Može li se spasiti plaža na ulcinjskoj Adi - to je pitanje koje muči mještane, ribare i istinske ljubitelje ostrva, vrijedno je, prema ocjeni eksperata, desetine milione eura. Najmanje ekvivalentno vrijednosti za svaku godinu nebrige države prema erozionim procesima na ostrvu - pola vijeka.
Poznati stručnjak za hidrologiju i obalne procese prof. dr Sava Petković s Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu kazao je da rješenje postoji, ali da nije realno očekivati da skupe radove na revitalizaciji plaže finansira država jer, kako je naveo, ni do sada po tom pitanju nije preuzimala nikakve ozbiljnije korake.
Problem erozije na Adi prisutan je već decenijama, ali je država žmurila sve dok nedavno more nije potopilo obalu i počelo da plavi prve objekte nudističkog naselja. Plaža je u zadnjih nekoliko godina ozbiljno napadnuta erozijom, čak i sa kopna, pa je bilo neophodno preduzeti hitne mjere, kako bi ostao makar privremeno sačuvan možda najdragocjeni dio crnogorske obale…
“Postavlja se pitanje da li se plaža na Adi može revitalizovati nasipanjem pijeska, izbagerovanog sa dna mora… Rezultati batimetrijskih snimanja duž ugrožene dionice plaže, u zoni turističkog naselja, jasno ukazuju na postojanje velikog podvodnog praga od istaloženog pijeska. Podvodni prag se pruža paralelno sa obalom i udaljen je od nje oko 250-300 metara. Zapremina pijeska u podvodnom pragu, na prvih hiljadu metara duzine plaže, iznosi oko 150.000 m3. Ako se uzme u obzir čitava dužina Ade, jasno je da pijeska za revitalizaciju plaže ima”, kazao je Petković u razgovoru za “Vijesti”.
Sada se, kako je naveo, nameće pitanje ko bi te radove mogao finansirati.
“Ako relevantne državne institucije, tokom proteklih pedeset godina, nijesu uspjele da skupe sredstva za revitalizaciju plaže na Adi, onda je nerealno očekivati da će to uraditi u dogledno vrijeme. Pogotovo što se projekat revitalizacije mora obnavljati na svakih pet do deset godina. Takođe je potpuno nerealno očekivati da bi postojeći turistički objekti na Adi mogli ga podnesu troškove revitalizacije plaže. Dakle, jedina mogućnost je da neko van Crne Gore preuzme obavezu revitalizacije plaže na ostrvu. Koliko je to realno u postojećim ekonomskim i geopolitčkim okolnostima, krajnje je problematično”, kazao je on.
Na najugroženijim mjestima plaža gotovo nestala
Podsjetio je da već duži niz godina stručnjaci upozoravaju da je problem erozije obala i plaža u zoni ušća Bojane veoma ozbiljan i da bi trebalo preduzeti odgovarajuće mjere i radove da bi se taj proces zaustavio, da bi se zatim pristupilo revitializaciji. Petković je ocijenio da dramatično smanjenje širine plaže na Adi može u potpunosti zaustaviti turistički razvoj.
“Na najugroženijim dionicama obale, plaža na Adi je skoro potpuno nestala, a linija obale došla je do prvih turističkih objekata u priobalju. U prošlosti je širina plaže na tim dionicama obale iznosila oko 80 metara. Mada je problem erozije plaže na Adi prisutan već nekoliko decenija, do sada nisu preduzimani nikakvi ozbiljniji radovi kako bi se proces erozije zaustavio. Pošto Velika plaža i plaža na Adi same po sebi predstavljaju veoma značajan prirodni i ekonomski potencijal, neophodan za razvoj turizma u priobalju, potreban je izuzetno veliki oprez pri planiranju i projektovanju nekih objekata u moru. Veoma često se kaže da plaže predstavljaju prirodno nasljeđe (natural heritage), pa se pri planiranju razvoja u njihovoj okolini zahtijeva da se što je moguće više zadrže prirodne karakteristike”, kazao je Petković.
Ukazajući na genezu pokušaja da se žaštiti ušće crnogorskog rukavca Bojane i plaža na Adi, podsjetio je da je još 2011. urađen “Glavni projekat održavanja protočnosti desnog rukavca rijeke Bojane u zoni ušća”.
“Cilj projekta bio je definisanje optimalnih gabarita desnog rukavca Bojane, u zoni ušća i priprema plana stalnog održavanja protočnosti. Naime, prema nekadašnjem sporazumu između FNRJ i Albanije, bilo je dogovoreno da pri srednjim vodostajima Bojane 80 odsto proticaja ide zajedničkim rukavcem, a 20 desnim, odnosno crnogorskim rukavcem. Vrijednost radova procijenjena je na oko 5 miliona eura”, kazao je Petković.
Dodao je da zbog nedostatka sredstava, nijesu izvršeni nikakvi radovi na regulaciji korita desnog rukavca Bojane.
“Od tada pa do 2020. samo je vršeno povremeno bagerovanje u cilju uklanjanja čepa - podvodnog praga, na račvi Bojane. Ti radovi nijesu dali željene rezultate. Glavni problem za uklanjanje podvodnog praga, na račvi Ade Bojane, jeste što se u njemu nalaze ogromna stabla drveća, koja su međusobno ispretpletena. Za vađenje takvih stabala bila je potrebna teška mehanizacija, koju izvođač radova očigledno nije posjedovao. Izvođač radova je uglavnom bagerovao pijesak, a neka vrsta brane od isprepletenih stabala se i dalje nalazi u podvodnom pragu na račvi Bojane”, pojasnio je profesor Beogradskog univerziteta.
Podsjetio je da je 2017. došlo do potpunog začepljenja ušća desnog rukavca Bojane. Neposredno poslije začepljenja ušća desnog rukavca, naveo je, proticaj kroz taj dio rijeke iznosio je svega 3,2 odsto od ukupnog proticaja vode glavnim koritom.
“Nakon uklanjanja čepa, na ušću desnog rukavca, na obali je formirana deponija pijeska zapremine od oko 100.000 m3. Prema nekim podacima, koji su objavljeni u crnogorskim medijima, oko 30.000 m3 izbagerovanog materijala nasuto je na obalu plaže na Adi. Nažalost, taj nasuti material je odnijet u more tokom prvog nevremena, praćenog dejstvom talasa velikih visina. Pijesak je odnijet u pravcu Velike plaže jer nije bilo nikakvog objekta za sprečavanje kretanja pijeska u podužnom pravcu”, opisao je profesor tadašnja dešavanja na ušću Bojane.
Studija očuvanja i revitalizacije plaže na Adi izrađena je 2020.
“Obavljeni su veoma opsežni terensko-istražni i studijski radovi na osnovu kojih su predložena tri alternativna rješenja revitalizacije plaže na Adi. Zbog visoke cijene, ta predložena rješenja uopšte nijesu bila predmet analiza nadležnih institucija u Crnoj Gori”, tvrdi Petković.
Vreće s pijeskom dobro privremeno rješenje
Da bi se spasila turistička sezona 2021. godine, urađen je Projekat hitnih mjera djelimične revitalizacije plaže na Adi. Projektovan je i izveden naper od vreća sa pijeskom na zapadnom kraju plaže.
“Pred početak turističke sezone nasuto je oko 35.000 m3 pijeska na obalu, pa je plaža imala širinu oko 35 metara i dužinu od oko 300 metara. U jesen su prema preporukama italijanskih stručnjaka izgrađene vještačke dine - nasipi od pijeska sa deponije na obali. Cilj izgradnje dina je bio da se amortizuje dejstvo talasa u zimskom periodu i da se smanji intenzitet erozije plaže”, pojasnio je on.
Krajem 2021. godine i početkom 2022, ipak je došlo do značajne erozije plaže na Adi.
“Pred početak turističke sezone, sav pijesak iz dina nasut je u more da bi se dobila plaža. Krajem novembra se u slivu Bojane dogodila velika poplava. Zbog izuzetno smanjene protočnosti desnog rukavca Bojane, voda se izlila iz korita i potpuno poplavila turističko naselje na Adi. Istovremeno sa poplavom, javili su se veliki talasi tokom dugotrajnog vremena. Koincidencija velikih voda i pojava talasa velikih visina prouzrokovali su veliku eroziju plaže na Adi. Naime, plaža je bila napadnuta sa dvije strane, i sa mora i sa kopna”, podsjetio je Petković.
Početkom 2023. godine, ponovo su izgrađene dine, da bi pred početak turističke sezone pijesak iz dina bio nasut u more da bi se dobila plaža željenih dimenzija.
“Potrebno je naglasiti da je naper od vreća sa pijeskom, zamišljen kao privremeni objekat, da se spasi turistička sezona 2020. Bilo je mnogo osporavanja izgradnje tog objekta, ali je sada definitivno potvrđeno da on već treću godinu zaredom ispunjava svoju funkciju. Naime, drži nasuti pijesak da ne ode u pravcu Velike plaže”, ocijenio je Petković.
Osim ogromnog značaja za razvoj turizma, šira okolina ušća Bojane, kako je kazao, ima izuzetan značaj i sa aspekta očuvanja jedinstvenog ekosistema u Evropi. Podsjetio je da je delta Bojane najvažnija prirodna močvara na istočnom Mediteranu, koja se odlikuje neobično raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejsaža, staništa i vrsta.
Posebno je istakao da ne treba zaboraviti činjenicu da se erozijom plaža direktno gubi i teritorija Crne Gore.
“Od 1970. do 2020. godine, dakle za pola vijeka, izgubljeno je oko 42 hektara površine plaže Ade”, kazao je Petković.
Sudbina plaže na Adi pa možda i cijelog ostrva, u rukama je države.
Za izgradnju tunela Sozina, kapitalne i Crnoj Gori 2005. prijeko potrebne investicije, država je uložila 50 miliona eura. Nešto više od 40 kilometara auto-puta Bar Boljare, takođe kapitalne i neophodne investicije, koštao je skoro milijardu eura. Za nastavak realizacije projekta, potrebno je možda još toliko.
Koliko vrijedi opstanak Ade, a koliko bi nas koštalo njeno nestajanje? Zna li neko i bavi li se tim iko u državi...?
Majami riješio problem sa pedesetak miliona eura
Petković je ocijenio da problemi erozije obala i plaža dostižu danas u svijetu dramatične razmjere.
“Skoro sve najpoznatije plaže u svijetu - Majami, Kopakabana, Varadero, Ljoret de Mar i mnoge druge, izložene su intenzivnim procesima erozije. Zbog toga se poslednjih decenija ulažu ogromni napori kako bi proces erozije obala i plaža zaustavio, ili barem ublažio”, kazao je Petković.
Naveo je da postoje dva ključna razloga revitalizacije prirodnih plaža.
“Prirodne plaže su najbolji amortizer dejstva talasa pa se revitalizacijom plaža štite odbrambeni nasipi duž obale. Revitalizacija plaža u Holandiji je od vitalnog interesa za državu, jer bi oštećenje odbrambenih nasipa dovelo do katastrofalnih posljedica. Sa druge strane, erozija plaža direktno utiče na prihode od turizma. Pokazalo se da su ulaganja u revitalizaciju erodiranih plaža izuzetno isplativa”, kazao je Petković.
O tome koliko su ulaganja u revitalizaciju plaža isplativa, dodao je, najbolje svjedoči primjer plaže Majami u Americi.
“Sredinom sedamdesetih godina plaža u Majamiju je skoro u potpunosti nestala usljed veoma intenzivnih erozionih procesa. Uočavajući ozbiljnost situacije krajem sedamdesetih godina je donijeta odluka da se plaža u Majamiju revitalizuje. Nasipanjem oko 10 miliona kubnih metara pijeska formirana je plaža dužine 16 kilometara, sa prosječnom širinom od 70 metara. Plaža je formirana od pijeska koji je izbagerovan sa dna okeana. Ukupna cijena radova na revitalizaciji plaže iznosila je, prema tadašnjim kretanjima na tržištu, oko 52 miliona dolara i ta sredstva su obezbijeđena iz federalnog budžeta. Efekti revitalizacije veoma su se brzo odrazili na broj turista koji su posjećivali Majami. Od 8 miliona posjetilaca prije revitalizacije, broj posjetilaca plaže skočio je na čak 21 milion. Nakon revitalizacije plaže, godišnji prihod Majamija samo od stranih turista iznosio je, prema tadašnjim cijenama, 2,4 milijarde dolara, što je oko 50 puta više od ukupne cijene radova na revitalizaciji plaže”, kazao je Petković.
Ocijenio je da je prihranjivanje plaža jedna od najuspešnijh metoda njihove revitalizacije, odnosno upravljanja obalama izloženim erozionim procesima. Zbog toga ona, naveo je, u posljednjih nekoliko decenija preovlađuje u većini zemalja u svijetu u kojima su problemi erozije obala i plaža prisutni.
“Hidrauličkim bagerovanjem-refuliranjem pijeska sa dna mora i okeana i njegovim nasipanjem na obalu se ne samo zaustavlja proces erozije, već se istovremeno linija obale pomjera ka moru. Potrebno je naglasiti da se ovim načinom zaštite obala od erozije ne postiže trajna zaštita, jer se ne otklanjaju uzroci erozije obala i plaža. Stoga je neophodno da se u određenim vremenskim intervalima ponovo vrši nasipanje materijala na obalu, u prosjeku svakih pet do deset godina, kako bi se obezbijedila neophodna stabilnost obala i širina plaža. Svim projektima prihranjivanja plaža moraju prethoditi ozbiljni terensko–istražni i studijski radovi”, zaključio je Petković.
Bonus video:
