To što državna delegacija u Ženevi nije čak ni pozdravila osobe s invaliditetom iz Crne Gore i njihove predstavnike, niti im zahvalila na Alternativnom izvještaju, potvrđuje svu dobru praksu i ravnopravnost u radnim grupama i tijelima o kojoj pokušavaju da pričaju, kaže izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Marina Vujačić.
Ona je boravila nedavno u Ženevi kao članica neformalne Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom (OSI), gdje su, osim predstavljanja nalaza Alternativnog izvještaja civilnog sektora o poštovanju Konvencije, ujedno prisustvovali i “saslušanju” predstavnika države pred Komitetom UN o pravima OSI.
Državna delegacija, dodaje Vujačićeva, pred Komitetom nije uspjela ni da odgovori na najveći broj pitanja koja su im postavljena. U državnoj delegaciji nije bilo predstavnika Ministarstva pravde, kao ni predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova, iako je veliki broj pitanja koja su postavljali predstavnici Komiteta bio za njih. Komitet je, prema riječima Vujačićeve, posebno zainteresovan za institut oduzimanja poslovne sposobnosti OSI.
“Zanimalo ih je kada će ukinuti taj institut jer je on u suprotnosti s Konvencijom”, kazala je ona.
Veliki broj pitanja odnosio se na pravne ljekove za zaštitu od diskriminacije, postavljeno je pitanje broja postupaka koje su pokrenuli državni organi, te kakav je ishod tih postupaka.
“Nažalost, na veliki broj tih pitanja nisu dobili odgovore, jer država ne preduzima mjere u skladu s Konvencijom, ili jednostavno ne vodi nikakve evidencije i podatke”, kazala je Vujačićeva.
Set pitanja odnosio se na prisilnu institucionalizaciju, te prisilnu sterilizaciju, na mjere zaštite od nasilja i torture i svih drugih oblika ponižavajućeg postupanja, posebno, dodaje ona, u odnosu na žene s invaliditetom. Dio pitanja se, kazala je Vujačićeva, odnosio na podršku roditeljima djece s invaliditetom, ali i na podršku roditeljima s invaliditetom posebno kako bi se spriječilo oduzimanje djece.
“Članove Komiteta je interesovalo i kako država procjenjuje troškove života OSI nastale zbog invaliditeta, koje mjere razvija da osigura pokrivenost tih troškova i spriječi siromaštvo, zašto je prisutna diskriminacija OSI u odnosu na vrstu invaliditeta...”, navodi Vujačićeva.
Postavljeno je i pitanje da li država pruža tehničku i finansijsku podršku OSI i njihovim predstavnicima u radnim grupama i tijelima koja se bave politikama OSI.
“Neka od ključnih pitanja odnosila su se i na različite definicije invaliditeta i postojanje različitih komisija u različitim oblastima za utvrđivanje invaliditeta, da li je obezbijeđena 24-časovna asistencija OSI kojima je ona potrebna”, kazala je Vujačićeva.
Ona dodaje da se cijeli set pitanja odnosio na pristupačnost.
“Iz odgovora države jasno je bilo da nema sistemskog pristupa OSI, da se OSI ne uvažavaju kao najrelevantniji u donošenju odluka o sopstvenom životu, da je zastupljen visok nivo institucionalizacije, segregacija u oblasti obrazovanja, medicinski pristup prema OSI”, kazala je Vujačićeva.
Komitet se interesovao i kako se OSI obezbjeđuje pristupačnost informacija, posebno osobama oštećenog sluha, a postavljeno je i pitanje zašto gestovni jezik nije priznat kao jezik u zvaničnoj upotrebi.
Pitanja je, kaže Vujačićeva, bilo mnogo, ali država na većinu, dodaje ona, nije odgovorila.
Država je izvještaj Komitetu poslala u martu 2014, nakon čega je Komitet u martu ove poslao državi Listu ključnih pitanja, koja prethodi razmatranju izvještaja. Komitet će, kaže Vujačićeva, sada odrediti sljedeći rok za izvještavanje države, najvjerovatnije za četiri godine u skladu s Konvencijom, kada će pratiti napredak.
"OSI koje žive samostalno možete izbrojati za 15 sekundi"
Komentarišući izlaganje predstavnika države, Vujačićeva je kazala da je država otvorila 13 dnevnih centara, da su to institucije zatvorenog tipa, a ne usluge u zajednici, da u CG postoje institucije gdje se pružaju usluge samo određenom broju djece s invaliditetom, dok su druga u kućama ili drugim institucijama. Ona je podsjetila da je djevojka s invaliditetom boravila godinama u Domu za stare u Bijelom Polju i da je izašla tek nakon duge borbe i zalaganja UMHCG.
"Urađeno je toliko da u Komanskom mostu ima 112 korisnika, a neki od njih su tamo iako im se ne pruža nikakav medicinski ni drugi tretman. Tamo su jer nemaju svojih porodica, a država ne razvija druge servise. Toliko ste uradili da vam je prosječan boravak u Komanskom mostu 18 godina. Dakle, neke osobe ne izađu odatle, nego ih iznesu", kazala je Vujačićeva.
U komentarima na odgovore nadležnih, rekla je i da u Crnoj Gori ima preko 500 OSI u institucijama, još toliko njih kojima je država oduzela poslovnu sposobnost, čime i pravo glasa, zaposlenje, pravo na brak...
"A znate li koliko imate samostalnih OSI? Možete ih prebrojati za 15 sekundi".
Bonus video:
