Program Centra za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju “Tisa” u Bijelom Polju ne omogućava pružanje usluga korisnicima sa teritorija drugih opština, čije bi troškove refundirao Centar za socijalni rad.
To je “Vijestima” kazala Kolašinka Zorka Lakićević, čiji četvorogodišnji sin zbog toga ne može narednih mjeseci da dobije adekvatne “stimulativne tretmane i rane intervencije”.
Dječaku su, između ostalog, potrebni defektolog, slana soba, bazen, neurofidbek... Ništa od toga, objašnjava Lalićević, ne može se dobiti u Kolašinu, koji nema Dnevni centar. Takođe, tretmane koje su njenom sinu preporučili specijalisti Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora “Đorđe Kostić” iz Beograda i Dnevnog centra za autizam “Ognjen Rakočević” iz Podgorice, kao i dječja i adolescentna psihijatrica iz Kilničkog centra Crne Gore (KCCG), nije moguće dobiti ni u Dnevnom centru u Mojkovcu.
Zorka Lakićević i njen suprug su nezaposleni, korisnici su materijalnog obezbjeđenja porodice i imaju još dvoje maloljetne djece, a kako kažu, liječenje četvorogodišnjeg sina im je prioritet. Ona podsjeća da je u Kolašinu moguće koristiti samo pomoć logopeda i to u vrtiću u kojem je dječak upisan. Međutim, to je i jedini logoped u tom gradu, zadužen i za osnovce, pa Lakićević objašnjava da njen sin jednom nedjeljno može imati tu vrstu podrške neophodne za napredak. Podsjeća i da Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” u Podgorici, čije usluge dječak iz Kolašina, prema zakonu, može koristiti, ne radi tokom ljeta.
”Neophodno je da moj sin ima kontinuirane tretmane i narednih mjeseci. Nažalost, tokom ljeta ih neće moći dobiti, jer Centar za socijalni rad ne može refundirati troškove liječenja u Dnevnom centru ‘Tisa’ u Bijelom Polju. Saopšteno nam je da se na taj način mogu liječiti samo djeca iz Bijelog Polja. Začudo, kako su nam rekli u ‘Tisi’, moj sin može dobiti tretmane ako sami platimo. Nije mi jasno kako možemo dobiti te tretmane ako ih sami plaćamo, a ne možemo ako ih refundira Centar. Znači, u jednom slučaju ‘Tisa’ jeste samo za djecu iz Bijelog Polja, a u drugom nije”, objašnjava Lakićević.
U odgovoru koji je dobila iz iz Centra za socijalni rad za opštine Mojkovac i Kolašin, a u koje su “Vijesti” imale uvid, piše da je “važećim Programom pružanja usluga Dnevnog boravka za djecu i mlade “Tisa” predviđeno pružanje usluga korisnicima sa teritorije opštine Bijelo Polje”. I u tom, ali i u odgovoru iz resornog ministarstva, navodi se da roditelji mogu da se obrate direktno “pružaocu usluga kako bi zaključili ugovor o korišćenju usluga”.
Ti troškovi, objašnjava Lakićević, bili bi oko 840 eura mjesečno. Ona tvrdi da nijesu u mogućnosti da na taj način obezbijede liječenje svom sinu, jer su već imali “ogromne troškove za tromjesečno liječenje u Beogradu”.
”Teško je zamisliti sve muke i borbu sa mnogo prepreka na koje nailaze roditelji, koji su u sličnoj situaciji kao mi. Iza nas su tri mjeseca liječenja u Beogradu, na šta smo potrošili hiljade eura. Podsjećam da država refundira samo novac za tretmane, a mi smo plaćali smještaj, hranu, edukativne igračke, a određeno vrijeme i posebne vrste namirnica koje su našem sinu preporučene. S obzirom na to da imam još dvoje malo djece, od kojih je jedno beba, neophodno je bilo da svi boravimo u Beogradu”, objašnjava ona.
Lakićević kaže da u ime svog i sve djece koji imaju slične probleme apeluje na nadležne da izmijene “važeće pravilnike i zakone kako bi omogućili djeci iz opština koje nemaju dnevne centre da dobiju pravovremene neophodne tretmane”. Podsjeća i da u mnogim opštinama na sjeveru nemaju ni specijaliste koji bi djeci sa smetnjama u razvoju pružili podršku, pa su, kaže ona, roditelji prepušteni sebi, a liječenje djece zavisi od finansijskih mogućnosti.
U najgoroj situaciji su, prema njenim riječima, nezaposleni roditelji. Lakićević tvrdi da su “važećim pravilnicima i zakonskim odredbama mnoga djeca sa smetnjama u razvoju diskriminisana”.
Bonus video:
