Energiju i volju jedne žene ne može da zamijeni nijedan muškarac

„Habitat“ i „Ikea“ su samo dio stranih kompanija sa kojima sarađujemo. Zapravo, velike korporacije uglavnom imaju svoja jasna pravila saradnje i ukoliko se ta pravila poštuju, saradnja je vrlo jednostavna

Prije 26 godina donijela sam odluku da počnem svoj biznis. Jednog julskog dana razmišljajući kako da moj život, osim podizanja svoje dvoje djece, upotpunim i napravim još dinamičnijim i uzbudljivijim odlučila sam da otvorim svoj mali štand na tada poznatom trgovinskom mjestu Mala pijaca i u dogovoru sa tadašnjim vlasnikom tog štanda krenula sam sa ponudom proizvoda za poklone. Kao i svaki odlučan preduzetnik nisam čekala septembar iako je Podgorica u tom periodu bila gotovo prazna, međutim, to me nije pokolebalo da krenem u ovaj izazov. Ovako počinje svoju biznis, ali i životnu priču Milanka Jovanović, vlasnica firme „Habitat“ doo.

Nakon mjesec Milanka je uposlila saradnicu jer je smatrala da će tako lakše, bolje i brže funkcionisati i usklađivati sve svoje obaveze. Poslije nekoliko mjeseci ukazala joj se prilika da kupi bolju lokaciju i proširi prodajno mjesto i uposli još jednog saradnika. Pojedine kolege su je gledale u čudu. Pitale su se zašto to radi i zašto plaća dva saradnika, zašto ne uzme taj novac za sebe.

„Ja sam imala jasnu viziju zašto to radim i nisam razmišljala da ću svoju radnu karijeru graditi na tom mjestu. Svaki zarađen novac u tom periodu sam investirala dalje u biznis, prisjeća se Milanka Jovanović

Energije nije falilo. Nakon dvije godine, odlučila je da osnuje privredno društvo „Habitat“ doo. „Nisam se plašila kreditnog zaduženja iako su tek tada počele banke sa radom i finansiranjem malih društava. Novi počeci, izazovi, padovi, usponi, greške, radosti, razočarenja, oduševljenja, sve se to smjenjivalo iz dana u dan, ali sa novim jutrom kao da prethodni dan nije ni postojao – trudila sam se da idem dalje u nove radne pobjede“, dodaje Jovanović.

Kako se širio vaš biznis?

Nakon dvogodišnjeg rada već osnovane firme „Habitat“ odlučila sam da kupim veći poslovni prostor od 100m2 i tako krenem sa širenjem svoje poslovne priče. Naravno, to je bio izazov za mene i tu stupa na scenu moj brat Goran i daje mi i moralnu i materijalu podršku i odlučujemo da zajedno širimo posao.

U novom objektu krenuli smo sa distribucijom poznatog svjetskog brenda „Ikea“, uposlili još nekoliko saradnika i tada već firma počinje da prerasta iz mikro preduzeća u malo preduzeće. Veliku podršku sam dobijala od brata iz Londona. To mi je omogućavalo da pratim svjetske trendove u ovoj oblasti. Imala sam veliku želju da dalje razvijam biznis kako bih svojoj djeci obezbijedila sve neophodne uslove za visoko školovanje i nadala sam se da će jednoga dana i oni poželjeti da nastave da se bave ovim poslom.

Jednog lijepog proljećnog dana na vratima velikog lokala, na samom ćošku zgrade pored koje sam prolazila svako jutro do posla, stajao je natpis da se prodaje poslovni prostor.

Odmah sam pomislila kako bi bilo lijepo da je moja radnja na ovom mjestu i da sam vidljivija za kupce, jer izgradnjom baš te zgrade moje radnje su izgubile vidljivost sa glavne prometnice.

Tako je i bilo, banka mi je pružila podršku i ja sam otvarila treće prodajno mjesto i podijelila asortimansku ponudu na tri kategorije: gift shop, prodavnica aksesoara za kuću i namještaja i od 2006. godine cvjećara.

Ubrzo ste otvorili još jednu firmu?

Posao se razvijao, moj brat je i dalje vjerovao u moje preduzetničke sposobnosti i pomogao mi da otvorimo još jednu firmu koja se asortimanski bavi samo namještajem, to je bila firma Sofa Bed.

Sjajan osjećaj: biznis je rastao, razvijao se, uporedo su i djeca rasla i sve je išlo kako sam i zamišljala.

U januaru 2014. godine dobila sam poziv od predstavnika internacionalnog brenda „Habitat“ iz Pariza i ponudu da „Habitat“ u Podgorici bude franšiza ovog brenda za Crnu Goru. Za mene je to bio veliki izazov koji sam naravno prihvatila sa ciljem da moj porodični biznis dobije obrise svjetski poznatih kompanija.

Nakon koliko godina i kojeg uspjeha ste rekli sebi “uspjela sam”?

Još uvijek nisam sigurna da sam dostigla vrhunac svoje karijere, ali smatram da je pridruživanje svjetskom brendu „Habitat“, zasada, moj najveći poslovni uspjeh. Izdvojila bih i uključenost moje dvoje djece u aktivnosti kompanije i njihovu veliku podršku u digitalnom razvoju kompanije.

Danas radite, između ostalog, na eko-rizortu “Oblun” koji će u svom sastavu imati i glamping ponudu na obali Skadarskog jezera. Zašto bas Lješanska nahija i ko će biti gosti vašeg rizorta?

U posljednjih nekoliko godina, nakon završenih studija, moja djeca su se aktivno uključila u porodični biznis i to je meni dalo prostora da krenem dalje. Moj brat već neko vrijeme ima veliku želju da valorizuje porodičnu zemlju u Lješanskoj nahiji. Nakon 27 godina boravka u Londonu, i ugostiteljskog biznisa kojim uspješno posluje u tom gradu, donio je odluku da radi na razvoju „Oblun“ eko-rizorta, a ja sam mu podrška u tom projektu.

U pitanju je održivi turizam na visokom nivou, sa ciljem da ponudimo domaćim i stranim gostima autentični doživljaj crnogorske kulture. Uz porodičnu kuću staru preko 70 godina, dio eko rizorta počeće sa radom na proljeće 2024. godine, a gostima će nudimo glamping kućice, šatore, auto-kamp i restoran sa autentičnom crnogorskom kuhinjom pripremljenom na poseban način.

Sa koliko biznisa se, zapravo, danas bavite, a koji vam je nadraži?

Prvi i osnovni biznis je trgovina, a novi izazovi kreću uskoro u oblasti turizma.

Osoba sam koja svoju motivaciju pronalazi u radu i ispunjavanju želja svojih klijenata. U posljednjih nekoliko godina, veliki broj inostranih turista posjetio je našu porodičnu kuću u selu Briđi, degustirali su naše proizvode i uživali u našem gostoprimstvu i to mi daje novu energiju da konstantno napredujem i budem kreativna kako u trgovini tako i u novim poslovnim izazovima.

U prodaji nameštaja uglavnom radite sa stranim partnerima. Da li je teško raditi sa kompanijama poput “Habitata” ili “Ikee”?

Habitat i Ikea su samo dio stranih kompanija sa kojima sarađujemo. Zapravo, velike korporacije uglavnom imaju svoja jasna pravila saradnje i ukoliko se ta pravila poštuju, saradnja je vrlo jednostavna. Glavni cilj i meni, a i svima njima je sama prodaja tih proizvoda i to je uvijek najizazovniji dio ovog posla.

Vaš posao je u velikoj mjeri postao neka vrsta porodičnog biznisa. Ko je sve uključen u rad?

Moja cijela porodica je uključena u biznis. Svako ima svoju ulogu i zaduženje i trudimo se da zajedničkim snagama napredujemo. Nije uvijek lako sarađivati sa porodicom, postoje drugačija mišljenja, određena neslaganja, ali smatram da su to sve koraci ka zajedničkom cilju, a to je da ovaj biznis živi i raste za sljedeće generacije.

Koliko je važna podrška porodice?

Za mene je podrška porodice najvažnija stvar na svijetu. Vjerovatno da bez podrške cijele porodice, počevši od mojih roditelja, preko braće i sestre, muža i djece, ne bih uspjela da budem ovdje gdje sam danas. Osoba sam koja je veoma posvećena porodici, živim i radim za nju i uvijek sam se trudila da ove vrijednosti prenesem dalje na svoju djecu.

Koliko sistem prepoznaje žene u biznisu?

U posllednjih nekoliko godina, sistem je počeo da podržava žene u biznisu. Trenutno postoje razne podrške za žene preduzetnike kroz podrške Ministarstva ekonomije, Evropske banke za obnovu i razvoj i divno je vidjeti da se uveliko radi na tome da se žene u biznisu budu ravnopravne sa muškarcima. Naravno, daleko smo od idealnog scenarija, ali definitivno koračamo ka boljim vremenima za žene u biznisu i željela bih da dam podršku i pozovem sve kreativne žene u Crnoj Gori koje bi željele da ostvare svoje snove da krenu u preduzetničke vode i budu istrajne u svojim planovima, jer sam sigurna da energiju i volju jedne žene ne može da zamijeni nijedan muškarac.