Okupili su se sa ciljem da budu glas građana koji žele osnovne uslove da se, u Podgorici, i širom Crne Gore, kreću aktivno i bezbjedno na dva točka. Zahvaljujući njima, hiljade ljudi, od trogodišnjaka, do onih od preko stotinu ljeta, u svakakvim vremenskim uslovima i tokom svih godišnjih doba, učestvovalo je u masovnim vožnjama bicikla širom Crne Gore.
U Podgorici je njihovim zalaganjem, 2015. godine prvi put nakon Drugog svjetskog rata iznova počela da se stvara biciklistička kultura, formirane su i prve biciklističke staze, usvojen je prvi Plan održive urbane mobilnosti...
Za opštine Kolašin, Rožaje i Žabljak, prošle godine izradili su nacrte strategija razvoja biciklizma, od kojih su dvije već usvojene u lokalnim parlamentima.
To je samo dio aktivnosti koje su u nevladinoj organizaciji Biciklo.me realizovali tokom deset godina rada.
Kao da smo se juče okupili, kažu povodom desetog rođendana u razgovoru za “Vijesti” Stefan Bulatović, Sonja Dragović, Dejan Tofčević i Blažo Crvenica.
U prvim godinama, želja su bili prvi kilometri biciklističke infrastrukture u Podgorici i da se biciklo popularizuje kao efikasno, ekološko i pristupačno prevozno sredstvo.
“Već nakon tri godine rada i (ponovnog) stvaranja biciklističke kulture u Podgorici, krajem 2015. godine je završena izgradnja prvog biciklističkog koridora u Podgorici”, kaže Blažo Crvenica.
Zašto “ponovnog”? Jer, dodaje Stefan Bulatović, Podgorica je u prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata, sve dok se nije pojavio pristupačan automobil, imala kulturu upotrebe bicikla.
“U posljednjim decenijama 20. i prvoj deceniji 21. vijeka, biciklo je u Podgorici bilo toliko marginalizovano, da se njegova upotreba svodila na tek rijetke entuzijaste i čuveni ‘poni’ kao omiljenu dječiju zanimaciju. Istovremeno, druge države su na vrijeme shvatile da će gradovi sa takvom saobraćajnom politikom postati nepodnošljivi za život, pa su još u sedamdesetim godinama prošlog vijeka odlučili da ulice moramo ponovo početi da ustupamo ljudima. Grupa Podgoričana je prepoznala da je tako nešto potrebno i našem gradu i osnovala Biciklo.me”, kazao je Bulatović.
Gledali kako nastaju, sad slušaju o ukidanju dijela traka
Tokom deset godina rada NVO Biciklo.me, u Podgorici su započete i formirane, a ovih dana, iz gradske uprave najavljuju i ukidanje dijela biciklističkih traka.
“Te trake napravljene su na početku pandemije koronavirusa, kada je došlo do povećanog interesovanja za upotrebu bicikla. Podgorica je tada odlučila da se pridruži brojnim evropskim i svjetskim gradovima koji su odlučili da podstaknu i olakšaju korišćenje bicikla pretvaranjem jedne od četiri kolovozne trake u trake za kretanje biciklom”, podsjeća Tofčević.
Stefan Bulatović dodaje da su zbog načina kako su izvedene pritisak i negodovanje dijela javnosti bili očekivani, jer su i istraživanja pokazala da preko 70 odsto stanovnika u Podgorici koristi automobil kao primarno prevozno sredstvo.
“Sasvim je logično da oni neće blagonaklono gledati na pokušaje da se dio kolovoza ustupi drugim učesnicima u saobraćaju. Međutim, da bismo podstakli više ljudi da koriste biciklo, a to je nasušna potreba našeg grada, moramo kreirati mrežu koja je bezbjedna, dobro povezana, udobna, privlačna i direktna”, kazao je on.
Biciklističke trake, kažu iz te NVO, trebalo je da budu prvi korak ka ozbiljnijem širenju biciklističke mreže.
“Nažalost, sve je stalo na tome. Zbog pritiska dijela javnosti, prethodna uprava nije nastavila da radi na poboljšanju i povezivanju biciklističke mreže, dok je nova uprava već na samom početku pokazala da nije voljna da se odupre pritiscima onih koji su najglasniji protivnici drugačije organizacije uličnog prostora”, poručili su iz Biciklo.me.
Ta NVO prije nekoliko mjeseci objavila je sveobuhvatnu analizu biciklističke mreže u Podgorici, u kojoj su ukazali na propuste u izvođenju te, ali i ostale biciklističke infrastrukture.
“Za trake možemo konstatovati da su ispunile svoju svrhu, a to je povećanje broja korisnika bicikla, kojih na ulicama Podgorice ima sve više. Da li je to dovoljno, vjerovatno ne, jer se nije nastavilo dalje u pravcu istinske promocije upotrebe bicikla”, kazali su.
Veliki problem, kako su rekli, predstavlja i prostorno planiranje.
“Koje je i dalje zarobljeno u prošlom vijeku i potpuno lišeno strateškog usmjerenja. Zbog toga danas imamo infrastrukturu koja je nije na zadovoljavajući način projektovana i izvedena, i koja je na mnogim mjestima nepovezana i nebezbjedna. Kada se biciklističke saobraćajnice ne planiraju u početku, njihova naknadna integracija u ulični prostor mnogima djeluje kao uzurpacija i oduzimanje već datog prostora, a navedene trake su tipičan primjer”, kazao je Dejan Tofčević.
Kada su u pitanju rješenja, odgovor na to, prema riječima Stefana Bulatovića, treba da pruži multidisplinarni tim, sastavljen od različitih aktera i koji će se voditi ciljevima utvrđenim u najvažnijem strateškom dokumentu Glavnog grada u oblasti saobraćaja - Planu održive urbane mobilnosti.
“Glavni grad je tokom ljeta formirao posebnu komisiju, koja je preporučila da se na postojećim trasama te biciklističke trake zamijene biciklističkim stazama, koje će biti usklađene sa relativno novim Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi. Ono što čujemo kao najave je da će se prvo trake ukloniti, a da se prethodno ne obezbijedi alternativa na tim dionicama. Još se nadamo da će Glavni grad uvažiti preporuke komisije i ovome pristupiti odgovorno i sistematično, uprkos najavama koje bi nas vratile ne jedan, nego tri koraka nazad”, kaže on.
Trake važne, ali ima i važnijih tema
U NVO Biciklo.me mišljenja su i da se biciklističkim trakama nepravedno posvećuje velika pažnja, a da se istovremeno suštinski problemi u funkcionisanju saobraćaja guraju pod tepih.
“To su: prekomjerna upotreba automobila, odsustvo strateškog planiranja, niska saobraćajna kultura oličena u nepropisnom parkiranju, nepoštovanje regulative iz oblasti saobraćaja i planiranja prostora i još uvijek nedovoljno funkcionalan javni prevoz”, kazao je Blažo Crvenica.
U toj NVO očekuju od nove uprave Glavnog grada da bude otvorenija za saradnju i da uključi krajnje korisnike u sve faze planiranja infrastrukture za urbanu mobilnost.
Cikloturizam kao šansa
Osim Podgorice i donekle Tivta, Kotora i Bara, u Crnoj Gori je politika usmjerena na razvoj upotrebe bicikla i održive urbane mobilnosti na veoma niskom nivou, ocjenjuje Dejan Tofčević situaciju na nivou države.
“Neophodno je edukovati lokalne samouprave i donosioce odluka o potrebi izrade planova održive urbane mobilnosti, jer će stihijski način planiranja prostora dovesti do nepopravljive štete. Odsustvo vizije najbolje se ogleda u činjenici da lokalne samouprave u Crnoj Gori nisu uradile ništa na izgradnji infrastrukture za Mediteransku rutu - EuroVelo 8 i rutu Via Dinarica, koje prolaze kroz Crnu Goru. U dijelu rekreativnog biciklizma, planinske i Top Trail biciklističke rute odavno čekaju na adekvatnu markaciju i vertikalnu signalizaciju. Cikloturizam može biti važan segment turističke ponude Crne Gore i zaista je porazno da se taj potencijal ne vidi i ne koristi”, kaže on.
Sonja Dragović dodaje da je biciklo prevozno sredstvo koje nije namijenjeno isključivo sportistima ili mladima ili onima koji su u dobroj fizičkoj kondiciji, već svima koji žele da se kroz grad kreću održivije, jeftinije i zdravije, a često i brže nego automobilom. “Istovremeno, što nas je više na biciklima, manje nas je u automobilima, pa će i oni koji imaju stvarnu potrebu da kroz grad putuju automobilom moći lakše i brže da stignu na svoje odredište. Drugim riječima, veći broj korisnika bicikla na ulicama naših gradova dobar je za sve”, kazala je ona.
Kad je u pitanju sportska vožnja, iz NVO Biciklo.me rekli su da je nju neophodno urediti Zakonom o bezbjednosti saobraćaja, sa svim njenim specifičnostima.
Nacionalna biciklistička strategija, kretanje električnim trotinetima...
Ulaganje u razvoj upotrebe bicikla i ostalih vidova održive urbane mobilnosti, prema riječima Sonje Dragović, od izuzetne je važnosti za poboljšanje kvaliteta života, uključujući ekonomiju.
“Kada su u pitanju javne politike, neophodno je što prije napraviti sveobuhvatnu biciklističku strategiju na nacionalnom nivou, ali i ozbiljno pristupiti njenoj realizaciji. Strategija razvoja biciklističkog saobraćaja je naročito potrebna Podgorici i očekujemo da se započete aktivnosti na tom planu konačno privedu kraju. Mjere iz takve strategije moraju biti integrisane u planske dokumente, da ne bismo ponovo posezali za ad hoc i drugim iznuđenim rješenjima. Biciklo.me je prošle godine izradilo nacrte strategija razvoja biciklizma za opštine Kolašin, Rožaje i Žabljak, od kojih su dvije već usvojene u lokalnim parlamentima”, rekla je ona.
Tofčević je dodao da su potrebne i temeljne izmjene i dopune Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, kako u dijelu biciklističkog saobraćaja, tako i u pogledu regulisanja kretanja drugim sredstvima mikromobilnosti, kao što su električni trotineti.
“Iako je prošle godine donešen Pravilnik o saobraćajnoj signalizaciji, on nije donio željena poboljšanja i potrebno ga je dopuniti specifičnom standardnom signalizacijom za označavanje biciklističke infrastrukture. Vrlo važno je zakonski urediti i oblast sistema javnih bicikala, kao i sistema za iznajmljivanje trotineta, jer su ove inovacije doživjele nagli razvoj u čitavom svijetu”, rekao je on.
Infrastruktura se pravi za budućnost
Sagovornici “Vijesti” nemaju dilemu da se u Crnoj Gori biciklo sve više koristi i da će biciklista biti još više.
“Kada institucije i donosioci odluka budu razumjeli da je biciklo dio rješenja za povećanje kvaliteta života u gradovima, kao i za brojne druge probleme kao što su javno zdravlje i klimatske promjene”, kaže Stefan Bulatović.
Dejan Tofčević dodaje da je manje važan broj ljudi koji trenutno koriste biciklo u svrhu transporta, jer taj broj, kaže, direktno zavisi od kapaciteta i volje lokalnih samouprava da naprave bezbjednu i kvalitetnu biciklističku infrastrukturu, koja će motivisati građane da se okrenu ovoj vrsti prevoza.
“Infrastuktura ne treba da se pravi za ono što danas imate na ulicama, već za ono što želite da imate sjutra. Za tako nešto je potrebno donijeti hrabre, ali pametne i dugoročno korisne političke odluke, a populizam koji decenijama razara čitavo društvo neće donijeti bolji kvalitet života. Danas se u Podgorici govori o ukidanju biciklističkih traka, jer navodno ‘nema dovoljno biciklista’, kao da su ljudi odgovorni za to, a ne Glavni grad Podgorica, koji za sedam godina nije uspio da izgradi pristojnu biciklističku infrastrukturu koja će podstaći korišćenje bicikla, pomoći da se rasterete saobraćajnice i donijeti niz koristi za čitavo društvo”, poručio je on.
“Kritična masa” kao protest i praznik slobode
Na 80 vožnji “kritična masa” (Critical Mass) i osam vožnji namijenjenih djeci, tokom 10 godina ulicama Podgorice i drugih gradova prodefilovalo je više hiljada ljudi.
“Ispostavilo se da je kritična masa najbolja moguća promocija upotrebe bicikla, jer ljudi od tri do 100+ godina imaju priliku da bar na trenutak dožive gradske ulice oslobođene od motornih vozila”, kaže Stefan Bulatović i dodaje da je za njih najveće zadovoljstvo kad učesnici po završetku pitaju “a kad će opet?”.
“Kritična masa” je masovna vožnja, koja se događa u najavljeno vrijeme i koju obezbjeđuje policija.
U prvim godinama, te kritične mase, bile su oblik protesta. Danas uz to, kažu iz Biciklo.me, predstavljaju praznik slobode, druženja i pozitivnih emocija dok se okreću pedale.
Te masovne vožnje prilika su i da za edukaciju, jer učesnici tada čuju i o pravilima vožnje i dužnostima koje su propisane zakonom.
Članove, i sve ostale, kažu iz Biciklo.me, pokušavaju da nauče toleranciji, ali i odgovornosti za sopstvene postupke.
NVO Biciklo.me u Podgorici organizuje prednovogodišnji “Critical Mass” 24. decembra.
I donosioci odluka da pedalaju
Glavni grad nekoliko godina davao je subvencije građanima za kupovinu bicikala. Iz NVO Biciklo.me kažu da je to pospješilo kupovinu bicikala, da je to dobro, ali i da istovremeno nisu stvoreni zadovoljavajući uslovi kako bi ljudi mogli slobodno i bezbjedno da koriste biciklo za svakodnevni prevoz.
“Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima ne pruža zadovoljavajući okvir kojim se osigurava bezbjedno kretanje biciklom. Štaviše, zastarjelim odredbama se u određenoj mjeri otežava upotreba bicikla. Ako želimo veće učešće biciklista u urbanoj mobilnosti, za to se prvo mora obezbijediti adekvatna infrastruktura”, kazao je Dejan Tofčević.
Dodaje i da je prema ranijoj anketi NVO Biciklo.me 56 odsto građana Podgorice strah od krađe navelo kao primarni razlog zbog kojeg ne koriste biciklo i da se i tome treba posvetiti značajna pažnja.
“Takođe, potrebno je i da donosioci odluka svojim primjerom podstaknu ljude da se kreću aktivno”, poručio je on.
Bonus video:
