Kada je poznatom nikšićkom fotografu Željku Šapuriću u februaru 1988. godine preminuo otac Milan, nije ni slutio da će ga sahraniti pored bana Zetske banovine Rista-Muja Sočice, sina čuvenog pivskog junaka Lazara Sočice, ali ni da će on postati nezvanični čuvar Mujovog groba.
“Kada sam kupio grobnicu i sahranio oca, vidio sam da se pored nalazi spomenik velikog čovjeka Muja Sočice, sina najvećeg pivskog junaka Lazara Sočice. Prvih godina smo članovi porodice i ja maltene svakodnevno dolazili da obiđemo vječnu kuću moga oca. Primijetili smo da Mujov grob niko ne obilazi”, priča Šapurić za “Vijesti” dok pali svijeću.
Odlučio je, kaže, da Mujov grob bude njegova nepisana obaveza, da on bude taj koji će o njemu voditi računa.
“Kako sam vodio računa o grobnici moga oca, tako sam i o Mujovom grobu. Čistim okolo, palim svijeće, dva puta godišnje mijenjam cvijeće”.
Upravo na starom nikšićkom groblju, prisjeća se Šapurić, započeto je i jedno prijateljstvo koje je trajalo pune tri decenije.
“Od 1988. godine samo sam jednog čovjeka vidio da je obišao Mujov grob. Prošlo je godinu od smrti moga oca i jednoga dana, kada sam dolazio na groblje, primijetim da pored Mujovog groba stoji jedan gospodin, visok, koščat, u odijelu. Priđem mu i upoznamo se. Bio je to pjesnik Kosta Radović. Čuo sam za njega, ali nijesam ga lično poznavao i nijesam bio upoznat sa njegovim djelom. Fotografisao sam ga i od tog dana smo bili veliki prijatelji, sve do njegove smrti. Od tada nikoga više nijesam vidio da je došao da obiđe Mujov grob. Ne mogu da tvrdim da se više niko nikada nije pojavio da posjeti grob čuvenog bana, ali ja nikoga nijesam vidio. A često dolazimo i ja i članovi moje porodice”, kaže Šapurić.
Objašnjava Željko da je Mujova supruga Joka sahranjena dvadesetak metara dalje od bana, kao i zbog čega njih dvoje nijesu mogli biti u istoj grobnici.
“Kako mi je Kosta Radović objasnio, po banskom zakonu u grobnici gdje je ban sahranjen može da bude samo on i niko više. Zbog toga je njegova supruga Joka, koja je i podigla Muju spomenik, sahranjena dvadesetak metara dalje. Čuo sam da je bila divna žena”.
Mujo Sočica je bio pravnik i političar i u Drugom balkanskom ratu predvodio je Pivski bataljon u čuvenoj bici na Bregalnici. U Kraljevini Jugoslaviji bio je ban Zetske banovine, a ubijen je u Nikšiću 1941. godine. Nije imao djece, a od njegovog oca Lazara, koga je kralj Nikola zbog odvažnosti, hrabrosti i brzine prozvao Munjica, od sedamnaestoro djece ostali su samo potomci od kćerke Joke koja je bila udata za čuvenog barjaktara Perka Vukotića.
“Eto, pošto igrom sudbine postah nezvanični čuvar groba Muja Sočice, ostavio sam djeci amanet da sjutra, kada me ne bude, nastave da vode računa o banovom grobu, da ga na taj način čuvamo od zaborava”, ističe Šapurić.
Bonus video:
