Društvene mreže i portali, koji se sve češće koriste kao izvori informisanja, najviše su doprinijeli ekspanziji lažnih vijesti i dezinformacija, ocijenila je Elvira Ceković iz Agencije za elektronske medije (AEM).
Ceković je kazala da u Crnoj Gori tradicionalni mediji, radio i televizije, mnogo više vode računa o pitanjima lažnih vijesti i dezinformacija, nego novi mediji kao što su portali ili društvene mreže.
“Naše istraživanje govori da je ipak najkorišćeniji mediji televizija, ali sve više se ljudi okreću portalima i društvenim mrežama kada govorimo o informisanju”, rekla je Ceković agenciji MINA.
Kako je navela, internet je do svakog jednostavno i pristupačno doveo društvene mreže, na kojima se sadržaj dijeli bez ikakve odgovornosti.
Ceković je naglasila da društvene mreže ne kontrolišu da li postoje lažni sadržaji ili pokušavaju da se izbore sa tim, ali ne sa dovoljno kapaciteta i interesovanja.
“Sa druge strane, mi kao korisnici vrlo često dijelimo takve sadržaje i vidjeli smo posebno u vrijeme pandemije koronavirusa da smo sve više koristili internet i sve više su ljudi vjerovali nekim izvorima koji su nepouzdani”, rekla je Ceković.
Kako je kazala, suština je da svi moraju da vode računa o tome kojim medijima daju povjerenje.
“Da to budu kredibilni mediji, jer sada se i tradicionalni mediji sele na društvene mreže, pa i tamo možemo čitati informacije od njih”, navela je Ceković.
Ona je objasnila da su kredibilni mediji oni koji imaju impresum, kojima se zna ko je vlasnik, ko je odgovorni urednik i kome se možete žaliti na neki sadržaj.
“Samim tim što vam to govori - daje svoju ličnu kartu, to daje i neki stepen kredibiliteta”, kazala je Ceković.
Ona je istakla da je suština da se mora raditi i na medijskoj pismenosti.
“Da ljudi znaju kako da otkriju kojim informacijama treba vjerovati, a kojim ne, koje informacije ne treba šerovati i uopšte čitati”, nagasila je Ceković.
Ona je kazala da AEM formalno pravno nema nadležnost da se bavi pitanjem lažnih vijesti i dezinformacija, dodajući da se radi novi zakon o audiovizuelnim medijskim uslogama u kojem će biti navedeno da je AEM nadležan za medijsku pismenost.
Ceković je pojasnila da se taj zakon usklađuje sa evropskom direktivom o audiovizuelnim medijskim uslugama, koja je kao standard nametnula regulatorima da se bave medijskom pismenošću.
“Tako da kad se uskladimo sa tom direktivom, a očekujem da će to biti uskoro, onda ćemo imati formalno pravnu osnovu da se bavimo i ovim pitanjem, kroz pitanje medijske pismenosti”, rekla je Ceković.
AEM je, kako je kazala, bez obzira što formalno pravno nema tu nadležnost, 2017. godine počeo da se bavi tim pitanjima, jer su prepoznali koliku opasnost za crnogorsko društvo imaju takve informacije i nekritički odnos građana prema medijima.
Ceković je rekla da su tada započeli kampanju koja se primarno odnosila na djecu, ali su radili i sa novinarima i starijom populacijom.
“Posobno sljedeće godine ćemo se obraćati starijoj populaciji da skrenemo pažnju na ovu problematiku i da im pomognemo u tome, jer medijska pismenost je nešto što može dati rezultate poslije određenog vremena, ali moramo raditi na tome”, kazala je Ceković.
Ona je ocijenila da je veoma značajno što su, u saradnji sa Zavodom za školstvo i Institutom za medije, uspjeli da ove godine projekat medijske pismenosti uvedu u osnovne škole i da to bude izborni predmet za 7. i 8. i 9. razred.
Prema ocjeni Ceković, to je dobar način da se govori o medijskoj pismenosti, ali to nije dovoljno i ne smije se zanemariti nijedna kategorija društva.
Ona je rekla da se AEM bavi pitanjem medijske pismenosti i kroz Fond za medijski pluralizam, jer se radijskim i televizijskim stanicama dodjeljuju sredstva za emisije koje su od javnog interesa, a koje se, između ostalog, bave pitanjima medijske pismenosti.
“Dakle, pokušavamo da jačamo medije, da i oni imaju kapacitete da budu etični, da profesionalno izvještavaju, da imaju kapacitete da i oni to dalje prenose, da širimo tu priču”, rekla je Ceković.
Kako je rekla, lažne vijesti i dezinformacije prave veliku štetu i važno je da se institucije tim pitanjem bave aktivno.
“Nije dovoljno da se Agencija bavi, važno je da se i ostala ministarstva i državne institucije bave ovim pitanjem, da zajedno pokrenemo pitanje medijske pismenosti i borbu sa ovim stvarima”, istakla je Ceković.
Ona je dodala da je, po pitanju lažnih vijesti, značajno da se ostvari saradnja i sa društvenim mrežama, da se otkriju algoritmi koji potencijalno favorizuju takvu vrstu vijesti.
Ceković je naglasila da je značajna i saradnja sa fact-checking organizacijama.
Ona je, govoreći o istoriji lažnih vijesti, kazala da je ono što je dokumentovano vezano već za prve štampane medije u 16. ili 17. vijeku, kada su se nazrele karakteristike senzacionalizma, lažnih informacija ili davanja informacija u cilju neke koristi.
“To je na novi nivo postavljeno pojavom radija i televizije”, rekla je Ceković. Kako je rekla, uloga lažnih vijesti i dezinformacija u Drugom svjetskom ratu bila je primjer uticaja masovnih medija.
Ceković je istakla da su u doba razvoja interneta i tehnologije lažne vijesti postavljene na jedan novi nivo.
“Najkarakterističniji primjer jeste tokom predsjedničke kampanje Donalda Trampa. To je svjetski poznat primjer koji se izučava na mnogim univerzitetima”, kazala je Ceković.
Ona je rekla da je u tom periodu jedno malo mjesto u Sjevernoj Makedoniji postalo svjetski poznato, gdje je postojala “fabrika lažnih vijesti”.
“Čovjek je uspio da pomoću lažnih vijesti, tako smatraju analitičari politički, dobije predsjednički mandat”, rekla je Ceković.
Kako je kazala, upravo sa Trampom počinje ekspanzija korišćenja termina “lažne vijesti” i analitičari smatraju da se taj termin korišten 365 odsto više od 2017. godine.
“Ali sjedoci smo da to ne jenjava i da se i danas samo širi i povećava broj tih dezinformacija i lažnih vijesti”, zaključila je Ceković.
Bonus video:
