Godine humanosti, ljubavi, rasta jedne velike porodice

"Samo otvaranje Dnevnog centra je za nas bila novina koja nam je olakšala život. A pogotovo njima. Uveli su ih u neke nove tokove živote. Bukvalno su nam djecu izveli iz kuće", kazao je Velibor nakon projekcije filma urađenog povodom 13 godina rada Dnevnog centra

3733 pregleda 146 reakcija 2 komentar(a)
Sa događaja povodom 13 godina rada Dnevnog centra, Foto: Svetlana Mandić
Sa događaja povodom 13 godina rada Dnevnog centra, Foto: Svetlana Mandić

Kada je prije 13 godina u Nikšiću otvoren Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom, Velibor Božović se nije dvoumio – odmah je odveo tada desetogodišnjeg sina Vuka vjerujući da će mu Centar biti drugi dom, pružiti mogućnost da bude sa vršnjacima, da se socijalizuje, raste i smije. Vrijeme će pokazati da nije pogriješio u tome, a 13 godina kasnije on i Vuk, ali i ostali korisnici i njihovi roditelji, za Dnevni centar imaju samo dvije riječi – druga kuća. To isto kažu i zaposleni.

„Od samog otvaranja Dnevnog centra moj Vuk je u njemu. Tada je imao deset godina, a sada 23. Samo otvaranje Dnevnog centra je za nas bila novina koja nam je olakšala život. A pogotovo njima. Uveli su ih u neke nove tokove živote. Bukvalno su nam djecu izveli iz kuće. Do tada to nije bio slučaj. Od prvog dana na njegovom licu je bio osmijeh. Kada bi vidio kombi ispred kuće sa osmijehom je trčao da uđe u njega. Tako je i dan danas što dovoljno govori o kvalitetnom radu Dnevnog centra i osoblja koje radi u njemu. Njihovi osmjesi i želja da i dalje idu tamo sve govore. Još se nije desilo da Vuk kaže da neće tamo da ide“, kazao je Velibor nakon projekcije filma urađenog povodom 13 godina rada Dnevnog centra.

„Dnevni centar nam je svima kuća. Ja tako i doživljavam sve upošljene, kao dio moje porodice. Uvijek sam na Vuka ponosan, ali nekako sam najponosniji bio prvih godina. Oni su ga mnogim stvarima naučili - kako kada dođe kući da cipele ostavi u cipelar, da se presvuče...Mnogim vještinama koje mi nijesmo uspjeli da ga naučimo, oni su svojim autoritetom i lijepim radom uspjeli to da urade“, sa osmijehom je kazao Velibor.

Velibor Božović
Velibor Božovićfoto: Svetlana Mandić

A zaposleni u Dnevnom centru su pokazali da postoji nešto važnije od profesionalizma – biti čovjek. Kako rekoše u filmu, simboličnog naziva „Osjećaj“, ako profesionalizam isključuje toplinu, ljubav, privrženost, empatiju, onda oni nijesu profesionalci već ljudi koji sa korisnicima žive život, raduju se svim uspjesima, zajedno se hrabre kada nastupe padovi ili kada strah pokuša da ih obuzme.

Spremnost da pomognemo jedni drugima važna je odlika koja nas čini ljudima

„Ovo 13 godina pokazuje da nijesmo više početnici u ovom poslu, ali i obavezuje da narednih godina održimo ovaj kontinuitet, a ako je moguće da budemo još i bolji. Bili smo pupoljak i procvjetali smo“, ne bez ponosa kazala je Rajna Drekalović koja je vodila program.

A ponos i posebnu emociju osjećao je i predsjednik države Jakov Milatović koji je odlučio da njegova prva zvanična posjeta gradu pod Trebjesom bude povodom 13. rođendana Dnevnog centra, ustanove koja je sinonim za humanost i empatiju.

„Obezbjeđivanja cjelokupnog servisa socijalne zaštite djece sa smetnjama u razvoju i licima sa invaliditetom, koje u značajnoj mjeri utiče na njihovu socijalizaciju i rehabilitaciju, ali i na pružanje adekvatne stručne podrške njihovim roditeljima, ispit je čovječnosti i solidarnosti društva u kojem živimo’’, istakao je Milatović.

Milatović
Milatovićfoto: Svetlana Mandić

Zato je bitno, kako je istakao, „da država, ali i lokalna samouprava prepoznaju važnost posla koji radite u ime svih nas kroz omogućavanje adekvatnih uslova za rad Dnevnog centra“ i obećao da će kao predsjednik Crne Gore biti snažna podrška radu Dnevnog centra i sličnih institucija u zemlji.

„Spremnost da pomognemo jedni drugima važna je odlika koja nas čini ljudima“, poručio je predsjednik države.

Odao je priznanje rukovodstvu i zaposlenima na predanosti i požrtvovanosti, uvjeren da su dosadašnji rezultati garancija da će i u vremenima koja dolaze dati neprocjenjiv doprinos socijalizaciji i unapređenju kvaliteta života djece sa smetnjama u razvoju i lica sa invaliditetom.

Obilježavanju godišnjice rada nikšićke ustanove prisustvovali su, između ostalih, i predsjednici Opštine i Skupštine opštine Nikšić, Marko Kovačević i Nemanja Vuković.

Sa događaja
Sa događajafoto: Svetlana Mandić

Kovačević je istakao da Dnevni centar obilježava godišnjicu stvaranja i trajanja jedne velike porodice koja nas vrlo često vraća na osnovni temelj u kojem se nalaze njegove životne vrijednosti i radosti. Zahvalio se predsjedniku države što je povod njegove prve zvanične posjete Nikšiću upravo obilježavanje godišnjice rada Dnevnog centra jer to, kako je istakao, u simboličkom smislu dosta znači.

“Mi smo već prepoznali da je potrebno proširiti kapacitete Dnevnog centra i generalno kada su u pitanju ove usluge u našem gradu. Neki koraci u tom pravcu su već preduzeti a oni će biti mnogo lakše sprovedeni kada imamo podršku sa najvećih državnih adresa”, naglasio je Kovačević.

Nemanja Vuković je istakao da je suštinska integracija osoba sa smetnjama u razvoju u život zajednice velika obaveza svih nas.

„Kroz brojne manifestacije koje je organizovao Centar, a u kojima sam često imao priliku i da učestvujem, na licu mjesta sam se uvjerio da ogromna posvećenost, energičnost i kreativnost direktora i čitavog radnog kolektiva doprinose stvaranju porodične atmosfere, u kojoj korisnici odlično funkcionišu, stiču nova znanja i vještine i, što je najvažnije, veseli i bogatiji za nova iskustva vraćaju se svojim domovima“, kazao je Vuković i dodao da je zajednički rad lokalne uprave, države, zaposlenih u Dnevnom centru, kao i korisnika i njihovih roditelja, jedini garant uspjeha.

Kako nekome pomoći, a nikada to ne pomenuti

Direktor Centra, Radovan Dragnić, istakao je da su od 2010. godine do danas prošli kroz dosta dešavanja i izazova.

“Uklopili smo ,Specijalnu olimpijadu’, koja je bazirana u sklopu sportskih aktivnosti, radno-okupacione terapije, izlete i ekskurzije, razne projekte. Sada radimo projekat gdje ćemo uključiti djecu sa intelektualnim smetnjama u radni proces, jer je suština osamostavljivanje djece. Idemo korak po korak, a sami pokazatelj naše uspješnosti jeste što smo prepoznati i u Crnoj Gori i u regionu’’, istakao je Dragnić.

Radovan Dragnić
Radovan Dragnićfoto: Svetlana Mandić

U ime ustanove, uručio je zahvalnicu Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) za uspješnu saradnju i donacije realizovane u prethodnom period. Zahvalnicu je dobio i vozač u Dnevnom centru Slavko Tomić, za njegov cjelokupni doprinos i humanost koju je pokazao radeći u Centru.

Zahvalnica EPCG
Zahvalnica EPCGfoto: Svetlana Mandić

“Čovjek koji je od prvog dana u službi, čije ime, makar dva sloga, znaju da izgovore i korisnici koji nijesu verbalni, kojemu se svi raduju kada dođe ispred njihove kuće. Koji često slobodno vrijeme provodi da bi pomogao roditeljima i korisnicima. Neko koga ni život ni lomovi nijesu slomili da prvi otključa vrata naše ustanove, a poslednji zaključa. Neko od koga učimo kako nekome pomoći, a nikad to ne pomenuti“, tim riječima je Rajna Drekalović predstavila Tomića koga su za priznanje gotovo jednoglasno predložili i zaposleni i roditelji.

Slavko Tomić
Slavko Tomićfoto: Svetlana Mandić

U Dnevnom centru je trenutno 51 korisnik, ima 28 stalno zaposlenih radnika, a preko raznih projekata bude dodatno angažovan još određeni broj lica.

Kada „Osjećaji“ promjene stav društvene zajednice

U okviru svečanosti prikazan je film “Osjećaj”, autorke Milice Milović, koji govori o načinu na koji zaposleni vide Dnevni centar, a predstavlja i lepezu aktivnosti realizovanih tokom 13 godina postojanja. Kompletan film je djelo zaposlenih jer, iako su mogli da angažuju profesionalce, odlučili su da to sami uradi upravo zbog tog osjećaja koji je teško riječima opisati. A za film su im bili dovoljni telefon i ljubav.

“Izazovno je bilo 13 godina smjestiti u 50 minuta. Premjestiti to u čitav spektar naših osjećaja kroz koje smo prolazili svih ovih 13 godina, koje smo zajednički doživljavali, proživljavali, koje danas proživljavamo, gradeći neke naše osjećaje kako kod nas, tako i kod djece, u radu i razvoju Dnevnog centra“, kazala je autorka filma ističući snagu i inovativnost na čijem radu počiva Centar.

„Ono što volim kod svog tima je što smo inovativni, što sebe iznenađujemo i što se usuđujemo na nešto novo“.

A ponosna je i na činjenicu da korisnici Centra uspješno „osvajaju“ modnu pistu, pozornicu, da pjevaju, glume, plešu, da se sportski nadmeću, raduju.

„Ponosna sam što smo uspjeli da osmislimo različite sadržaje, kako bi naša djeca na najbolji i najljepši mogući način bila predstavljena društvenoj zajednici, kao i da takvim predstavljanjem izmjenimo sliku kod zajednice u kojoj živimo, da našu djecu gledaju na jedan ljepši i drugačiji način, a ne kao prije 13 godina, da ih gledaju iz ugla sažaljenja“, kazala je Milica.

Bonus video: