Na jednoj strani je teško suočiti se sa podvodnim minama, a na drugoj, još teže je saosjećati se sa porodicama žrtava koje su stalno uz vas prije i poslije ronjenja očekujući da im pomognete u pronalaženju i vađenju iz vode njihovih najmilijih kako bi mogli da ih sahrane i u miru posjećuju njihove grobove.
To je "Vijestima" rekao Danilo Mijajlović iz Regionalnog ronilačkog centra Bijela, koji roni već više od dvije decenije...
On u razgovoru konstatuje da svako ronjenje koje izvode profesionalni ronioci na izvršavanju svojih zadataka predstavlja opasnost, i mora biti izvedeno uz upotrebu potpuno ispravne savremene ronilačke opreme i bez i najmanje improvizacije tokom priprema i izvođenja ronilačkog zadatka.
Otkriva i da su u RCUD-u zaposleni jedini podvodni forenzičari u Crnoj Gori, koji su obuku završili na Akademiji za podvodnu forenziku u Holandiji.
Mijajlović objašnjava da je u RCUD trenutno devet profesionalnih ronilaca i logističara, od čega šest ronilaca izvršavaju najsloženije zadatke pod vodom - bilo da se radi o podvodnom razminiranju ili o spasavanju ljudskih života i materijalnih dobara na vodama.
“Pored stalno zaposlenih profesionalaca, trenutno imamo 12 ronilaca u rezervnom sastavu od kojih će neki, nadamo se, steći uslove da konkurišu za aktivni radni angažman u RCUD. Poznato je da su profesionalni ronioci, a pogotovo podvodni demineri deficitaran kadar u svijetu, zbog veoma složene i dugotrajne obuke koja se sprovodi po veoma strogim kriterijima, bez i najmanje improvizacije. Osposobljeni, zdravstveno i psiho-fizički spremni ronioci, nakon stečenih znanja i vještina izvode često veoma složene i po život opasne poslove pod vodom u bilo kojim vremenskim uslovima, bilo da rade deminiranje raznih vrsta mina i drugih eksplozivnih sredstava, ili na poziv građana tragaju za utopljenim licima”, kazao je on.
Ističe da je tokom prošle godine njihovu pomoć tražilo šest porodica, ali i pojašnjava proceduru - kada je građanima potrebna njihova pomoć, i u slučajevima sa smrtnim ishodom i situacijama kada je potrebno tragati za nestalim licima pod vodom, može ih angažovati isključivo Ministarstvo unutrašnjih poslova.
“Dok se u slučajevima pružanja pomoći i spasavanja na vodama, najčešće u elementarnim nepogodama naši ronioci angažuju na poziv građana ili na inicijativu rukovodioca RCUD-a kako bi pružili pomoć tamo gdje pomoć drugih nije moguća, bilo da se radi o hitnim slučajevima na moru, jezerima ili rijekama.... U posljednjih 20 godina oko 210 porodica tražilo je pomoć naših ronilaca da iz nabujalih rijeka, dubokih jezera i mora izvadimo njihove najmilije koji su potonuli usljed saobraćajnih ili nekih drugih nesreća. U ovim akcijama naši ronioci su proveli oko 800 (osamsto) dana”, dodaje Mijajlović.
Skadarsko pretraživali 30 dana
On i njegove kolege pamte mnogo teških akcija traganja i spasavanja, a naglašava da su sve specifične i teške na svoj način...
“Bilo da pretražujete bunare sa ustajalom vodom, brzake nabujalih rijeka, tamne morske dubine ili hladna jezera, u svemu tome najteže je biti čovjek i saosjećati se sa tragedijom porodica koje očekuju da im pomognete da sahrane najmilije. Često je to teže od svih rizika koje prolazite. Čak i stres pronalaska utopljenika, često u potpunom mraku pipajući, lakše je doživjeti nego se suočiti sa trenutkom kada ga predajete najmilijima i osjetite svu tu nemjerljivu bol”, priča taj dugogodišnji ronilac.
Objašnjava da se aktivnosti profesionalnih ronilaca odvijaju u vrlo nepovoljnim uslovima - hladna voda, meteomeritivne nepogode, toksično djelovanje kiseonika, rizik od barotraume i dekompresione bolesti i druge specifične opasnosti i štetnosti u ronjenju...
Ističe i da je za uspješno obavljanje zadataka pod vodom neophodan visok stepen psihofizičke kondicije i visok nivo ronilačke i specijalističke stručnosti.
“Psihofizičko opterećenje uključuje situacije kada u tamnim dubinama ili nabujalim rijekama morate iskoristiti vještine sa kojima raspolažete, obrađujući mnoštvo informacija u vremenu koje predstavlja preostali vazduh u bocama, uključujući svijest o realnim opasnostima ambijenta, nedostatak podrške i obezbjeđenja pod vodom. Kada svemu ovome dodam traumatizam samog zadatka, uticaj hladne vode na centralni nervni sistem koji rezultira smanjenim rasuđivanjem može se zaključiti da su poslovi profesionalnog ronioca veoma teški, odgovorni i zahtijevaju veliko znanje i iskustvo. Na jednoj strani je teško suočiti se sa podvodnim minama, a na drugoj, još teže je saosjećati se sa porodicama žrtava koje su stalno uz vas prije i poslije ronjenja očekujući da im pomognete u pronalaženju i vađenju iz vode njihovih najmilijih kako bi mogli da ih sahrane i u miru posjećuju njihove grobove”, kaže on.
Mijajlović, ipak, izdvaja neke teške akcije:
“Pored akcija koje su podrazumijevale ronjenja u teškim uslovima na dubinama od preko 100 metara, izdvojio bih akciju na Skadarskom jezeru kada smo 30 dana tragali za četvoročlanom porodicom, akciju traganja za nastradalom porodicom u rijeci Tari prošle godine, i traganje za trinaestogodišnjem dječakom u akvatorijumu Herceg Novog koje smo izvodili u januaru prošle godine. Akcije deminiranja su posebno teške i o njima, nakon što se uspješno završe, nerado pričamo, kako bismo ih što prije zaboravili i radovali se ljepoti života bez stresa i opasnosti”.
Izgubili člana ronilačke porodice
Govori i o akciji tokom koje je 23. oktobra 2023. godine na Skadarskom jezeru, stradao rukovodilac Ronilačkog odjeljenja i profesionalni instruktor ronjenja, dipl.ing. Željko Vukićević.
“Stradao je naš kolega, brat, drug, prijatelj, član naše ronilačke porodice... Prilikom pružanja pomoći u spasavanju materijalnog dobra - plovila potonulog u elementarnoj nepogodi prestalo je da kuca srce našeg najboljeg ronioca. Ronio je sa svojim kolegom oko sat vremena na dubini od oko 15 metara, zajedno su izronili, izašli iz vode na plovilo sa kojeg su im pružali logistiku sa mještanima i pripadnicima Službe zaštite i spasavanja sa Cetinaja. Nakon nekoliko minuta Željko se ponovo vratio da zaroni i pokuša uspješno obaviti zadatak u hladnoj vodi, vrlo loše vidljivosti, nakon čega nije izronio. Željko je poznat kao veoma hrabar i požrtvovan ronilac koji je uspješno izveo brojne opasne i humane ronilačke zadatke pružajući pomoć u spasavanju ljudskog života i materijalnih dobara na vodama. Za našu organizaciju i crnogorsko ronilaštvo odlazak Željka Vukićevića je veliki gubitak”, priča Mijajlović.
On naglašava da svako ronjenje koje izvode profesionalni ronioci na izvršavanju svojih zadataka predstavlja opasnost:
“I mora biti izvedeno uz upotrebu potpuno ispravne savremene ronilačke opreme i bez i najmanje improvizacije tokom priprema i izvođenja ronilačkog zadatka”.
Objašnjava i što je njega odvelo putem koji nisu brojne rizike - odrastanje uz oca, koji duže od 35 godina obučava profesionalne ronioce, ali i humanost koji taj teški poziv nosi sa sobom.
“Kao dijete gledao sam šta radi, brinuo i ponosio se, sanjajući da i ja budem profesionalni ronilac, i eto, uspio sam da sa američkim fokama u vojnoj bazi Fort Myers na Floridi završim obuku za izvođenje specijalnih pomorskih operacija, a zatim i obuke u drugim državama. Prethodno sam morao da učim i ni malo nijesam bio privilegovan, već naprotiv, morao sam prvi da izvršavam i prolazim najteže forme obuke pod vodom i da izvršavam najteže zadatke. Volim ovaj posao, prije svega što je izuzetno human, i što pomažem ljudima u nevolji. To me čini veoma srećnim i zadovoljnim”...
Obuke dugo traju
Mijajlović ističe da su psihofizička i zdravstvena spremnost jedan od glavnih preduslova za uključivanje u program osposobljavanja svakog ronioca koji se želi uključiti u rad RCUD.
Dodaje da tokom kontinuiranog i dugog procesa obučavanja profesionalni ronioci tog centra prolaze specijalističke obuke ronjenja i snalaženja u različitim uslovima, u skladu sa međunarodnim standardima, prilagođene specifičnostima domaćeg terena.
“Glavni temelj na koji se oslanja naša organizacija je nastavni kadar koji se, pored prenošenja, znanja, vještina i iskustva, bavi psihofizičkim pripremama ronilaca. To su, uglavnom, inžinjeri, magistri, doktori nauka i drugi visokoobrazovani kadar, koji je nakon sedmogodišnjeg usko-specijalizovanog osposobljavanja u RCUD, osposobljavan za izvršavanje specijalnih pomorskih operacija u Americi, Holandiji, Italiji i u drugim državama u svijetu. U RCUD su zaposleni jedini podvodni forenzičari u Crnoj Gori, koji su obuku završili na Akademiji za podvodnu forenziku u Holandiji”, kaže on.
Ronioci su crnogorski brend
Upitan za odnos države prema RCUD, Mijajlović ističe da je imao razumijevanja kada je 2002. godine podržao inicijativu za osnivanje tog centra, čiji su ronioci razminirali preko dva miliona kvadrata pod vodom i uklonili više od 200 tona raznih eksplozivnih sredstava - ne samo iz crnogorskih nego i iz voda država okruženja i Evropske unije.
“U Crnoj Gori je poznato podvodno razminiranje Veriga u Bokokotorskom zalivu, sa čijeg smo dna uklonili oko 65 tona mina i drugih eksplozivnih sredstava, zatim iz bivše vojne baze smo uklonili preko 17 tona eksplozivnih sredstava, iz bivše vojne baze u Kumboru smo uklonili oko 10 tona eksplozivnih sredstava. Danas kruzeri i druga plovila bezbjedno plove, a potpuno bezbjedno su izgrađena i dva turistička rizorta, Porto Montenegro i Porto Novi. Država je imala, ima i imaće razumijevanja za naše ronioce, a mislim i za sve one čiji su radni rezultati mjerljivi i vrednovani ne samo u Crnoj Gori nego i od najuticajnijih svjetskih autoriteta. Siguran sam da će ta podrška države biti sve veća, jer ronioci-podvodni demineri su crnogorski brend, prepoznat u svijetu”, istakao je on.
Podvodno istraživanje je strast, ljubav i zadovoljstvo...
Podvodno istraživanje je strast, ljubav i zadovoljstvo. Imati priliku da zaronite na plovilo koje je potonulo u četvrtom vijeku prije nove ere i na kojem možete vidjeti i dotaknuti predmete koje nije vidio niko prije vas je zaista nešto što se ne može opisati. Mislim da je fascinantno istraživati istoriju ljudskog društva pod vodom, priča Mijajlović.
Upitan da izdvoji neki zanimljiv poduhvat, on ističe da mu je, pored humanog rada koji duže od 20 godina izvodi sa kolegama, ronjenje omogućilo da upozna nove ljude, najveće svjetske istraživače i zaljubljenike u podvodni svijet, pa i one sa kojima već godinama istražuju crnogorsko podmorje...
“Dok sam boravio na specijalističkoj obuci u Americi išao sam na izlet na Key West, gdje sam slučajno upoznao istraživače koji su se zainteresovali za podvodna istraživanja u Crnoj Gori. To je rezultiralo višegodišnjim istraživanjem našeg podmorja u kojem je pronađeno preko 20 antičkih olupina iz različitih razdoblja na dubinama od 60 do 120 metara. Na temelju tih istraživanja još istražujemo i pronalazimo nove olupine brodova i potonulih podmornica pružajući mogućnost arheolozima da utvrde identitet, istorijsko razdoblje i uzroke njihovih potonuća”, kazao je on.
Bonus video:
