Crna Gora i Srbija nisu sigurna mjesta za ruske opozicionare, kaže za Radio Slobodna Evropa ruski antiratni aktivista, Maksim Novičkov.
Bježeći od ruskog režima, on je prije desetak godina došao u Crnu Goru, ali se morao odseliti nakon što je, zbog svojih stavova, bio i fizički napadnut.
Drugačiju atmosferu u Crnoj Gori i manje simpatija za politiku Vladimira Putina očekivale su Ruskinje Anastasija i Olena (prava imena poznata redakciji).
"Čini mi se kao da proživljavam déjà vu (dežavi, već viđeno). Ono od čega smo pobjegli u Rusiji, dobili smo ovdje", kaže Anastasija.
Crna Gora je članica NATO, a kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji uvela je sankcije Rusiji prateći spoljnopolitičku agendu Brisela i pomaže Ukrajinu.
Bijeg u Crnu Goru
Novičkov priča da je bio uključen u opozicione aktivnosti u Rusiji od 2012.godine i prisustvovao gotovo svim opozicionim skupovima i akcijama, uključujući akciju podrške u odbrani Pussy Riot.
Nakon ruske aneksije ukrajinskog Krima 2014. odlučuje da napusti zemlju.
"Svi su aplaudirali Putinu, čak i moji prijatelji. Najgore je što sam morao prekinuti odnose i sa nekim članovima familije, koji su bili zatrovani propagandom. Tada sam shvatio da ne mogu tu živjeti", priča Novičkov.
Nakon dolaska u Crnu Goru, nastavio je sa antiratnim aktivnostima. Ovaj 48-ogodišnji IT stručnjak je učestvovao u okupljanjima ruskih opozicionara, a na internetu je promovisao njihove stavove.
No, ubrzo počinje dobijati prijetnje, među kojima i od pojedinih članova Noćnih vukova, moto kluba bliskog Kremlju, koji protiv njega objavljuju tekstove nazivajući ga "izdajicom".
A onda dolazi i do fizičkog nasilja.
Bijeg iz Crne Gore
Sredinom jula ove godine je objavio fotografiju muškarca u majici ruske plaćeničke grupe Wagner u Herceg Novom uz pitanje policiji zašto ne reaguje s obzirom da je OSCE, čiji je Crna Gora član, tu grupu proglasio za terorističku organizaciju.
Ne dobija odgovor iz policije, ali dobija prijetnje, od kojih je jedna uključivala i fotografiju njegove porodice.
Nekoliko dana kasnije, tokom jutarnjeg džogiranja, fizički ga je napao nepoznati muškarac.
Novičkov je odmah kontaktirao policiju i snimio posljedice premlaćivanja.
"Policija je pokazala potpunu nemoć – nikad nisu izašli na mjesto incidenta, nisu izuzeli snimke nadzornih kamera sa obližnjih objekata, a istražitelj je odbio da u predmet uključi prijetnje jednog od lokalnih radikala koji mi je prijetio dan ranije", priča Novičkov.
Iz policije nisu odgovorili na pit RSE što su poduzeli povodom ovog slučaja.
"Lokalne obavještajne službe ne preduzimaju dovoljno u borbi protiv ruskog uticaja. Štoviše, mnogi političari, kao i građani ovih zemalja, otvoreno simpatiziraju zločinački režim Kremlja i Vladimira Putina", smatra Novičkov.
On dodaje kako se lično uvjerio da je ogroman broj građana Crne Gore preplavljen ruskom propagandom.
Navodi i primjer koji ga je uvjerio i da Srpska pravoslavna crkva (SPC) u bliskom kontaktu sa Moskovskom patrijaršijom slijedi političke ciljeve Kremlja.
"Tako sam, na primjer, bio na od službi u jednoj od SPC crkava u Crnoj Gori, gdje je sveštenik poželio zdravlje i blagostanje Vladimiru Putinu i patrijarhu Kirilu", kaže Novičkov.
Kako ima oboljelog sina, a jedini je zaposleni u porodici, odlučio je da se ponovo seli.
"Nemam pravo da rizikujem svoj život i sudbinu najmilijih, i bio sam primoran da zauvijek napustim Crnu Goru", kaže Novičkov.
On se danas nalazi u jednoj zapadnoj zemlji, čije ime ne želi da objavimo.
"Pokušavam da se klonim svojih ruskih sunarodnika. Treba mi vremena da dođem sebi", kaže sagovornik RSE.
Anastasija: Već viđeno
"Čini mi se kao da proživljavam déjà vu (dežavi, već viđeno). Ono od čega smo pobjegli u Rusiji, dobili smo ovdje", kaže Anastasija iz Moskve, koja je sa svojom porodicom prije tri mjeseca došla u Crnu Goru.
Ona je jedna od antiratnih aktivista koji u Budvi nisu dobili dozvolu za uličnu izložbu "Lica ruskog otpora" - postavljanje portreta ruskih političkih zatvorenika kojom bi, kako kažu, informisali građane o represiji u njihovoj zemlji.
Planirali su da na uličnim panoima postave likove 16 političara, novinara i aktivista koji su optuženi ili osuđeni u Rusiji na dugogodišnje kazne zatvora zbog opozicionog ili antiratnog djelovanja.
Budva je, dodaju, jedini od planiranih 18 evropskih gradova gdje im to do sada nije dopušteno. Posljednjih sedam godina u gradu je na vlasti prosrpski i proruski Demokratski front.
Iz lokalne vlasti nisu odgovorili na pitanja RSE o razlozima uskraćivanja dozvole za izložbu na jednom od glavnih gradskih trgova.
"Nakon što nam nije omogućena izložba, pomislila sam – i ovdje treba da ćutim, i da se, ako ne želim da budem deportovana, ponašam kao u svojoj zemlji u kojoj nisam mogla da kažem istinu", kaže Anastasija za RSE.
Dodaje da se osjeća prevareno.
"Shvatila sam da je ovdje nešto pogrešno sa ljudskim pravima", ističe ona.
Ipak, još se nada da će dobiti odobrenje za izložbu.
Iako je, kako navodi, policija odobrila izložbu, problemi su nastali sa dobijanjem odobrenja od lokalnih vlasti koje ih "šetaju" od jednih do drugih gradskih službi, gdje su im pojedini zaposleni rekli da "vole Putina".
Anastasija navodi da je iznenađena, jer je od sunarodnika koji duže borave u Crnoj Gori čula da se tu može otvoreno govoriti na skupovima.
"Nisam ovo očekivala. Samo smo željeli da kažemo zašto smo ovdje. Posebno sam bila šokirana jer ste i vi u ovom regionu ne tako davno imali ratove. Mislila sam da će biti više razumijevanja", priča Anastasija.
A o tome kako njeni sunarodnici reaguju na odbijanje izložbe, kaže da je reakcija ruske zajednice u Budvi "prepolovljena, kao i u svemu drugom".
"Jedni podržavaju da se Evropi kaže istina, a drugi misle da treba da ćute i puste da sve ide kako ide", kaže Anastasija.
Ne želi da joj se objavi ime (koje je poznato redakciji), jer se plaši da joj crnogorske vlasti neće produžiti dozvolu za boravak.
Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih država u koju ruski državljani mogu ući bez viza.
'Zašto smo morali napustiti svoju zemlju'
Među onima koji ne žele da ćute je i Olena (pravo ime poznato redakciji). I nju je pogodila nemogućnost da održe izložbu.
Kaže da se tokom godinu dana koliko je u Crnoj Gori, susretala sa podrškom Putinu jer, prema njenim riječima, ljudi ne znaju dovoljno o onome što se dešava u Rusiji i kakvu represiju trpe oni koji su protiv rata.
"Moj stanodavac ovdje je žestoki pro-Putinovac, bio je vrlo zadovoljan što je stan iznajmio Ruskinji. Uopšte ne razumije zašto sam morala napustiti cijeli svoj život u Rusiji", kaže Olena.
O povratku u domovinu ne razmišlja.
"Čak i da od sjutra ne bude Putina, ne bih se vratila. Jer, sa svim ljudima koji se budu vratili iz rata, i svim problemima koje je (Putin) izazvao, može da slijedi samo katastrofa. Demokratija se neće skoro vratiti u Rusiju", uvjerena je Olena.
I Anastasija je pesimista kada govori o budućnosti svoje zemlje.
"Tamo živi 140 i kusur miliona ljudi, i većina samo prihvata nametnuta pravila. I kad se rat zaustavi, oni će isto tako prihvatiti sve ono što propaganda bude govorila", kaže Anastasija.
Ona ne želi da u takvom ambijentu raste njeno dijete.
"Ne želim to za moje dijete. Želim da živi u društvu u kojem ne mora biti niti disident, niti kolaborant", zaključuje Anastasia.
RSE nije dobio odgovore nadležnih o trenutnom broju ruskih državljana u Crnoj Gori.
Prema podacima iz jula, ima ih više od 25.000. No, procjenjuje se da ih je daleko više, jer im za ulazak u zemlju ne trebaju vize, pa su mnogi registrovani kao turisti.
Samo za prva tri mjeseca ove godine, boravak do 90 dana je prijavilo više od 64.000 državljana Rusije. Crna Gora ima oko 620.000 stanovnika.
Bonus video:
