Način i intenzitet kojim se posljednjih godina u Boki Kotorskoj od Morskog dobra i zakupaca kupališta sprovode akcije predsezonskog “prihranjivanja”, odnosno nasipanja plaža pijeskom i kamenim agregatom je stihijski, neplanski, štetno za morski živi svijet, a u konačnom i ekonomski neefikasno jer se plaže nasipaju bez da se prethodno izgrade strukture u podmorju koje će spriječiti ili smanjiti odnošenje nasutog materijala od morskih talasa tokom godine. Uz to, stavovi i ponašanje nadležnih državnih institucija, kada je u pitanju ova pojava koju stručnjaci za morsku biologiju, ali i primorci uopšte smatraju pravim ekocidom, su najčešće nejasni, kontradiktorni i proizvoljni.
To je u intervjuu za “Vijesti” kazao ugledni stručnjak za hidrauliku, hidrologiju i obalne procese, diplomirani građevinski inženjer, prof. dr Sava Petković sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Petković je proteklih godina sprovodio niz istraživanja i predlagao mjere za ublažavanje erozije obale na Crnogorskom primorju, uključujući i hitne mjere za spašavanje Ade Bojane od udara morskih talasa. Iza njega stoji višedecenijsko iskustvo u istraživanju, odnosno izradi studija za revitalizaciju plaža ili izgradnju obalne infrastrukture u bivšoj SFRJ, Maroku, Libiji, Srbiji i Crnoj Gori.
“Ranijih godina se za nasipanje najčešće koristio šljunak iz Morače, ali posljednjih godina preovlađuje nasipanje drobljenim kamenim agregatom iz kamenoloma. Kameni agregat je jeftiniji i znatno su manji transportni troškovi. Zbog potpuno nekonotrolisane eksploatacije šljunka iz rijeka u Crnoj Gori, korita prirodnih vodotoka su potpuno devastirana na pojedinim dionicama, pa je eksploatacija šljunka i zabranjena. Ranijih godina se “sezonsko prihranjivanje” plaža odvijalo u okviru aktivnosti JP Morsko dobro. Iz godišnjih finansijskih planova moglo se doći do grube procjene količina materijala koje su planirane za sezonsko prihranjivanje plaža u Boki. Radilo se uglavnom o malim količinama nasutog materijala. Međutim, posljednjih godina privatni investitori i zakupci plaža u Boki su započeli veoma intenzivna nasipanja obala, u cilju dobijanja što većih površina plaža”, kazao je Petković.
Kako konkretno gledate na ovu pojavu?
U većini slučajeva se “sezonsko prihranjivanje” plaža u Boki vrši bez ikakve projektne dokumentacije. Privatni investitori i zakupci plaža sami određuju površinu plaže, odnosno količinu materijala koju će nasuti na obalu mora. Naravno, niko od njih i ne pomišlja da uradi studiju procjene uticaja radova na životnu sredinu, jer im to niko i ne traži. Ranijih godina se to možda i moglo tolerisati jer se radilo o malim količinama materijala. Međutim, za nasipanje ogromnih količina materijala u more, za potrebe izgradnje velikih plaža duž ekskluzivnih rizorta i velikih hotela u Boki, je i te kako bila potrebna izrada odgovarajuće projektne dokumentacije i studija procjene uticaja radova na životnu sredinu. Naravno, za kvalitetnu studiju neophodni su i rezultati monitoringa biljnog i životinjskog svijeta na lokaciji na kojoj se planira prihranjivanje plaže.
Koji su, po Vašem mišljenju, glavni problemi koji se prave ovakvim postupanjem korisnika kupališta?
Osnovni problem “sezonskog prihranjivanja” plaža u Boki ogleda se u činjenici da praktično cjelokupna količina nasutog materijala duž obale bude tokom prve zime odnijeta u more. Dakle, i relativno mali talasi, koji se tokom zime javljaju u Boki, odnose nasuti materijal u more na veće dubine. Naime, radovi na sezonskom prihranjivanju plaža u Boki u većini slučajeva obuhvataju samo nasipanje materijala na obalu, bez izgradnje bilo kakvih zaštitnih objekata u moru. Uobičajeno je da se za sprečavanje odnošenja nasutog materijala u podužnom pravcu grade objekti koji se pružaju upravo na pravac obale. Za amortizaciju dejstva talasa na obalu grade se podvodni pragovi koji se pružaju paralelno sa obalom. Cilj izgradnje zaštitnih objekata u moru je da obezbijedi dugotrajnost projekta prihranjivanja plaža na minimum 10 do 20 godina. Dosadašnja praksa sezonskog prihranjivanja je veoma štetna za biljni i životinjski svijet u podmorju jer se nasipanje vrši svake godine. Zadržavanje nasutog materijala na obali je posebno važno ako se prihranjivanje plaže vrši kamenim agregatom. Zrna kamenog agregata su oštroivična, što je neprijatno za kupače. Međutim, primijećeno je da se već poslije par zimskih perioda zrna agregata zaoble pod uticajem dejstva talasa.
Kako komentarišete (ne)postupanje i nezainteresovanost nadležnih državnih institucija da spriječe ili na razumnu mjeru svedu ovakve ekološki štetne aktivnosti?
Stavovi nadležnih institucija (Agencija za zaštitu prirode, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i JP Morsko dobro) u pogledu problema koji se javljaju kao posljedica “sezonskog prihranjivanja” plaža u Boki su veoma nejasni, kontradiktorni i proizvoljni. Stav da projekti sezonskog prihranjivanja plaža u Boki uopšte ne podliježu zakonskoj obavezi izrade studija uticaja na životnu sredinu je veoma štetan, jer se time legalizuju dosadašnji ilegalni poduhvati i ohrabruju budući projekti sezonskih prihranjivanja plaža u Boki. Dakle, čim nema projektne dokumentacije nema ni zakonske obaveze izrade studija. Ali su za sve projekte revitalizacija postojećih i izgradnje vještačkih plaža na otvorenom moru izrade studija. I obavezni su i istražni radovi, odnosno monitoring biljnog i životinjskog svijeta na lokaciji na kojoj se planira prihranjivanje ili izgradnja buduće vještačke plaže. Postavlja se pitanje zašto se za projekte prihranjivanja plaža na otvorenom moru poštuju svi postojeći propisi Crne Gore, dok za sezonsko prihranjivanje plaža u Boki nema nikakve zakonske obaveze, čak ni za izradu studija uticaja na životnu sredinu. Stiče se utisak da privatni investitori i zakupci plaža u Boki ili imaju neki specijalni status, ili da se u Boki mogu raditi i projekti koji nisu baš u skladu sa važećim propisima.
Koje konkretne mjere predlažete?
Najprije, treba donijeti odluku da i za najmanja sezonska prihranjivanja plaža u Boki mora postojati odgovarajuća projektna dokumentacija. To automatski znači da je neophodna i izrada studija uticaja na životnu sredinu, a samim tim i monitoring biljnog i životinjskog svijeta. Čini se da je monitoring neophodno uraditi na barem desetak karakterističnih lokacija u Boki. Na taj način bi bili dobijeni egzaktni podaci o stanju o stanju biljnog i životinjskog svijeta na morskom dnu na tim lokacijama. Istovremeno bi se mogle procijeniti štete koje bi nastale kao posljedica sezonskog prihranjivanja plaža.
Kakva su međunarodna iskustva sa prihranjivanjem plaža kao metodom za umanjivanje efekata prirodne pojave erozije obale mora?
Erozija plaža u svijetu je prisutna već više decenija. Metoda prihranjivanja plaža se pokazala kao najefikasnije sredstvo za revitalizaciju plaža. Osim toga, eksponencijalni rast turizma u svijetu uslovio je mnogobrojne projekte izgradnje vještačkih plaža nasipanjem odgovorajućeg materijala na obalu. Dakle, metoda prihranjivanja plaža je prihvaćena širom svijeta, pa ni Crna Gora ne bi trebalo da je odbaci a priori. Međutim, imajući u vidu malu dužinu njene obale (oko 100 kilometara vazdušnom linijom) potreban je veoma veliki oprez pri primjeni metode prihranjivanja, posebno u Boki koja je sa ekološkog aspekta veoma ranjiva. U razvijenim turističkim zemljama je nakon primjene metode prihranjivanja plaža obavezan i višegodišnji monitoring biljnog i životinjskog svijeta, kako bi utvrdio period njegovog oporavka. Rezultati monitoringa na nekim plažama u Španiji i Italiji pokazali su da je za oporavak biljnog i životinjskog svijeta, nakon primjene metode prihranjivanja plaža, potrebno dvije do tri godine. Primjena “sezonskog prihranjivanja” plaža u Boki, gdje se nasipanje materijala na obalu vrši svake godine, uopšte ne dozvoljava oporavak biljnog i životinjskog svijeta na morskom dnu.
Plaža na Adi Bojani se smanjila 40 hektara, o tome nadležni ćute
Stav da projekti sezonskog prihranjivanja plaža u Boki doprinose očuvanju dijela teritorije Crne Gore je netačan. Naime, nikada ni ogroman broj betonskih platoa u moru (Igalo i Herceg Novi) ni više desetina izgrađenih vještačkih plaža nisu bile dio nekadašnje obale mora u Boki.
O tome kako se štiti teritorija Crne Gore najbolje svjedoči primjer plaže na Adi Bojani. Od 1970. do 2020. godine površina plaže na Adi Bojani se smanjila za čak 40 hektara. O tome se nije oglašavala nijedna od nadležnih institucija u proteklih pola vijeka.
Bonus video:
