Donošenje Zakona o kulturi sada je najveći prioritet u Ministarstvu kulture i medija, a zapanjujuće je što aktuelni zakon datira od 2008. godine. To u razgovoru za Vijesti konstatuje ministarka Tamara Vujović.
Ona u intervjuu “Vijestima” najavljuje adaptaciju i renoviranje aktuelnih objekata kulture, ali i projekat novog kulturnog centra u Podgorici, te izgradnju Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i Kuće arhitekture.
Vujović ističe i da je važno da novinarstvo opet bude poželjna profesija, a vjeruje i da će mediji koji su dobili novac iz Fonda za medijski pluralizam ta sredstva usmjeriti za povećanje plata zaposlenima.
Nakon što ste preuzeli resor kulture, kako ocjenjujete opšte stanje u kulturi Crne Gore, šta su najveći izazovi koji Vas očekuju kao ministarku i koji su ciljevi za naredni period, ali i do kraja mandata?
Dužnost ministarke kulture i medija sam primila sa osjećajem velike časti i još veće odgovornosti.
Upravljanje sektorima koji predstavljaju strateški i suštinski važne oblasti za budućnost jedne zajednice, zahtijevaju mnogo znanja, umijeća i posvećenosti.
Svi moji planovi i vizije koje dijelim sa timom se odnose na postavljanje zdravih osnova za razvoj sektora kojim upravljamo, i brzo i što manje bolno rješavanje zastarjelih nagomilanih problema koji opterećuju ovaj sektor i sputavaju ga u razvoju.
Imamo istraživanje koje kaže da 35 odsto stanovništva nije posjetilo nijedan kulturni događaj prošle sezone, niti pročitalo jednu knjigu”, poručuje ministarka Tamara Vujović
U kulturi i medijima ne vlada prosta ekonomska logika prihodne i rashodne strane, tu vlada “viša matematika” onoga što nas je oblikovalo u prošlosti kao zajednicu naroda, onoga što nas predstavlja svijetu i što će ostati kao naše kolektivno podsvjesno i svjesno, nakon nas.
Kada očekujete usvajanje seta medijskih zakona koji bi trebalo da unaprijede kako položaj medija, tako i zaposlenih?
Uz posvećen rad i dobre politike težimo uspostavljanju normativnih uslova da temeljna prava građana Crne Gore budu na jednak način zaštićena kao i prava građana EU, posebno u dijelu koji se odnosi na slobodu izražavanja, slobodan rad medija.
O medijskim zakonima već je bilo dosta riječi. Opravdana je primjedba naših međunarodnih partnera, koji kažu da su od mnogih ministara kojima su u nadležnosti bili mediji, deceniju unazad, slušali iste poruke kako medijski zakoni samo što nisu usvojeni ili će uskoro biti, a nisu usvojeni. Zakon o AVM uslugama sa manjim izmjenama je od 2012, Zakon o RTCG iz 2020. godine.
Ova administracija je postavila to kao svoj prioritet. I mi ćemo to uz stabilnu podršku koju ova Vlada, za razliku od prošlih, ima u Parlamentu, završiti u drugom kvartalu ove godine.
Tačno je da su draftovi zakona od decembra 2022. praktično nepromijenjeni i da je za njih već dato zeleno svjetlo od strane eksperata Savjeta Evrope, ali smo kao nova administracija sebi postavili zadatak da uradimo jedan “fine tuninig”. Ovdje u prvom redu mislim na uređenje oblasti internetskih publikacija, zatim na samoregulatorne mehanizme, i način na koji se biraju članovi savjeta i pitanje trajanja njihovog mandata.
Kako komentarišete aktuelni zakon o kulturi?
Što se tiče zakona i podzakonskih akata, zapanjujuće je da je Zakon o kuturi iz 2008. godine, Zakon o zaštiti kulturnih dobara sa neznatnim izmjenama je iz 2012. godine, kao i čitav set zakona iz oblasti zaštite - muzejskih, bibliotečih, arhivske djelatnosti, kinematografije.
Neminovno je uhvatiti se na pravi način u koštac sa izmjenama ovih zakona, to je osnovna djelatnost svakog ministarstva, da primjećuje nedorečenosti, nedostatnosti, sve ono što je iskustvo donijelo, i mijenja zakone na bolje.
Neke radne grupe rade već na izmjenama, a krovni Zakon o kulturi, čije donošenje je predviđeno za posljednji kvartal ove godine, zahtijeva široke konsultacije i posvećen rad velikog broja ljudi. Ovaj Zakon je prioritet svih prioriteta.
Krenuli smo u izmjenu seta podzakonskih akata, koji će poboljšati, definisati kvalitetnije procedure po kojima se odlučuje u određenim oblastima. Radićemo intenzivno i na poboljšanju uslova rada i statusa umjetnika, kao i na stvaranju uslova za rad strukovnih udruženja, koja su sada registrovana kao nevladine organizacije i nemaju mogućnost za podršku od strane MKM.
Da li su postojeća strateška dokumenta dobar temelj za unapređenje u oblasti kulture i medija?
Nacionalni program razvoja kulture 2023-2027 i Medijska strategija (MS) 2023-2027, sa akcionim planovima, kao dugoročni dokumenti usvojene su posljednjih nedjelja rada 43. Vlade.
Ovi dokumenti nisu savršeni, kao što nije nijedan pravni akt, i podložni su kritici, ali ja sam zadovoljna što ih imamo, jer predstavljaju polaznu osnovu za ispunjavanje aktivnosti i polazna su tačka za unapređenje. Mi nemamo luksuz da poništavamo sve ono što je bilo prije nas, vraćamo procese na početke i ne smatramo da sve treba da počne od nas. Zahvalimo prethodnicima na trudu koji su uložili i pokušajmo da idemo korak dalje, I bolje. Tako da, pogotovo kada su aktivnosti koje treba raditi, koje su zapisane u strateškim dokumentima, treba ih slijediti ispuniti i pokušati unaprijediti.
Očuvanje i promocija kulturnog nasljeđa ima ogroman značaj i jedan je od naših najvažnijih prioriteta. I ovo je pitanje ponosa, “obraza” države.
Kulturna baština, nepokretna i pokretna, materijalna i nematerijalna, biće analizirana, sagledana sa aspekta stanja u kome se nalazi, ugroženosti, potrebe njene revalorizacije i valorizacije, potrebe i tendencija da se u najvećoj mogućoj mjeri obnovi, restaurira, konzervira, istraži, sačuva na korist svima, jednom riječju. Svi znamo da je ogromna vrijednost naše baštine. Za ovo su lijek procedure, stroga i temeljno sprovedena analiza, inovirani zakoni o zaštiti kulturnih dobara, Zakon o kulturi, unapređenje u radu nadležnih uprava i institucija zaštite u kulturi, unapređenju kadrovski i organizaciono.
Dok pominjemo stvaranje naše priče i njeno širenje ka spolja, napominjem da kulturna diplomatija i turizam igraju značajnu ulogu promotera kulture i imidža naše države. Kulturni sadržaji moraju biti više predstavljani međunarodnoj publici, u smislu kulturnog turizma u Crnoj Gori i u inostranstvu.
Takođe, razvoj kulture treba strateški promišljati kako na nacionalnom, tako i na nivou opština. U tome očekujem sinergiju, nikako preklapanja i trošenje snaga. Posebno je važno znati aktere kulture regiona i uvezivati ih u zajedničke projekte.
Ne zaboravimo politike uključivanja svih građana/ki u aktivnosti vezane za kulturu.
Crnoj Gori su potrebne nove ustanove kulture, ne treba se plašiti javno privatnih partnerstava u kulturi, niti privatnih, ni inicijativa nezavisnog sektora. Ne mora sve da bude javna ustanova, na budžetskom finansiranju. Vidimo da postoje u regionu, sve uspješnije sinergije i partnerstva javnog i privatnog sektora u kulturi, na jasno određenim pravilima. Kreativni habovi mogu da budu zamajac jedne takve priče.
Kakva je postojeća infrastruktura i da li imate u planu izgradnju novih objekata kulture?
Posvećeni smo radu na očuvanju funkcionalnosti, restauraciji i renoviranju kulturnih objekata i znamenitosti. To uključuje radove na objektima Narodnog muzeja na Cetinju i uređenje njihovih izložbenih prostora u svim jedinicama, po pravilima, poboljšanje ekološke efikasnosti zgrade Ministarstva kulture i medija i mnogih ustanova kulture, u pogledu grijanja i održavanja zgrada. Nove izložbene prostore i reorganizaciju nekih postavki, kao i proširenje kapaciteta pojedinih jedinica muzeja. Svi menadžeri ustanova, pogotovo muzeji i arhiv istakli su problem depoa i skladištenja brojnog materijala. Sa ovim usko vezano, je pitanje digitalizacije građe, koje bi umnogome preduprijedilo ovaj problem u budućnosti, koji se nadam da ćemo rješavati interresorno i interoperabilno na nivou cijele države.
Među glavnim infrastrukturnim projektima koji su u planu je i projekat novog kulturnog centra, novog središta kulture u Podgorici, u zelenom okruženju. To će podrazumijevati i izgradnju Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i Kuće arhitekture, između ostalih, kao novog vida komunikacije savremene svjetske umjetnosti sa Crnom Gorom, ali i predstavljanja naše umjetnosti svijetu.
Ne zaboravimo važan aspekt, pristupačnost, inkluzivnost. Obavezali smo se da obezbijedimo pristupačnost i upotrebljivost i stoga je jedan od predstojećih projekata novi prostor za biblioteku za osobe sa oštećenim vidom, s obzirom na to da postojeća ne zadovoljava standard i potrebe korisnika.
Istakla bih još nekoliko segmenata - nedovoljno prisustvo i vrlo tihi glas književne, pozorišne, filmske, likovne kritike, u formi eseja, kolumni, tematskih emisija, kao potrebni doprinos kvalitetu sadržaja koji se nudi.
Medijski sadržaji nemaju kulturu u svom fokusu, nema mnogo tematskih sadržaja, ni kvalitetnih osvrta na događaje, nema mnogo novinara koji se bave temama isključivo iz kulture.
Takođe, da napomenem jedan pozitivni trend, da se renomirani umjetnici inspirisani svojom zemljom i nesumnjivo povratkom povjerenja u bolje sjutra, vraćaju u Crnu Goru.
Kakva su aktuelna kadrovska rješenja kada su u pitanju čelne pozicije u institucijama i ustanovama i planirate li eventualno poništavanje određenih imenovanja ili razrješenje nekih direktora? Ukoliko da, koga?
Najuspješnije reforme u kulturi uvijek su dolazile “odozdo”, stoga se nadam da ću biti ministarka koja zna prepoznati očekivanja i inicijative i potrebe crnogorske kulturne i medijske scene, strukovnih udruženja i civilnog sektora. Zato sam i posjetama institucijama kulture i razgovoru sa zaposlenima dala prioritet.
Utisci nakon posjeta ustanovama kulture su različiti. Utisci nakon čitanja planova rada i predloga budžeta određenih ustanova, takođe. Neke ustanove koje nisu toliko vidljive i promovisane su me pozitivno iznenadile kvalitetom rada i programa, dok smo u drugim prepoznali brojne izazove u radu i funkcionisanju i značajan prostor za unapređenje...
U skladu sa Zakonom o kulturi direktora, umjetničkog direktora i poslovnog direktora javne ustanove, čiji je osnivač država, imenuje i razrješava Vlada, na predlog Ministarstva. Direktor može biti razriješen prije isteka mandata ukoliko ispuni neki od uslova predviđenih Zakonom, dakle ne u skladu sa mojim mišljenjem ili utiskom, već samo u skladu sa propisima koji uređuju ovu oblast. Ukoliko se steknu uslovi predviđeni Zakonom za razrješenje bilo kojeg direktora ustanove kulture, svakako da ću postupiti u skladu sa propisima i predložiti Vladi njegovo razrješenje.
Vaše imenovanje pratilo je i negodovanje predstavnika/ca struke okupljenih oko inicijative “Kultura nije plijen”. Da li ste posjetili neku od njihovih panel diskusija koje organizuju na različite teme iz oblasti kulture?
Da, i prije početka mog mandata, počele su kritike, negodovanja, čak i protesti. Moramo da shvatimo da su ministarska mjesta, mjesta za političare, koji na izborima osvoje mandate. Tako je dok ne izmislimo nešto bolje od demokratije i od demokratskih izbora.
Ne bih voljela da to bude pitanje koje određuje mene i moj mandat, više volim da govorimo o planovima i, nadam se - postignućima.
Takođe, veliki dio sektora nije se oglašavao, pa to naravno, nije bila vijest.
Ipak, kada sam prestala da čujem svoje ime, (a kad čujete svoje ime, onda ste, naravno, lično pogođeni), čula sam zapravo nešto sasvim drugo… Kada sam uspjela da apstrahujem lično iz napada, shvatila sam da je to dio sektora koji glasno ispoljava svoje dugogodišnje nezadovoljstvo, svoju nevolju. I nije pitanje, zašto smo sada toliko glasni.
Taj dio razumijem, kao slobodu i oslobađanje svih građana Crne Gore. Pogledajte prosvjetne radnike, škole, koje su nekada bile glasačke mašine, sa direktorima koji su imali spiskove glasača. Sada su to slobodni ljudi, koji se ne boje direktora, i traže zaštitu svojih prava. Nekada opravdano, nekada nerealno, to je dio pregovora i procesa. U tom dijelu, sloboda govora i izražavanja je stigla u Crnu Goru. Ja sam sigurna da je stigla 30. avgusta, i to smatram najvećom tekovinom te pobjede. Ne smjena vlasti, nego oslobađanje čovjeka od jarma.
Tribine koje se organizuju su jako dobar način da se razmijene mišljenja i dođe do nekih novih i korisnih zaključaka. Predstavnici Ministarstva kulture i medija prisustvovali su njihovim panelima i razgovarali o aktuelnim temama u kulturi. Tu smo, otvoreni za sve konstruktivne predloge i sugestije kako bismo zajedno unaprijedili sektor koji nam je povjeren.
Na koji način planirate da doprinesete stvaranju boljih uslova za rad novinara i njihovoj većoj bezbjednosti?
Jako su nam važni uslovi u kojima rade novinari/ke i medijski radnici. Ovdje mislim na socio-ekonomske uslove, ali i njihovu bezbjednost.
Fond za medijski pluralizam se dokazao kao jako dobar zakonski alat kojim država finansira proizvodnju sadržaja od javnog interesa ali i na taj način doprinosi finansijskoj održivosti medija. Taj Fond preko kojeg država finansira medijske sadržaje od javnog interesa, sada iznosi 0,09 odsto tekućeg budžeta, a izmjenama zakona isti će biti povećan više nego dvostruko, na 0,2 odsto, pa će Fond iznositi preko dva miliona eura godišnje. Vjerujemo, a mislimo i da je to pravično, da će u medijima koji učestvuju u raspodjeli ovog kolača to i dovesti i do većih zarada novinara, jer ovaj zakonski alat u ovim finansijski izazovnim vremenima osnažuje medije da postanu bolji i pouzdaniji poslodavci svojim zaposlenima, novinarima, novinarkama i medijskim radnicima.
Mislim da je važno da shvatimo svi koliko je bitno da novinarstvo opet bude poželjna profesija.
Ukupan iznos dodijeljenih sredstava kroz Fond, podijeljen krajem decembra, bio je nikad veći i iznosio je 463 hiljade eura, kroz koji je finansijski podržano 57 medija i samoregulatornih tijela.
Što se tiče sigurnosti novinara, u Medijskoj strategiji predviđen je niz mjera koje se odnose na policiju, tužilaštvo i sudstvo, a čiji je smisao veća efikasnost i odgovornost istražnih i pravosudnih organa na planu istraga napada na novinare. Nema dileme da je to ključni zadatak svih nas, od kojeg zavisi ispunjavanje najvažnijih uslova za pristupanje EU. Takođe, MS predviđa snažniju podršku Komisiji za praćenje istraga napada na novinare.
MKM će uvijek najoštrije osuditi svaki napad, zastrašivanje i govor mržnje usmjeren prema novinarima.
“Za kulturu, ipak, 2,4 odsto iz budžeta”
Za kulturu je opet predviđeno ispod jedan odsto ukupnih sredstava, uprkos zakonskom uređenju da se za rad tog resora izdvaja najmanje 2,5 odsto državnog budžeta umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta (ukoliko je planirani realni rast BDP između 3 i 8 odsto).
Zakonom o budžetu za 2024. godinu, za Ministarstvo kulture i medija predviđen je iznos od 29,5 miliona, čime su sredstva u odnosu na 2023. godinu uvećana za 3,6 miliona, odnosno 14,18 odsto.
Za organe državne uprave koji spadaju u nadležnost MKM - Državni arhiv opredijeljeno je 2,77 miliona, dok je za Upravu za zaštitu kulturnih dobara predviđen iznos od oko 1,2 miliona, što je ukupno 33,5 miliona, odnosno 2,4 odsto tekućeg budžeta, dakle nije ispod jedan odsto, već sasvim blizu onoga što Zakon o kulturi predviđa.
Članom 93 Zakona o kulturi, propisano je da se sredstva za rad Ministarstva u tekućem budžetu izdvajaju najmanje na nivou 2,5 odsto od državnog budžeta, umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta.
Zakonom o budžetu za 2024. godinu, predviđeno je da će se u slučaju potrebe za obezbjeđivanje dijela sredstava, do iznosa sredstava na osnovu definisanog procentualnog izdvajanja iz budžeta države, obezbijediti Ministarstvu kulture i medija shodno Zakonu o kulturi. Ne stoje tvrdnje, ni proračuni da je to oko jedan odsto budžeta ili slično. Moramo da razumijemo da nas taj procenat štiti, i da startujemo oko tog procenta.
Što se tiče izdvajanja za kulturu, mnoge ustanove imaju sopstveni prihod, npr. Narodni muzej je 2023. imao 700.000 sopstvenog prihoda, zatim iznajmljivanja svojih prostora... Takođe, postoje i opštinska izdvajanja za kulturu, što se po opštinama kreće oko pet odsto opštinskih budžeta.
Nemojmo širiti sumornu sliku i netačne podatke kada je riječ o ovim izdvajanjima. Nikad nije dovoljno, uvijek treba više, ali moramo sagledati kontekst. Ova Vlada stvara osnovu za ekonomski prosperitet, povećanje prosječnih zarada i penzija, i na tome gradi svoje politike.
Bonus video:
