić.
Prema Pravilniku o bližim uslovima, postupku i sadržini medicinske dokumentacije za ostvarivanje prava na liječenje neplodnosti primjenom postupaka MPO žene koja ne živi u bračnoj, odnosno vanbračnoj zajednici, žena bez partnera može da ostvari pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupka MPO ako nema zaključeno životno partnerstvo lica istog pola, te ako nije starija od 45 godina, što je opšti uslov za žene propisan Zakonom o MPO.
”Čekanje izrade podzakonskih akata, kako bi žene bez partnera u Crnoj Gori, mogle ostvariti pravo na roditeljstvo, donacijom, dovodi do dodatne diskriminacije žena, čije je suzbijanje do nepostojanja, zagarantovano Temeljnim pravima, u Poglavlju 23. Po ko zna koji put, od običajnog prava nenasljeđivanja, do nemanja mogućnosti za adekvatno zaposlenje, sa akcentom na organe koji imaju moć odlučivanja, žena bez partnera u patrijarhalnom društvu, nema suštinsku mogućnost ostvarivanja prava na roditeljstvo. I dalje su prava žena, samo na papiru”, ocijenila je Marija Popović Kalezić iz Centra za građanske slobode.
Uslovi za MPO za žene bez partnera
Pravilnik predviđa da žena Komisiji za MPO dostavi medicinsku dokumentaciju o prethodnom liječenju neplodnosti, predlog ginekologa sa tri godine iskustva u oblasti humane reprodukcije, nalaz medicinskog savjeta o sposobosti za primjenu heterologne oplodnje, mišljenje doktora medicine specijaliste psihijatrije, te kopiju zdravstvenog kartona izabranog doktora za odrasle. Žena treba da dostavi i ovjerenu izjavu da nema partnera, odnosno da nema zaključeno životno partnerstvo lica istog pola, kao i nalaz i mišljenje socijalnog radnika.
Na pitanje da li žena bez partnera, ako polne ćelije nisu obezbijeđene u Crnoj Gori, a nema uvezenog materijala, može na teret FZO da uradi postupak sa doniranim ćelijama vani, koja je procedura i gdje je postupak moguće uraditi, iz resora zdravlja ponovo su samo citirali zakon...
”Pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupka MPO ima i žena koja ne živi u bračnoj, odnosno vanbračnoj zajednici i koja je, u odnosu na godine života i zdravstveno stanje, sposobna za ostvarivanje roditeljskih prava i obaveza. U slučaju iz stava 4 ovog člana, saglasnost za primjenu postupka MPO daje Ministarstvo, na osnovu mišljenja Komisije. Bliže uslove, postupak i sadržinu medicinske dokumentacije za ostvarivanje prava na liječenje neplodnosti primjenom postupaka MPO iz stava 4 ovog člana, propisuje Ministarstvo”, odgovor je tog resora.
U izvještaju koji je početkom aprila objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navedeno je da se skoro svaka šesta osoba u svijetu susreće sa neplodnošću tokom svog života. Prema podacima Evropskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE, European Society of Human Reproduction and Embryology) za 2021, u EU sa problemom neplodnosti sočava se više od 25 miliona njenih građana. Iz evropskog krovnog udruženja pacijenata Fertility Europe ranije su pozvali na jednakost u pristupu procedurama za liječenje neplodnosti širom Evrope, ali i na bolju informisanost.
Srbija: Zbog lošeg odziva, morali da uvoze spermu i jajne ćelije
Sudeći prema iskustvu susjedne Srbije, žene bez partnera ili parovi kojima je neophodna donacija na postupak u Crnoj Gori, mogli bi da čekaju još nekoliko godina.
U Srbiji je Nacionalna banka reproduktivnog materijala osnovana 2019. godine. Kako su krajem januara rekli iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO) te zemlje, za preko tri godine, javilo se svega pet donora spermatozoida i nijedan jajnih ćelija, zbog čega je na kraju potpisan ugovor sa evropskim bankama - u Španiji, dvije u Danskoj i jednom u Češkoj.
”RFZO završava ugovore sa sedam državnih i 15 privatnih klinika u Srbiji, a parovi i žene bez partnera mogu da biraju gdje će uraditi proces vantjelesne oplodnje”, rekla je krajem januara direktorka RFZO u Srbiji, Sanja Radojević Škodrić.
Tek četvrtu godinu od osnivanja Nacionalne banke reproduktivnog materijala, u Srbiji su potvrđene i prve trudnoće sa doniranim materijalom.
Kod kuće je lakše i jeftinije
Ogromna je stvar da žena može postupak MPO da uradi u svojoj državi, a ne u inostranstvu, kaže Motrenko Simić.
”Prvo što je svima lakše da se liječe kod kuće, ne u inostranstvu, gdje su barijere daljina, jezik i nepoznavanje mnogo toga. S druge strane, postoji i značajna finansijska prednost, jer država snosi trošak postupka IVF-a, nema plaćanja puta smještaja van kuće i mnogo toga”, rekla je ona.
Bonus video:
