U selu Sažići u pljevaljskoj Mjesnoj zajednici Crljenice, služeno je opelo za stradale žrtve fašističke odmazde 7. decembra 1941. kada je ubijeno 67 mještana tog sela, većinom žena i djece.
Opelu je osim rođaka, komšija i potomaka stradalih prisustvovao i predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, što je prvi put poslije više od 82 godina od stradanja da čelni čovjek Opštine oda poštu civilnim žrtvama u Crljenicama.
Obraćajući se okupljenima, Vraneš je kazao da su događaji iz prošlosti opomena za budućnost.
“Ovo je prvi put da lokalna samouprava zvanično posjeti ovo sveto mjesto i pokloni se svim nevinim žrtvama. Prije 82 godine italijanski okupator je na najsvirepiji način ubio 67 ljudi, od kojih su mnogi bili djeca. Najmlađa žrtva Jelenka Terzić imala je svega 37 dana! Da bismo znali i osjetili vrijeme u kojem živimo i našu budućnost, mi se moramo osvrnuti na našu prošlost. Motiv ovog svirepog zločina je drugi svirepi zločin koji su komunisti učinili prema italijanskim vojnicima i on je bio uzrok za ovu odmazdu nad nevinim stanovništvom. Isključivo zahvaljujući intervenciji tadašnjeg predsjednika opštine Bogdana Nenadića i Dragice Šećerović, spriječeno je da ova odmazda ima i mnogo veće razmjere. Mi kao narod moramo da shvatimo da je porebno da slijedimo ozbiljne ljude, a ne nikako pustolove. Neka nam događaji iz prošlosti budu opomena za buduće vrijeme”, rekao je Vraneš i dodao da će se lokalna uprava truditi da i u budućnosti ispoštuje žrtve na ovom i drugim mjestima opštine.
Govoreći o stradanju mještana ovog kraja, prof. dr Zoran Terzić, medicinski direktor КCCG, kazao je da je tadašnje stradanje stanovništva je najveća nesreća koja je pogodila selo Crljenice u novijoj istoriji.
“Nakon Pljevaljske bitke i sukoba sa partizanima 1. decembra 1941. godine jedinice italijanske planinske divizije Pusterija smještene u Prijepolju dobile su naredbu da izvrše nepravičnu odmazdu nad nevinim srpskim stanovništvom ovog kraja. Tokom 7. decembra italijanski vojnici su strijeljali u toj odmazdi 67 mještana ovog kraja, duž tadašnjeg puta koji je povezivao Prijepolje i Pljevlja. U Crljenicama i Otilovićima stradao je 41 mještanin, a na Jabuci 26-oro žena i djece. Danas su pomenuta imena tih postradalih. Jedina zajednička grobnica u pljevaljskom kraju, koja podsjeća na to stradanje i nevine žrtve je grobnica porodice Terzić u selu Sažići, kraj koje smo se i okupili. Porodica Terzić je, na žalost, najviše postradala u dešavanjima vezanim uz Pljevaljsku bitku i u italijanskoj odmazdi je u jednom danu izgubila čak 24 svoja člana. Uglavnom su to bila djeca, žene, stari, koji su strijeljani. Okupatori nisu poštedjeli ni djecu u kolijevci. Naši pradjedovi dočekali su italijansku vojsku sa sinijama postavljenim ispred kuća na kojima su bili ikona Svetog Nikole, porodične krsne slave i zaštitnika našeg roda, kao i hljeb i so ponuđeni u znak ljubaznosti i gostoprimstva. Međutim, vojnici su opkolili kuće Terzića i poveli na strijeljanje bez izuzetka sve koje su zatekli, od bebe stare 37 dana, djece od dvije, tri godine, omladine, žena, starih, malo ko je na vrijeme utekao ili pobjegao sa strelišta. Tada je samo u selu Sažićima strijeljano 20 Terzićam a u selu Bukovik još četvoro. Кuće, ambari i svi pomoćni objekti spaljeni su”, kazao je Terzić.
Protojerej stavrofor Saša Janjić je istakao da hrišćani nemaju pravo da mrze moraju da praštaju, ali ne treba ni da zaborave.
“Teško je govoriti o zločinu, a da čovjek ne zamrzi neprijatelja i zločinca. Mi kao hrišćani nemamo pravo da mrzimo, niti imamo pravo da se svetimo. To nam Jevanđelje kaže, da je to u Božijim rukama, osveta je njegova. Moramo da praštamo, ali ne smijemo da zaboravljamo, da nam se te stvari ne bi ponavljale kao što su nam se kroz istoriju ponavljale. Najbitnije je da danas nakon osam decenije ovdje smo okupljeni da ne damo ove žrtve zaboravu. Bratstvenici su pozvali predstavnike opštine koji ne smiju dozvoliti da ne samo ovo stratište, ne samo ovo groblje, bude zaboravljeno, nego i da ona ostala po pljevaljskim krajevima pronađemo, da obavimo opela i parastose. Danas smo ovdje obavili opelo, a mislili smo parastos, jer smo u poslednjem trenutku saznali da žrtvama koje su u ovome groblju sahranjene, da čak neprijatelj nije dao nekoliko dana ni opelo da im se izvrši. Možete zamisliti kolika je mržnja i bijes bio prema ovome narodu, koji nije bio naoružan niti učestvovao u vojnim dešavanjima... Ove naše žrtve moramo gledati kao mučenike koji su svoje živote položili nevino, a nadamo se da je Gospod Bog njihove besmrtne duše ovenčao krunom mučeništva”, istakao je Janjić.
Bonus video:
