Suštinske promjene u Crnoj Gori mogu se desiti jedino ukoliko cjelokupnom društvu, a pogotovo onima na pozicijama moći, obrazovanje bude polazna tačka, ocijenila je pravnica Andrea Mićanović.
Mićanović, koja je i saradnica u nastavi na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Donja Gorica, rekla je da crnogorski obrazovni sistem istovremeno posmatra kao ključni problem i najspasonosnije rješenje za oporavak crnogorskog društva.
“Krenimo od prvog - crnogorski sistem obrazovanja nije postavljen tako da se bavi ličnošću, već se fokusira isključivo na prenos, najčešće suvoparnog znanja”, ocijenila je Mićanović u intervjuu agenciji MINA.
Vrijednosna dimenzija obrazovnog sistema zapostavljena
Ona je kazala da je vrijednosna dimenzija obrazovnog sistema u Crnoj Gori u velikoj mjeri, ako ne i potpuno zapostavljena.
Mićanović je ukazala da je skoro petina škola u Crnoj Gori bez pedagoga ili psihologa, koji igraju važnu ulogu u pružanju emocionalne i akademske podrške učenicima.
“Drugo, Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju srednjim školama oduzeta je vaspitna uloga, a predviđeno je da se u osnovnim školama djeca prvo obrazuju, pa onda vaspitavaju”, rekla je Mićanović.
Ona je kazala da je, drugim riječima, crnogorski zakonodavac smatrao da djecu treba prvo vaspitavati, pa onda obrazovati samo u predškolskim ustanovama, do svega šeste godine života.
“Treće, čas odjeljenske zajednice u potpunosti je izgubio smisao i često služi kao predah između dva časa, ili za nadoknadu neispredavanog gradiva iz predmeta koji predaje razredni starješina”, navela je Mićanović.
Ona je rekla i da građansko obrazovanje, etika, medijska pismenost i logika nijesu obavezni predmeti u osnovnim i srednjim školama.
“A kao izborne predmete vrlo često ih predaje nestručan nastavni kadar, jer je računica sljedeća: važnije je ispuniti normu jednog nastavnika od pravilnog uticaja na razvoj generacija i generacija učenika. Privatni interes, dakle, i ovdje je važniji od društvenog”, dodala je Mićanović.
Ona je navela da, ako se i zanemari vrijednosna komponenta obrazovnog sistema u Crnoj Gori, uviđa se da on nije adekvatno podešen ni kada je prenos znanja u pitanju.
“Ex cathedra emitovanje nastavnog sadržaja, kao još dominantna metoda predavanja u Crnoj Gori, čini da učenik vrlo rijetko, ili nikada ne izađe iz cipela pasivnog primaoca informacija od nastavnika kao jedinog izvora znanja, i ne spozna važnost samostalnog logičkog, kritičkog ili kreativnog preispitivanja onoga što mu se saopšti”, smatra Mićanović.
Ona je rekla da stoga i ne čudi što je Crna Gora godinama unazad među posljednjima na listi rezultata PISA testiranja, koji uzalud vrlo jasno ukazuju na to da učenici u Crnoj Gori nijesu sposobni da primijene znanje i vještine u realnim životnim situacijama, već se uglavnom fokusiraju na memorisanje činjenica.
“Zbog svega navedenog i još mnogo toga za šta ovom prilikom nije bilo dovoljno prostora, obrazovni sistem u Crnoj Gori je problem. Ako tome dodamo da jedino društvo koje vrednuje obrazovanje postavlja temelje za napredak, onda nije teško zaključiti da je crnogorski obrazovni sistem ključni problem našeg društva”, navela je Mićanović.
Ona je ukazala da, obrnuto, ono što je ključni problem može se razumjeti i kao najspasonosnije rješenje.
“Pa stoga vjerujem da se suštinske promjene u Crnoj Gori, kakve priželjkujemo decenijama unazad, mogu desiti jedino ukoliko nam kolektivno, a pogotovo onima na pozicijama moći, obrazovanje bude polazna tačka”, istakla je Mićanović.
Visokoškolskom obrazovanju neophodna reforma
Ona je rekla da se njena ocjena odnosi na sve nivoe obrazovanja.
“Ali je prirodno da, kada govorimo o obrazovanju u kontekstu izgradnje kolektivnog sistema vrijednosti, u pogledu oblikovanja ponašanja, vrijednosti, moralnih standarda i razvoja ličnosti pojedinca, predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje imaju najviše uticaja, pa im zbog toga najprije treba posvetiti pažnju”, dodala je Mićanović.
To, kako je kazala, ne umanjuje činjenicu da je i visokoškolskom obrazovanju u Crnoj Gori neophodna reforma.
Mićanović je rekla da o tome najbolje govori položaj državnog univerziteta na rang listama univerziteta širom svijeta, prilikom čijeg se sastavljanja uzimaju u obzir brojni parametri, poput broja izdatih publikacija i istraživačkih radova, broja stranih studenata i predavača, postojanja i kvaliteta međunarodne saradnje univerziteta, odnosa broja studenata i nastavnog osoblja.
„Kao i visine finansijskih resursa, kvaliteta infrastrukture i resursa za istraživanje, konkurentnosti studenata konkretnog univerziteta na tržištu rada“, navela je Mićanović.
Komentarišući to što je krajem prošle školske godine više stotina maturanata varalo na maturskom ispitu, kao i odlaganje testa iz matematike crnogorskim polumaturantima, jer su do učenika stigli testovi prije polaganja, ona je rekla da to, prije svega, govori da „smo uspjeli da iskvarimo i neiskvareni sloj društva – mladost“.
„Učeći po modelu, učenici su pogrešno (ili ispravno!?) usvojili da cilj uvijek opravdava sredstvo, pa i ono nedozvoljeno. I ne samo da su naučili da varaju, već su pokazali da znaju i da za varanje ne treba odgovarati, već s punim pravom očekivati nagradu“, kazala je Mićanović.
Ona je navela da joj situacije poput te ukazuju na to da je šala “pravila su tu da bi se kršila” postala odraz crnogorske zbilje, što je posljedica upravo društvene klime u kojoj parola nije „potrudi se”, nego „snađi se”.
„U takvim uslovima u kojima ne moram da se trudim ako imam nekoga da me „pogura” ispred onih koji marljivo rade, ili da mi skine teret odgovornosti onda kada pogriješim, ne samo da je lakše izigrati pravila nego je, čini mi se, i društveno prihvatljivo“, rekla je Mićanović.
Ona je navela da se taj zaključak o vrijednosnom apsurdu crnogorskog društva lako izvodi i iz jednostavnog upoređivanja naslova u novinama „Više stotina maturanata dobilo nula bodova: Popadali na eksternom ispitu iz CSBH jer su prepisivali?“ i „Ponovo pregledani sumnjivi testovi: Većina maturanata položila, neki sa visokim ocjenama“.
„Još ako se ko zainteresuje za ono što se u svega nekoliko dana razmaka između ta dva naslova dogodilo, donijeće još nekoliko zaključaka“, rekla je Mićanović.
Ona je kazala da su, prije svega, politički donosioci odluka poslali jasnu poruku onima koji su maturski ispit savjesno polagali da se ničim, pa ni svojim znanjem, ne izdvajaju u odnosu na ostale.
Kako je Mićanović dodala, poslata je poruka da onaj ko se usudi da se sa pozicije moći bori za integritet prosvjete u Crnoj Gori ubrzo neće imati ni poziciju, ni moć.
„I treće, možda i najporaznije, kroz situaciju koja se desila postalo je javno ono što su mnogi odavno znali - i roditelji su mahom saučesnici uništenja sistema vrijednosti i prihvataju da za dobrobit isključivo svog djeteta, a ne društva u cjelini, prate nametnute uzuse iskrivljenog sistema vrijednosti“, navela je Mićanović.
Ona je podsjetila da se u medijima moglo pročitati da je, tokom protesta maturanata i roditelja, neko od roditelja izjavio da su kažnjenim maturantima oduzeti snovi.
„Ne ulazeći u pojedinačne slučajeve i ostavljajući rezervu da među stotinama kažnjenih maturanata ima pojedinih koji nijesu varali, saglasna sam da su epilogom situacije „0 bodova“ ugroženi nečiji snovi. Ti snovi nijesu snovi maturanata, već svih uzornih građana naše zemlje koji se bore za pravedniju, tolerantniju, solidarniju i obrazovaniju Crnu Goru“, rekla je Mićanović,
Poslijeratni period na Balkanu ostavio dugoročne posledice na sistem vrijednosti
Upitana koliko su ratovi devedesetih uticali na takav sistem vrijedonsti, Mićanović je rekla da ratovi za sobom po pravilu ostavljaju do temelja urušen društveni sistem.
Tako su, kako je kazala, i ratovi na prostoru bivše Jugoslavije imali duboke i kompleksne sociokulturne i ekonomske posljedice, koje su uticale na vrijednosni i kulturni kontekst regiona.
Ona je navela da je siromaštvo, koje je obilježilo poslijeratni period na Balkanu, uticalo na to da materijalno bogatstvo i luksuzan stil života postanu vrijednosti u samom vrhu kolektivnog vrijednosnog sistema.
“To je, istina, zajedno sa potrebom za bijegom od stvarnosti, i u tom smislu brzom i jeftinom zabavom, dovelo do popularizacije turbofolk muzike i rijaliti programa u kojima se emituje kontroverzni i provokativni sadržaj”, rekla je Mićanović.
Sa druge strane, kako je dodala, ekonomski pritisak, laka i široka dostupnost oružja, razbijene državne strukture, kao i socijalna i ekonomska nejednakost, doveli su do povećanja stope kriminaliteta.
Ona je navela da je, u konačnom, sve zajedno dovelo do idolizovanja kriminalaca i “odomaćenja” sistema vrijednosti vođenog konzumerističkim i konformističkim svjetonazorima, prema kom je u redu ukrasti, slagati i dobiti ono što ti ne pripada “pa i hljeb preko pogače”.
“Nažalost, legat ratnih devedesetih pustio je duboko svoje korijene i primjetan je i u današnjim društveno-političkim dešavanjima u Crnoj Gori koja su, bez obzira na davno otpočet proces demokratske tranzicije naše zemlje, još suštinski daleko od demokratskih”, kazala je Mićanović.
Ona je ocijenila da je lobi lošeg sistema vrijednosti i danas snažan, što za posljedicu ima duboko moralno posrnuće na individualnom i društvenom nivou, koje se ponajviše ogleda u nedostatku osjećaja za zajedničko, a dominaciji osjećaja za sopstveno.
“Da bismo se izborili sa takvim sistemom vrijednosti, nužno je djelovati sa najmanje tri adrese. Prvo, kao što sam ranije navela, neophodno je raditi na reformi obrazovnog sistema na način da dođe do izražaja njegova vrijednosna komponenta”, rekla je Mićanović.
Ona je poručila da je potrebno intenzivno ulagati u razvoj i promociju kulturnih sadržaja, koji podstiču pozitivne vrijednosti, kao što su empatija, tolerancija, solidarnost i pravda.
“I treće, razvoj medijske pismenosti može biti od koristi da podstakne kritičko procjenjivanje medijskih poruka i bolje razumijevanje načina na koji mediji utiču na oblikovanje sistema vrijednosti”, navela je Mićanović, dodajući da svijest o medijskim manipulacijama i stereotipima može pomoći u prevazilaženju negativnih uticaja po kolektivni sistem vrijednosti.
Odgovornost je na svima
Ona je rekla da su za aktuelno stanje stanje odgovorni svi bez izuzetka, jer svako, pojedinačno ili zajedno, može da da određeni doprinos da se stanje u crnogorskom obrazovnom sistemu unaprijedi.
“Donosioci odluka odgovorni su za kreiranje standarda obrazovanja, razvoj i implementaciju obrazovnih politika, pa u tom smislu, pod uslovom da smo izabrali one koji su usmjereni ka društvenom, a ne ličnom ili partijskom boljitku, mogu dati nemjerljiv doprinos poboljšanju kvaliteta obrazovnog procesa u Crnoj Gori”, smatra Mićanović.
U protivnom, kako je kazala, dok god su na vlasti oni kojima je osjećaj za sopstveno jači od osjećaja za zajednicu, svjesni da se obrazovanima teže manipuliše, postaraće se da obrazovni sistem ostane ključni problem, a ne postane spasonosno rješenje.
Ona je navela da, pored donosilaca odluka, nastavno i akademsko osoblje ima direktan uticaj na obrazovanje učenika i studenata, kao i da su njihova stručnost, pristup nastavi i angažovanje ključni za kvalitet obrazovanja.
Kako je kazala, oni treba da iniciraju promjene putem svojih pedagoških praksi, aktivno učestvujući u profesionalnom razvoju učenika, odnosno studenata, primjenjujući inovativne metode nastave i promovišući pozitivne vrijednosti.
Prema riječima Mićanović, roditelji, kroz podršku u učenju kod kuće i promociju vrijednosti, kao što su trud i odgovornost, i isključivo djelujući u sinergiji sa stručnim kadrom u obrazovnim institucijama, mogu doprinijeti napretku obrazovanja.
„Dodatno, udruženi sa predstavnicima civilnog sektora mogu vršiti pritisak na institucije sistema u pogledu neophodnih promjena”, ocijenila je Mićanović.
Ona je kazala da su, u konačnom, učenici i studenti dio sistema i trebalo bi da preuzmu odgovornost za svoje učenje i razvoj, što mogu učiniti kroz aktivizam, učešće u radu đačkog ili studentskog parlamenta, osmišljavanje konstruktivnih ideja za razvoj obrazovanja na lokalnom i nacionalnom nivou i glasno zalaganje za njihovo sprovođenje.
“Razumije se, preduslov za djelovanje bilo koga od nas je da se možemo pohvaliti dovoljno razvijenim osjećajem za zajednicu, pa je, između ostalog, neophodno da, kao što sam ranije navela, predmeti poput građanskog obrazovanja i etike budu uključeni u obavezan nastavni plan i program od najranijeg perioda obrazovanja”, smatra Mićanović.
Ona je navela da je kritičko mišljenje najzapostavljenija vještina u crnogorskom obrazovnom sistemu, što je, kako je dodala, u krajnjem uzrok i loše društveno-političke situacije u državi.
Kako je Mićanović rekla, u društvu koje ne zna kritički da promišlja lako je nesmetano zloupotrebljavati vlast, plasirati lažne i manipulativne informacije, ili sprovoditi nedemokratske ideje u djelo.
Ona je kazala da crnogorski obrazovni sistem zapostavlja i jako važne vještine logičkog i kreativnog mišljenja, kao i medijske pismenosti, bez kojih nema društvenog napretka u kulturnom, tehnološkom, ili bilo kom drugom smislu.
“Upravo zbog toga, čvrsto ostajem pri tome da nastavne planove i programe na svim nivoima obrazovanja treba osavremeniti i oplemeniti predmetima poput etike, logike, medijske pismenosti, kreativnog pisanja i slično”, istakla je Mićanović.
Ona je kazala da, pored pomenutih nedostataka obrazovanja, a za čije prevazilaženje nije potreban veliki napor, crnogorski obrazovni sistem treba mijenjati i u pogledu činjenice da ne prepoznaje, ne nagrađuje i ne njeguje talente, ne ide u korak sa vremenom i ne prati potrebe tržišta rada.
“U tom smislu, potrebno je kreirati prilagođene programe za nadarene učenike i učiniti obrazovni sistem inkluzivnijim u pogledu pružanja podrške različitim vrstama talenata, uključujući akademski, umjetnički, sportski, tehnički i preduzetnički”, dodala je Mićanović.
Ona je kazala da nastavnici i profesori treba da budu obučeni za primjenu modernih i interaktivnih metoda nastave koje podstiču kreativno razmišljanje i analitičke vještine.
Kako je Mićanović rekla, obrazovni programi treba da budu prožeti obaveznim praktičnim radom u cilju sticanja praktičnih vještina koje su relevantne za tržište rada, kao što su digitalne vještine, preduzetništvo i komunikacione vještine.
Prema njenim riječima, neophodno je da škole i univerziteti sarađuju sa privrednim sektorom kako bi bolje razumjeli potrebe tržišta rada i pružili relevantno obrazovanje učenicima i studentima.
“Konačno, važno je sprovoditi kontinuiranu evaluaciju obrazovnih programa kako bi se osigurala njihova relevantnost i efikasnost. Promjene uvijek treba sprovoditi isključivo na osnovu povratnih informacija od učenika, studenata, nastavnika, profesora, roditelja i poslodavaca”, rekla je Mićanović.
Bonus video:
