Tipičan primjer erozije plaže kao posljedice ljudskih aktivnosti predstavlja plaža Mogren u Budvi. Taj problem ima posebnu težinu jer je plaža Mogren svrstana u grupu zaštićenih objekata prirode koji su stavljeni pod zaštitu. Problem erozije plaže Mogren je skoro isključivo posljedica ljudskih faktora. To je za “Vijesti” kazao poznati stručnjak za hidrologiju i obalne procese prof. dr Sava Petković s Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Petković navodi da će gradnja jednospratog ugostiteljskog objekta na drugoj mogrenskog plaži dodatno uticati na eroziju plaže, te da je pitanje vremena kada će plaža ispred samog objekta u potpunosti nestati.
Djelovi jedne od najljepših crnogorskih plaža, Mogrena II, nekada su bili povezani, a danas su razdvojeni na južni i sjeverni dio. Širina plaže je smanjena za trećinu, a na pojedinim mjestima i za polovinu.
Prema riječima Petkovića već duži niz godina se na nekim plažama u Crnoj Gori uočavaju značajni problemi erozije, koji se ogledaju u smanjenju njihove efektivne širine.
“Na nestabilost obala, odnosno eroziju obala i gubljenje korisne kopnene površine utiču prirodni i ljudski faktori. Prirodni faktori su prisutni već vjekovima unazad, pa se erozioni procesi ne mogu pripisati samo njima. Čini se da je u posljednjih nekoliko decenija erozija obala i plaža u svijetu, pa i u Crnoj Gori, uglavnom uslovljena ljudskim faktorima. Ključni ljudski faktori koji utiču na eroziju crnogorskih plaža su posljedice naglog turističkog razvoja, neadekvatnih zaštitnih radova na odbrani od erozije šireg obalnog područja, ili izgradnje objekata u moru i priobalju, koji su direktno izloženi udaru talasa”, navodi Petković.
Poljedice ljudske intervencije na obali
Upravo je budvanska plaža Mogren, kako navodi, primjer erozije nastale kao posljedica ljudskog faktora.
“U prošlosti je plaža Mogren bila stabilna i veoma prostrana. Očigledno je da je postojala ravnoteža između količina nanosa koje su pod dejstvom talasa odnošene u more i količina nanosa koje su iz bujičnog toka, koji se ulivao u more, stizale na plažu u Mogren. Kao posljedica izmještanja ušća bujičnog vodotoka, prilikom izgradnje magistralnog puta, u potpunosti je spriječeno unošenje pijeska na plažu Mogren. Pošto nema priliva pijeska na obalu, a eroziona moć talasa ostaje, erozija plaže je bila neminovna. Fotografija plaže Mogren iz 1935. godine jasno pokazuje da su u prošlosti južni i sjeverni dio plaže bili povezani, odnosno da se s jednog na drugi dio plaže prelazilo suvozemnim putem. Danas se bez ulaska u vodu ne može preći s jednog na drugi kraj plaže”, istakao je Petković.
Kako je ocijenio, veoma je indikativno da 1935. godine nije bilo nikakvih objekata na plaži, pa su i talasi najvećih visina, koji se javljaju u zimskom periodu mogli da se amortizuju prije nailaska na strmu stjenovitu obalu u zaleđu plaže.
“Grubo bi se moglo procijeniti da je do danas širina plaže Mogren na većini dionica smanjena za jednu trećinu, a na nekim dionicama i više od toga. Najugroženija je centralna dionica, zona stjenovitog grebena, koji dijeli plažu Mogren na dva dijela. To je i logično jer se talasi velikih visina, u zimskom periodu, razbijaju u zoni stjenovitog grebena i odnose pijesak s plaže u podužnom pravcu, ka sjeveru i jugu”, kazao je Petković.
Ističe da izgled plaže Mogren iz juna ove godine ukazuje da je nakon izgradnje pristupnog puta i objekta na samoj plaži drastično narušen prirodni ambijent.
“Izgradnja dugačkog betonskog objekta na samoj plaži predstavlja devastaciju plaže čije će se krajnje posljedice tek vidjeti. Izgrađeni objekat već sada predstavlja vizuelno zagađenje prirodnog ambijenta na plaži Mogren. Potrebno je naglasiti da će se širina plaže ispred objekta drastično smanjivati nakon svakog nevremena praćenog dejstvom velikih talasa. Generalno govoreći početak zelenila na obali predstavlja granicu do koje se prostiru talasi najvećih visina u zimskom periodu. Izgradnjom betonskog objekta širina plaže ispred objekta je skoro prepolovljena, čime je spriječena amortizacija talasa na samoj plaži”, naglasio je Petković.
Zbog toga će, kako dodaje, u zimskom periodu talasi velikih visina udarati u betonski objekat.
“Ogromna energija talasa će podizati pijesak sa plaže u suspenziju. Jedan dio pijeska će ulaziti kroz mnogobrojne otvore u sam objekat, dok će veći dio pijeska biti odnijet u more, na veće dubine. Pitanje je vremena kada će plaža ispred objekta potpuno nestati. Nakon toga prijeti i rušenje samog objekta jer će se tada cjelokupna energija talasa amortizovati na samom objektu”, tvrdi Petković.
Prema njegovim riječima poznato je da su prije dvadesetak godina talasi srušili djelove obalnih zidova na plažama u Petrovcu i Sutomoru, jer su širine plaža bile nedovoljne za amortizaciju dejstva talasa.
“Postavlja se pitanje kako je uopšte došlo do izgradnje pristupnog puta i objekata na samoj plaži koja predstavlja prirodno nasljeđe. Najprije, plaža Mogren je svrstana u grupu zaštićenih objekata prirode koja su stavljena pod zaštitu. Zahtjev Agencije za zaštitu prirodne sredine da im se u roku od 45 dana dostave mjere remedijacije je tragikomičan! Pa ogromna šteta je već napravljena i tu se sada ništa ne može popraviti. Prva mjera remedijacije bi trebalo da bude utvrđivanje odgovornosti i kažnjavanje svih osoba koje su učestvovale u procesu izdavanja svih dozvola na osnovu kojih je investitor krenuo u radove. Kada neko zna da će zbog nemara i olakog izdavanja dozvola biti oštro kažnjen, tada će s izuzetno velikom dozom opreza donositi odluke. Čini se da ni investitor, ni projektant, ni JP Morsko dobro i Agencija za zaštitu prirodne sredine nisu bili svjesni kakve će tragične posljedice po stabilnost plaže Mogren imati objekti koji su u završnoj fazi izgradnje”, naglašava Petković
Da li je uopšte moguća revitalizacija?
Na kraju, poručje Petković, moglo bi se postaviti pitanje da li je uopštre moguća revitalizacija plaže Mogren.
“Veliko ograničenje predstavlja specifična boja pijeska na plaži Mogren, što isključuje mogućnost da se za revitalizaciju plaže koristi rječni šljunak ili drobljeni agregat iz obližnjih kamenoloma. Dakle, revitalizacija plaže bi se smjela izvršiti samo autohtonim materijalom, odnosno pijeskom. Tu postoje dvije mogućnosti - Plaža Mogren je tipičan primjer ‘’džepnih’’ plaža, smještenih u uvalama između dva susjedna rta, što se jasno uočava iz avio snimka plaže. Dakle, najveći dio pijeska, koji je stoljećima erodiran s plaže, ostajao je na morskom dnu uvale. Veoma svijetlo zelene boje morskog dna, prikazanog na avio snimku, ukazuju na potencijalne lokacije naslaga istaloženog pijeska. Naravno da je za revitalizaciju plaže Mogren, izbagerovanim pijeskom s dna uvale, neophodno izvršiti detaljne istražne radove. Tek nakon dobijanja pouzdanih podataka o količinama istaloženog pijeska na dnu uvale, moguće je utvrditi da li bi projekat revitalizacije plaže bio izvodljiv. Nanos u slivu i koritu potoka, iznad magistrale, transportuje se do kolektora za otpadne i meteorske vode na raskrsnici u Budvi. Veoma često prilikom velikih kiša ogromna količina nanosa zapuši sve kolektore i izlije se po magistrali. Riječ je o ogromnoj količini pijeska, na godišnjem nivou, koji bi se mogao iskoristiti za prihranjivanje plaže Mogren”, kazao je Petković.
Ugrožena dva spomenika prirode
“Vijesti” su početkom sedmice objavile da je Agencija za zaštitu životne sredine utvrdila da su Hotelska grupa “Budvanska rivijera” i firma “Gabbiano VS” pričinili značajnu devastaciju prirodnih vrijednosti na plaži Mogren II i njenom zaleđu čime je, kako je rečeno, pričinjena šteta koja ima značajan negativan uticaj na dostizanje ili održavanje povoljnog statusa vrsta i prirodnih staništa ovog područja.
Agencija je u rješenju krajem marta obaviještena od ekološke inspekcije o šteti u životnoj sredini usljed radnji i aktivnosti na putu preko parcela koje se nalaze unutar granica zaštićenih područja: Spomenik prirode “Plaža Mogren” i Spomenik prirode Brdo Topliš (Spas).
“Budvanska rivijera” i “Gabbiano” su u izjašnjenju Agenciji odbacili navode, ističući da su radnici na izgradnji ugostiteljskog objekta koristili postojeći put koji je probijen od Službe zaštite i spasavanja Opštine Budva još 2009. usljed velikih požara i detonacija koji je taj požar izazvao. Kako su naveli u izjašnjenju, prilikom korišćenja puta nijesu uništili vegetaciju već samo nisko rastinje koje se našlo na putu.
Bonus video:
