Nikšićanka Milica Radulović ima 43 godine i sto odsto je Župljanka - rodom je iz Liverovića, a udata je u selu Carine. Ima supruga, četvoro djece i ... kancer. Ali, ima i ogromnu snagu, energiju koja sve oko nje pokreće, osmijeh koji plijeni i želju da iz ove najteže bitke izađe kao pobjednica. Odlučila je da pokrene mali kućni biznis - izradu kapa i turbana kako bi pomogla ženama, koje poput nje tokom hemoterapije izgube kosu, da “prikriju” taj nedostatak, a ostalima da upotpune svoj aksesoar.
“Na hemoterapiji sam godinu i tek nedavno sam izgubila kosu. Nije to momenat samo fizičkog gubljenja kose, ‘ukrasa’ koji vam je rođenjem dat, nego i trenutak kada gubiš dio ličnosti i imaš očigledan pokazatelj da si bolestan. Sve žene s onkologije, uključujući i mene, pokušavamo da na sve način prikrijemo taj nedostatak, da ne dozvolimo da nas gubitak kose slomi, poljulja. Perike koje su dostupne nama običnim smrtnicima su užasne i onda počnemo da nosimo kapice, turbane. Dobar način da se ‘nadomjesti’ nedostatak kose, ali i da se ima lijep modni detalj”, priča za “Vijesti” Milica koja je sebi već sašila nekoliko kapa.
Objašnjava da je kape mnogo lakše i brže sašiti nego isplesti, i da se nada da će sa njima učestvovati na bazarima i sajmovima koji budu organizovani u gradu pod Trebjesom. Nova godina je blizu, a sa njom se bliži i novogodišnji bazar, a Milica se nada da će do tada njene kape već biti završene i da će naći put do kupaca.
“Izrada kapa i turbana je moj način da se osnažim i okuražim, ali i da se finansijski okrijepim. Za bilo kakvo liječenje, a posebno za liječenje od teške bolesti, potreban je novac za snimanja, kontrole, putovanja. Moja porodica je uz mene i nijednog trenutka nije razmišljala o toj novčanoj borbi jer im je cilj samo da meni pomognu. Međutim, želim da i ja doprinesem finansijskoj stabilnosti, da zaradim makar toliko da pomognem sa plaćanjem sitnica kao što su mjesečne autobuske karte, vrtić, užine djeci, moje osnovne potrepštine. Da ne zavisim od drugih, a i nije poenta da ‘prosim’ za snimanja i putovanja, mada to moja porodica i ne bi dozvolila”, kaže Milica.
Odlučila je i da brendu da simboličan naziv “Proći će”.
“To je rečenica koja je obilježila moj put. Kad me pitaju kako sam, umjesto loše, bolno, tužno, odgovarala sam: ‘Proći će’. I prolazi hvala Bogu”, kaže Milica koja je mnogima postala uzor kako se boriti i izboriti kada te iznenadne nevolje ili bolesti snađu.
Njen, a i život njene porodice, potpuno se promijenio od prije godinu i po, od kada su saznali da Milica ima kancer.
“Imam kancer žučnih vodova koji zna da se pritaji i teško se otkriva. Meni se manifestovao kroz žuticu i u roku od 24 sata sam saznala da, pored žutice, imam kancer. Onda kreće liječenje, prvo u bolnici u Nikšiću, zatim operacija u Beogradu, na VMA, gdje sam ostala 40 dana. Bilo je to 40 dana zatvora, ali dobro. Pregurala sam i to. Zatim nedjeljne kontrole, put u Tursku na pet skener, i prije godinu sam krenula sa hemoterapijom. Kada sam saznala da imam kancer bio je to šok za mene. Onda je to preraslo u činjenicu da sam dobila nešto što nijesam tražila, a ni htjela, a zatim u prihvatanje - ‘zagrliš’ to što si dobila, zahvališ se Bogu i ideš dalje sa nadom da to što si dobila nije više od onoga što možeš da prihvatiš i sa čime možeš da se izboriš”, priča Milica.
Milica i Žarko imaju četvoro djece, tri kćerke i sina. Najstarija kćerka ima 19 godina, a sinčić ima četiri godine.
“Kod nas je lijep razmak napravljen, pa imamo djece od fakulteta do obdaništa. Suprug je inženjer rudarstva i njemu je u početku bilo najteže. Sad je i on ‘stao na noge’. Kad se žena razboli, čak i od najbanalnije stvari, prvo ‘strada’ muž. Žena je, a čini mi se posebno u Crnoj Gori, stub i temelj porodice. Dislocirali su nas poslovi, novčanici, položaj u društvu, a ništa nas nije osnažilo. Kao da su kuća i domaćinstvo samo za žene predodređeni. Tako se, u početku, i suprugu malo poljuljalo tlo pod nogama, ali brzo je prihvatio činjenicu, uhvatio se u koštac i čvrsto stao na zemlju. Opet smo na pravom putu i zajedno guramo naprijed”, kaže Milica Radulović.
“Ana Đoković in memoriam” obezbijedila početni kapital
Čim je NVO “Ana Đoković in memoriam” čula za Miličinu ideju odmah su pokrenuli akciju da prikupe novac potreban za kupovinu materijala i na taj način toj hrabroj ženi budu oslonac na njenom poslovnom izazovu.
“Zaista sam zahvalna Zorici Blagojević i članovima grupe što su odmah reagovali i prikupili sredstva potrebna da krenem sa šivenjem kapa i turbana. Njihova pomoć, kako finansijska tako i moralna, mi zaista puno znači”, kazala je Milica.
Zorica Blagojević, žena koja je glavni “krivac” što ta NVO već godina čini humana djela, objašnjava da se ni trenutak nije dvoumila da pokrene akciju i pomogne Milici da dobije potreban početni kapital.
“Riječ je o ženi koja ne traži pomoć, već sama želi da stvori novac, zato smo i odlučili da joj pomognemo da obezbijedi sredstva za početak malog, a za nju ogromnog biznisa. Željeli smo da joj damo vjetar u leđa i na taj način pomognemo joj u liječenju, ali da pomognemo i drugima kojima su njene lijepe kape potrebne. Pored bolesti, njena velika želja za radom se mora nagraditi, a mi sa nestrpljenjem čekamo njene kape koje ćemo svi sa zadovoljstvom nositi i koje će biti neizostavan modni detalj”, poručila je Zorica.
Bonus video:
