Bez obzira na veličinu skandala, afere ili incidenta koji su skupo koštali crnogorske građane i društvo, crnogorski zvaničnici koji su direktno ili indirektno odgovorni za to, gotovo nikada nijesu podnijeli ostavke ili preuzeli odgovornosti.
To je fenomen koji je godinama prisutan, a da se takva praksa nastavlja pokazuje i posljednji slučaj plagijata u režiji crnogorskih institucija.
Direktor Zavoda za školstvo Rešad Sijarić bio je izričit u izjavi za Radio Slobodna Evropa kako neće podnijeti ostavku čak i ako se potvrde optužbe iz Hrvatske da su stručnjaci crnogorskog Zavoda za školstvo prepisali dobar dio hrvatskih nastavnih planova i programa.
Inače, ova afera dolazi nakon slučaja u kojem je britanski profesor Dimitros Buhalis optužio bivšu ministarku nauke Sanju Vlahović da je plagirala njegov naučni rad. Nakon toga je Centar za građansko obrazovanje podnio krivičnu prijavu protiv bivše ministarke, no crnogorsko tužilaštvo je taj slučaj proglasilo zastarjelim.
Vlahović je u međuvremenu postala ambasadorka Crne Gore u Italiji.
Zašto je Crna Gora društvo u kojem ne postoji princip odgovornosti i zašto se javni funkcioneri ne odlučuju na ostavke zbog grešaka i štete koje one prouzrokuju?
Profesorica Božena Jelušić za Radio Slobodna Evropa kaže da u Crnoj Gori decenijama vlada sistem u kojem je u obrazovanju ali i drugim oblastima važnije biti politički lojalan nego profesionalac i u kojem su lojalni zaštićeni od bilo kakve odgovornosti:
„Ne da nijesmo unaprijedili institucije nego smo ih dodatno srozali i ono ljudskog kapitala sa kojim smo počeli sveli smo na daleko niži nivo. Mi imamo ozbiljan problem vrijednosnih orjentira, mi imamo društvo u kojem se profesionalizam apsolutno ne promoviše, odgovornost kao institut ne postoji a greške se nagrađuju.“
Dugogodišnji novinar Dragoljub Vuković problem vidi u tome što partije štite svoje članove po istom modelu kako se to radi u patrijarhalnim porodicama:
„Ja se sjećam kada je jednom drugi čovjek DPS Svetozar Marović, prije nego je otkriveno da je on vođa kriminalne grupe, govoreći o partiji kazao: 'Mi smo porodica'. Taj pristup da smo mi porodica povezan sa patrijarhalnim odnosom prema okruženju govori o tome da mi unutar porodice možemo da uradimo šta god hoćemo, ali to ne smije izaći van porodice. Mi možemo pogriješiti, biti plagijatori, uraditi šta god hoćemo ali to nije problem ako to zataškamo i ako to ostane unutar porodice.“
Crnogorskoj javnosti je poznato da su pojedini ministri u prošlosti ipak podnosili ostavke zbog raznih skandala i afera ali i da su ubrzo nakon toga raspoređivani ili na iste ili na nove funkcije.
U javnosti je najpoznatiji slučaj bio u vezi sa željezničkom nesrećom kod Bioča iz 2006. nakon koje je ostavku podnio tadašnji ministar saobraćaja i pomorstava Andrija Lompar, koji se, međutim već nakon prvih sljedećih izbora vratio na tu funkciju.
Nekadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović nakon početnog odbijanja, podnio je ostavku zbog slučaja zaraze u bjelopoljskoj bolnici i smrti jedne bebe.
Radunović je podnio ostavku u novembru 2014. da bi već u maju 2015. bio naimenovan za savjetnika tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
„Radi se o tome da su to foliraže, odnosno vi podnosite ostavku da bi ste zavarali javnost. Šaljete poruku – evo mi smo nešto uradili zbog toga, a u stvari tu nema nikakve iskrenosti“, kaže novinar Dragoljub Vuković.
Posebno poglavlje u priči o nepostojanju odgovornosti je činjenica da do sada niko nije odgovarao za milione eura koje crnogorski građani plaćaju zbog neosnovanog pritvora ili palih optužnica.
I dok država do sada nije precizno saopštila koliko je novca u pitanju, nekadašnji kandidat za Vrhovnog državnog tužioca, podgorički advokat Goran Rodić ranije je saopštio da su pale optužnice samo za ratne zločine poreske obveznike koštale koliko godišnji budžet tužilaštva, oko pet miliona eura.
Ono što je činjenica, međutim a što je objavljeno u izvještaju Državne revizorske institucije jeste da je Crna Gora u poslednje četiri godine iz državnog budžeta, dakle novcem svojih građana zbog izgubljenih radnih sporova isplatila preko 71 miliona eura.
Sanja Rašović iz Građanske alijanse za naš program kaže da je odgovornost javnih funkcionera izostajala čak i onda kada su državne institucije utvrdile da su oni kršili zakone i propise
„Skoro sam obrađivala slučaj gdje je državna revizija ustanovila kako je Vlada dala koncesiju na šume firmi koja u tom trenutku nije postojala. U istom dokumentu DRI je utvrdila da je Uprava za šume u određenom periodu nezakonito i neodgovorno poslovala. U ovom konkretnom slučaju vrlo je lako utvrditi ko je i zašto dao potpis na tako nešto. Međutim, čak i kada postoje konkretni dokazi kao što su nalazi državne revizije, pitanje odgovornosti nikada nije pokrenuto.“
Jedan od najdrastičniji primjera izostanka bilo kakve odgovornosti za ozbiljne greške države je slučaj „Limenka“ u kojem je ona novcem građana bratu bivšeg premijera Mila Đukanovića – Acu isplatila 10,5 miliona eura jer nije na vrijeme oslobodila i ustupila plac u centru Podgorice na kojem se nalazi stara zgrada policije.
Pored "Limenke", tu su i slučaj palih garancija za KAP, Željezaru koji su proizveli na stotine miliona štete po državni budžet, i koje će vraćati buduće generacije crnogorskih građana.
Osim velikih slučajeva gdje se šteta mjeri milionima eura, javnosti su poznati i slučajevi zloupotrebe službenih vozila u privatne svrhe.
Jedan od najbizarnijih primjera je bio slučaj Edina Hamzića, vozača bivšeg ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića, koji je tablice na službenom automobilu vikendom mijenjao privatnim za šta je prvobitno bio osuđen na četiri mjeseca zatvora.
No, pomilovao ga je crnogorski predsjednik Filip Vujanović pa je svoj grijeh „platio“ sa 240 sati društveno korisnog rada.
Izvor: Radio Slobodna Evropa
Bonus video:
