Imam sreće da radim u timu koji je zaista kao jedna velika porodica.
U menadžmentu hotela Hilton Podgorica imamo mnogo uspješnih žena koje su ostvarne na svim poljima, tako da vjerujem da sve više idemo ka tome da budemo društvo jednakih šansi
Kao zamjenik direktora u samom ste vrhu upravljačke strukture hotela Hilton Podgorica, firme sa ozbiljnim renomeom. Koliko ste zadovoljni iskustvom koje ste stekli i načinom na koji upravljate svojom karijerom?
Jako sam zadovoljna iskustvom koje sam stekla tokom proteklih pet godina rada u hotelu Hilton. Kada sam počela da radim u okviru porodične firme, krenula sam od pozicije sobarice, nakon toga u vešeraju i tako korak po korak prolazila skoro sve pozicije u hotelu. Moram priznati da mi je ovakav pristup poslu puno pomogao. Prvenstveno jer sam upoznala svoje kolege, detaljno naučila posao svake pozicije u hotelu i izazove koje sa sobom nose. Kada radite u firmi od 160 zaposlenih, raspoređenih u različitim sektorima, jako je važno da naučite koliko zavisimo jedni od drugih i da je svaki posao podjednako važan u kreiranju završnog proizvoda i usluge od kojih zavisi da li će se gosti osjećati kao kod kuće. Ovo je važno jer je naš cilj da svim gostima pružimo udobnost i toplinu porodičnog doma. Mnogo toga sam naučila od svojih kolega o poslu, kao i o sebi i na koji način želim da upravljam svojom karijerom. Stekla sam bogato iskustvo koje se svakog dana nadograđuje. Ugostiteljstvo je oblast u kojoj bih svakako radila i da ne radim u porodičnoj firmi. Rad sa ljudima me zaista ispunjava i čini da svakog dana uživam u poslu koji radim.
Školovali ste se u inostranstvu. Kakvo je Vaše iskustvo u vezi sa školskim sistemom van Crne Gore i da li preporučujete mladima da pokušaju naći načina da dobiju stipendiju i studiraju u inostranstvu?
Izuzetno sam zahvalna na prilici koju sam imala da se školujem u inostranstvu. Boravak u inostranstvu mi je donio puno iskustva, znanja, ali i mnogo nezaboravnih uspomena. U drugom razredu srednje škole sam sa porodicom otišla u Rim da se školujem. Nakon toga, brat i ja smo otišli u Švajcarsku na godinu, a potom u Englesku gdje sam završila osnovne studije i magistrirala. Što se tiče sistema školovanja u inostranstvu, mislim da je jako korisno za poslovni napredak jer je više fokusirano na pravac u kojem želite da se razvijate, dakle pruža više praktičnog i usko specijalizovanog znanja. U Crnoj Gori ima mnogo više predmeta i stiče se opširnije opšte znanje. Meni lično je više odgovaralo da učim na praktičnim primjerima iz života i da razvijam znanje u smjerovima koji su me zanimali. Takođe, pored znanja koje sam stekla, mnogo smo radili na humanitarnim, sportskim i društvenim aktivnostima što je danas velika prednost za mene jer radim u svjetski poznatom brendu koji u svom svakodnevnom poslovanju stavlja naglasak na društveno odgovorno ponašanje kako kompanije, tako i zaposlenih. Naravno da preporučujem mladima da ako imaju priliku i mogućnosti da se školuju u inostranstvu. Smatram da se puno toga može naučiti o drugim kulturama, da mogu da razvijaju sebe u pravcima koji su njima zanimljivi, kao i da se pronađu bez spoljnih društvenih uticaja i očekivanja. Najvažnije što je školovanje u inostranstvu mene naučilo jeste da se borim. Kada ste sami, bez roditelja i nemate prijatelja, morate se boriti za svoje mjesto i svojom autentičnošću i znanjem pokazati koliko vrijedite. Za mene je to bila prekretnica da se osamostalim i izgradim sebe.
Šta je, po Vašem mišlienju, najvažnije za žene u biznisu? Koje osobine treba da se njeguju a koje vještine da se unapređuju?
Autentičnost je po mom mišljenju najvažnija osobina u privatnom životu i u biznisu. Trebalo mi je mnogo vremena da to shvatim i da se ne prilagođavam društvenim normama i očekivanjima. Smatram da kada nešto radite što vas čini srećnim to treba da radite po ličnom osjećaju. Žene treba da njeguju ženu u sebi, da se ne trudimo da budemo nešto što nismo. Treba da njegujemo borbenost i da se izborimo za mjesto koje želimo.
Moje dosadašnje iskustvo u poslovnom svijetu je da biti žena nije hendikep, već svojevrsna prednost. Svjesna sam da je ovo potencijalno kontroverzno zapažanje, ali iako je dominatno muško poslovno okruženje nisam nikad osjetila, niti vidjela kod drugih rodnu diskriminaciju, naprotiv. Strpljenje i predanost je nešto što svako od nas treba da njeguje kod sebe. Prave stvari se dešavaju u pravo vrijeme. Nekada naprosto nije vrijeme za nešto, treba čekati pravi trenutak i uvijek gledati širu sliku. Od vještina bih izdvojila, pored onoga što se u današnjem poslovnom svijetu smatra elementarnim (strani jezici, IT znanje, itd.), obavezan rad na vještini komunikacije.
Koliko je na Vas uticala odluka da se bavite biznismom to što imate porodičnu firmu?
Odluka da se bavim biznisom je mnogo uticala na to što imamo porodičnu firmu. Međutim, moram da priznam da od kada znam za sebe, uvijek sam sebe zamišljala kao poslovnu ženu. Želja mi je oduvijek bila da se osamostalim i da budem uspješna. Tu želju su moji roditelji takođe hranili i trudili se da mi stvore život u kojem ću moći da ostvarim svoje ambicije. U kući sam imala primjer discipline i predanog rada, što me je dalje oblikovalo u poslovnu ženu kakva sam danas. Oduvijek sam imala veliku podršku braće i roditelja kada je školovanje i lični napredak u pitanju, tako da nikada nisam doživljavala da postoji neka velika razlika u poslovnom svijetu između žena i muškaraca. Najveći izazov mi je bio da stvorim neko svoje mjesto i da ljudi sa kojima radim me dožive kao ravnopravnog kolegu. Zato sam i izabrala da radim u svim sekotorima i prođem sve pozicije, jer sam željela da naučim i da napredujem organski.
Ko Vam je najveća podrška?
Kada je školovanje i lični napredak u pitanju, veliku zahvalnost dugujem porodici, koja me je podržavala na mom putu. Rasla sam u porodici gdje nije bilo apsolutno nikakvih razlika u privlilegijama između braće i mene. Naučili su nas da nikada ne odustajemo i da riječi “ne mogu” ne postoje. Da uvijek sanjamo o velikim dostignućima i da samo ako smo disciplinovani možemo postići to što želimo. Sa kakvim god sam se životnim izazovima suočila, uvijek sam znala da su ukućani ti kojima prvo treba da se obratim, jer udruženim mišljenjima i snagama uvijek bi nalazili najbolje rješenje. Takođe je veoma važno biti okružen prijateljima koji baštine slične vrijednosti, kako bi i na tom zaista važnom polju imali kako razumijevanje, tako i podršku. Ako ste okruženi sa tri neuspješne osobe, vi ste četvrta neuspješna osoba. Ako ste okruženi sa tri uspješne osobe, vi ste četvrta uspješna osoba. Isto tako od velikog značaja je podrška partnera koju imam bezuslovno na svim poljima. Važno je da imate sa kim da podijelite kako uspjeh tako i izazove i da imate podršku i razumijevanje od strane partnera. Za svaki uspjeh je bitno da se okružite ljudima koji vam dozvoljavaju da budete to što jeste i da sijate svojim punim sjajem.
Da možete da mijenjate stvarnostu tri poteza, koji bi to potezi bili?
Stvarnost ne bih mijenjala i da imam tu mogućnost. Sve što nosi život ima svojih prednosti i mana, smatram da bez toga ne bi bilo života. Sve sa čime sa ja susrećem i sve što mi se dešavalo i šta će se dešavati jesu čari ovog lijepog života. Tu smo da učimo, da ustajemo i padamo, a samim tim možemo samo mijenjati sebe, a stvarnost neka ostane baš ovakava kakva jeste.
Da li je naše društvo - društvo jednakih šansi i ako nije, kako to da postane?
Vjerujem da smo na dobrom putu da postanemo društvo jednakih šansi, a za sve je potrebno vrijeme. Treba da nađemo više međusobnog razumijevanja i da shvatimo da pored poslovnih obaveza imamo i privatne živote. Imam sreće da radim u timu koji je zaista kao jedna velika porodica. U menadžmentu imamo mnogo uspješnih žena koje su ostvarne na svim poljima, tako da vjerujem da sve više idemo ka tome da budemo društvo jednakih šansi.
Kao školovana mlada žena sa zavidnom karijerom, koje biste knjige preporučili studentkinjama menadžmenta i mladim ženama pred kojima je karijera?
Mislim da su svima poznati benefiti čitanja, od proširenja vokabulara i poboljšanja elokvencije, do povećanja osjećaja empatije, razumijevanja drugih ljudi i na kraju opuštanja. Svi treba da izaberemo knjige koje nam u datom trenutku odgovaraju, koje su kvalitetne, poučne ili opuštajuće. Sve zavisi od senzibiliteta i potrebe čitaoca, ali ima nekoliko knjiga koje smatram da svi treba da pročitaju: “Meditacije”, Marka Aurelija, “Nepodnošljivu lakoću postojanja”, Milana Kundere, “12 pravila za život”, Džordana Petersona, kao i “Životinjsku farmu”, Džordža Orvela.
Koja su Vaša zanimanja i hobiji pored posla koji radite?
Kada ne radim, volim da treniram i to je nešto što mi mnogo prija i pomaže mi da nađem balans i kanališem stres. Volim, takođe, da putujem, a putovanja su prilika za nova saznanja, iskustva i najljepše uspomene. Svima bih preporučila, da u mjeri u kojoj mogu da priušte, stvore uslove i prilike za što više putovanja.
Bonus video:
