Posječena stabla velike vrijednosti i starosti u prašumama Zeletina i Visitora zatekli su na terenu, u oktobru, predstavnici Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Oni su konstatovali da je prašuma urušena i da je njen opstanak ugrožen.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) obratio se Upravi za šume (UZŠ) da pojasne da li se radi o nelegalnoj ili odobrenoj sječi, ali nijesu znali da odgovore. Svakako, radi se o mjestu koja pripada područnoj jedinici UZŠ “Kutska rijeka”, što znači da je ovaj vrijedan prirodni predio zapravo namijenjen industriji šumarstva.
Iz CZIP-a godinama zahtijevaju da prostori Zeletina i Visitora, planina na istoku Crne Gore, budu prepoznati kao prirodna područja za zaštitu, jer predstavljaju jedinstvene prašumske rezervate, kakvih je ostalo samo tri odsto u cijeloj Evropi. Međutim, nije bilo reakcije nadležnih.
Šume Zeletina i Visitora su jedno od područja koja su predložena kao područja od izuzetnog prirodnog značaja kao dio Emerald ekološke mreže, a nikada nijesu dobili nikakav vid ni nacionalne ni lokalne zaštite.
Crna Gora je 2006. proglasila 32 prirodna područja kandidatima za Emerald mrežu. Ova mreža je vid zaštite prirodnih staništa i divljih vrsta i važi i za države koje nijesu članice Evropske unije (EU). Uspostavljanje Emeralda naročito je važno za države koje su kandidati za EU, poput Crne Gore. Osnov za uspostavljanje ove mreže je Konvencija o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa - Bernska Konvencija.
Međutim, već je načinjena značajna šteta u nekim kandidovanih područja, naročito onima koja ne uživaju nikakav drugi nivo zaštite, poput Zeletina i Visitora.
“Iako su Zeletin i Visitor kandidati za Emerald i međunarodno važno područje za biodiverzitet, sječe su posljednjih nekoliko godina bitno oštetile ovaj biser. Probijanje puteva, požari, ilegalna i legalna sječa degradirale su ono što smo prije 10 godina imali na ovom području”, kaže za CIN-CG Bojan Zeković, ornitolog iz CZIP-a.
On kaže da je nedopustivo što Uprava za šume ne prepoznaje značaj ovog prostora i dozvoljava uništavanje najočuvanijih šuma u Crnoj Gori, za koje većina stanovnika ni ne zna.
“Zeletin i Visitor nijesu poznate kao neke naše popularnije planine, ali su iz ugla biodiverziteta neprocjenjive. To su monumentalna, stara, prašumska stabla, važne vrste biljaka i životinja, vrijedne geološke odlike, vode… Rijetko mjesto gdje zajedno rastu molika i munika, dva endemska, rijetka bora Crne Gore”, objašnjava Zeković.
Neka od drugih značajnih kandidata za Emerald su kanjon Komarnice (Nevidio), Sinjajevina, Skadarsko jezero, Buljarica, Velika Plaža… Za ove prostore se već godinama vezuju ambiciozni infrastrukturni, turistički i industrijski projekti koji bi mogli zauvijek uništiti njihovu prirodnu vrijednost, koja je primarni razlog zbog kojih su kandidovani za mrežu.
Čak trećina kandidata za Emerald nema nikakav vid zaštite
Oko trećine predloženih područja za Emerald do danas nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu vrstu zaštite, pa su pod rizikom zbog mogućih investicija i projekata. Osim Zeletina i Visitora, to je slučaj sa Sinjajevinom, koja je najveći pašnjak na Balkanu, a koju je država godinama planirala da pretvori u poligon za vojne vježbe.
Ni Ćemovsko polje, jedna od najvažnijih preostalih pseudostepa u Evropi, od značaja za brojne vrste ptica, nije zaštićeno. Naprotiv, poznato je kao deponija otpada.
Planine Golija i Ljubišnja, Kanjon Mrtvice, Doline Ćehotine i Lima takođe su područja sa vrijednim i nepotpuno istraženim ekosistemima, prepuštena na (ne)milost državi i investitorima.
Prema “Akcionom planu za ispunjavanje završnih mjerila u poglavlju 27 - životna sredina i klimatske promjene”, svi kandidati za Emerald moraju imati “propisane i integrisane mjere adekvatne zaštite staništa u planskoj dokumentaciji i sa njom povezanom Strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu”. Ipak, u Strateškoj procjeni koja je objavljena 2014. godine ne pominje se bilo kakva mreža zaštićenih područja.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine objašnjavaju da se od 2016. radi na mapiranju vrsta i staništa značajnih na evropskom nivou u okviru druge mreže - Natura 2000. Međutim, Natura 2000 je mreža isključivo za zemlje članice EU, tako da Crna Gora još ne može biti i formalni dio nje.
I Evropska komisija je navela da oni ne mogu ocijenjivati podatke i mapiranje Crne Gore načinjeno za Naturu 2000, pošto država još nije u EU, već da mogu samo ocjenjivati Emerald proces. Oni su čak ponudili pomoć u prevođenju podataka prikupljenih za Naturu 2000 u podatke o Emerald, u skladu sa Bernskom konvencijom. To se navodi u internim dokumentima Agencije za zaštitu životne sredine od prošle godine, u koje je CIN-CG imao uvid.
U okviru projekta istraživanja staništa i vrsta za Natura 2000, do sada je u potpunosti istraženo 27 kandidata za Emerald, istraživanja su u toku ove godine za dva područja, dva su djelimično istražena i u planu su za sljedeću godinu, a dva nijesu istraživana i planirana su za naredni period, kazali su iz Agencije. Do kraja ove godine biće mapirano oko 60 odsto cjelokupne crnogorske teritorije.
Na Ljubišnji se šire rudokopi - jer nije došlo do zaštite
I planina Ljubišnja je, poput Visitora i Zeletina, Emerald kandidat, bez ikakvog vida zašitite. Upravo zahvaljujući tome, kompanija Gradir - Montenegro uspjela je da dobije dozvole za detaljna geološka istraživanja ležišta cinka i olova, u neposrednoj blizini vrijednih šuma i već je krenula sa iskopavanjem.
CZIP je nedavno, tokom obilaska terena, naišao na nove istražne rudokope, koji se nalaze u blizini potencijalnog parka prirode, čijim bi proglašenjem konačno moglo da se zaštiti ovo područje.
“Rudokopi su potpuno uništili šumu i razvalili dio planine, pored već postojećeg kopa Šuplja stijena”, objašnjava Zeković. Eksploatacija ruda olova i cinka već je u ogromnoj mjeri narušila prostor Ljubišnje, kaže on.
CZIP se nakon terenske posjete ove godine, obratio ekološkoj inspekciji, uz objašnjenje da se ova ležišta nalaze u neposrednoj blizini šume koja bi pripala parku prirode.
Međutim, u odgovoru ekološke inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da preduzeće Gradir - Montenegro ima sve potrebne dozvole.
“U odnosu na Vašu konstataciju da se radi o potencijalnom parku prirode, obavještavamo Vas da nije pokrenut postupak za stavljanje Ljubišnje pod zaštitu i da nije donijeto rješenje o preventivnoj zaštiti”, navodi se u odgovoru ekološke inspekcije. Stoga, navode dalje, “ekološka inspekcija nema nadležnosti za vršenje inspekcijskog nadzora u ovoj upravnoj stvari, jer nije riječ o zaštićenom području”.
Ono što je problem na Ljubišnji problem je i drugim planinama, a tiče se potpunog zanemarivanja biodiverziteta, koji se ne uzima u obzir pri planiranju, kaže Zeković.
“Rijetke su planine na kojima možete da naiđete na otiske vuka, medvjeda, srne, divlje svinje, tetrijeba, lještarke, živi svijet u malom. Na Ljubišnji je to slučaj. Nažalost, Ljubišnja je decenijama predmet eksploatacije šuma, koja je do jednog momenta i bila održiva što oslikava i prisustvo ovih vrsta, međutim, ono što vidimo na terenu posljednjih godina ne ide u prilog tome”, navodi Zeković.
Ljubišnja je planina koja ja većim dijelom, oko 70 odsto pod šumama, posebno četinarskim šumama koje su od izuzetne važnosti za brojne vrste ptica, ali svakako i za cjelokupni živi svijet na tom prostoru, objašnjava Zeković.
“Ljubišnja je najvažnija planina u Crnoj Gori za uralsku sovu, dok je izuzetno važna i za malu sovu i planinsku kukumavku sovu, tetrijeba gluhana, lještarku, troprstog djetlića, i mnoge druge ugrožene i zaštićene vrste, upravo zahvaljujući kojima je ovaj prostor prepoznat kao Emerald područje, odnosno buduće Natura 2000 područje”.
Planovi za budućnost - neizvjesni
U Nacrtu prostornog plana Crne Gore do 2040 (NPPCG), navodi se da je Emerald već uspostavljena mreža, te da ova područja pokrivaju 15 odsto kopnene teritorije naše države.
“Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite”, navodi se u ovom Nacrtu plana.
Međutim, u dijelu plana u kojem su detaljno mapirana zaštićena područja u Crnoj Gori, upravo radi izbjegavanja konflikta, Emerald područja nijesu obilježena zelenom bojom kao ostala prirodna područja pod zaštitom, već žutim linijama. Naznačeno je da se radi o “potencijalnim” zaštićenim područjima. Zbog toga je Savjet za reviziju Plana u “Reviziji Nacrta prostornog plana do 2040”, od ovog mjeseca, predložio doradu.
“Nije jasno da li Emerald mreža već postoji ili tek treba da se uspostavi’’, navodi Savjet.
Savjet je sugerisao i da se u Nacrtu izbriše termin “potencijalna zaštićena područja” već da se naglasi da je riječ o kandidatima za zaštitu ne bi li se umanjio rizik od projekata i aktivnosti koji ih mogu ugroziti.
Iz Nacrta plana ne nazire se šta će biti sudbina kandidata za Emerald područja. Jedno od takvih područja je i kanjon Komarnice, koji izgradnja hidroelektrane prijeti da zauvijek potopi.
Izgradnja HE Komarnica još uvijek je predmet interesovanja investitora, ali i velikog protesta biologa i ekologa kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou - upozorenja UNESCO-a i Evropske komisije.
“Uvažavajući nesporan veliki značaj HE Komarnica u energetskom sistemu Crne Gore, a sa druge strane ekološke zahtjeve i zahtjeve zaštite prostora, za konačno donošenje odluke o izgradnji HE Komarnica, važno je da se u okviru projektne dokumentacije i prateće procjene uticaja na životnu sredinu donesu zaključci od nadležnih institucija Crne Gore”, navodi se u Nacrtu.
NVO Crnogorsko društvo ekologa (CDE), zajedno sa organizacijom KOD i Društvom mladih ekologa, uputilo je 2022. žalbu Sekretarijatu Bernske koncencije povodom plana izgradnje HE Komarnica. Tada su konstatovali da je bi izgradnjom HE na Komarnici Crna Gora prekrišila Bernsku konvenciju koja obavezuje zemlje potpisnice na unaprijeđenje nacionalne politike u očuvanju divlje flore i faune, sa posebnom pažnjom na ugrožene vrste, kao i očuvanje divljih životinja i prirodnih staništa. Ovaj sekretarijat daće svoje finalno mišljenje o projektu kada Agencija za zaštitu životne sredine izradi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Iz CDE vjeruju u pozitivan ishod nakon izrade Elaborata.
Prostor Sinjajevine, još jedan Emerald kandidat koji je ostao bez bilo kog vida institucionalne zaštite, još je uvijek pod prijetnjom da bude pretvoren u poligon za vojne vježbe. U Nacrtu se navodi da će “Ministarstvo odbrane i Vlada Crne Gore donijeti zaključke o privremenom korišćenju vojnog poligona na Sinjajevini i svim uslovima koji se odnose na zaštitu životne sredine i korišćenje prostora Sinjajevine za namjenu poljoprivrede”.
Ni zaštićena područja - to nijesu
Neki od kandidata za Emerald imaju najviši nivo državne zaštite, kao što je dio nacionalnih parkova. Ipak, ni visok nivo nacionalne zaštite, ne garantuje bezbjednost ovih projekata od halapljivih ruku investitora.
Tako je NP Skadarsko jezero zamalo postao lokacija za Porto Skadar Lake, luksuzni rizort i jahting luku. Gotovo svi drugi kandidati za Emerald bili su predmet spornih projekata. Ipak, Bernska konvencija je tada reagovala.
“Iako u Crnoj Gori nije zvanično uspostavljena Emerald mreža, Bernska konvencija itekako reaguje kada je u pitanju ugrožavanje kandidata za mrežu”, kaže za CIN-CG Milena Bataković iz Agencije za zaštitu životne sredine.
Kada je NVO sektor digao proteste zbog izgradnje luksuznog odmarališta na Skadarskom jezeru i uputio žalbu Bernskoj konvenciji, oni su poslali nezavisne procjenjivače situacije.
“Kada je misija došla, nije hjtela da sluša ni državu na strani investitora ni NVO, već su nezavisni eksperti uradili procjenu. Zaključak je bio da je projekat štetan”, ukazuje Bataković.
Tada su iz Bernske konvencije pozvali na izmjene prostornog plana, i Crna Gora bi o tome trebalo redovno da izvještava Bernsku konvenciju.
U Nacrtu plana do 2040. prepoznato je ni većina prepoznatih zaštićenih područja nema visok nivo zaštite.
“Iako u Crnoj Gori ima 78 nacionalno zaštićenih područja, svega devet ima plan upravljanja, a od toga čak 32 nema ni imenenovanog upravljača poput opština ili NP Crne Gore”, navodi se u ovom dokumentu.
“Kao i za bilo koju drugu stvar, ako nemate plan, onda nemate ni cilj i ne znate na šta ćete potrošiti novac’’, kaže za CIN-CG biolog Vuk Iković.
Takođe, imamo parkove prirode koji imaju i plan upravljanja i službu zaštite, kao što je slučaj Komova, ali opet je stanje loše, jer je prisutan konflikt prirode i društva.
“To će trajati sve dok nam političari nameću stav da je očuvanje prirode trošak i sve dok se na preduzeća, koja upravljaju zaštićenim područjima, posmatra kao na politički plijen”, kaže Iković.
Crna Gora ne poštuje Zakon o prirodi
Prema crnogorskom Zakonu o zaštiti prirode, prioritet je uspostavljanje mreže zaštićenih područja prirode, odnosno divlje flore i faune. Međutim, Crna Gora nije ni nakon 15 godina od donošenja ovog Zakona uspostavila mrežu. Mreža zaštićenih područja podrzumijeva da su pojedine zaštićene lokacije floure i faune međusobno povezane, jer se jedino tako može obezbijediti održivost zaštite.
Iković smatra da je Crna Gora odavno mogla proglasiti Emerald kandidate kao mrežu, pa tek onda raditi na daljem usavršavanju i istraživanjima.
“Trebalo je proglasiti mrežu, i to bi doprinijelo da se tokom prethodne decenije, ali i u budućnosti izbjegnu mnogi štetni projekti”, objašnjava on.
“Mada Emerald područja nisu nikada formalno proglašena, sektor zaštite prirode je svjestan da Crna Gora mora da obezbijedi mehanizam zaštite. Prostorno planiranje ne bi trebalo da ih zanemaruje”, kaže Bataković.
Iković ističe da je jedan od ključnih alata koji bi pomogao u očuvanju prirodnih predjela GIS softver.
“GIS služi da se preklope područja različite namjene i da se tačno odrede konflikti interesa. Na taj način bi se znalo gdje se šta smije, i gdje su strogo zaštićena područja”, kaže on.
“Direktorat nema zaposlenog GIS stručnjaka, već određen broj zaposlenih posjeduje znanje iz pomenute oblasti”, navode iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.
Uspostavljanje ekološke mreže, u ovom momentu kao Emerald, a nakon pristupanja EU i kao Natura 2000 nije značajno “samo” sa aspekta zaštite prirode, kažu za CIN-CG iz CDE-a.
“Ekološke mreže ne postoje samo da bi se zaštitile vrste biljnih staništa ili životinja, već je jednako važno poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva, koje živi u tim predjelima. Zato je njihovo maksimalno uključivanje u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, kao i razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode od ključne važnosti”, objašnjavaju iz CDE-a.
“Danas smo svjedoci ne samo da je priroda najočuvanija u ekološkim mrežama nego i da su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima koja su postala dio ekološke mreže. Zato se ovime ne vrši samo zaštita prirode već dolazi do kreiranja novog ekonomskog ambijenta koji koristi i čovjeku i prirodi’’, kazali su iz ove organizacije.
Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode” koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori - od osnovnih usluga do oblikovanja politika - M’BASE” koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
Bonus video:
