Privredni sud odbio je tužbeni zahtjev zastupnika kompanije “Domen”, u procesu koji je ta firma vodila protiv države, kao neosnovan.
To se navodi u jučerašnjoj presudi, koju je potpisala sutkinja Nataša Bošković.
Punomoćnik “Domena”, advokat Savo Jasnić je u tužbenom zahtjevu tražio da se utvrdi da je Ugovor o agentu registracije oznake .me koji je zaključen u februaru 2008, zajedno sa aneksima, na snazi i da ima pravno dejstvo do 21. marta 2033, kao i da se odredi privremena mjera.
Bošković je u obrazloženju presude kazala da je odredba člana 8.1 Ugovora na koju se “Domen” poziva ništava.
NE PROPUSTITE
Naime, kako se navodi u obrazloženju, sud je utvrdio da je članom 8 Ugovora predviđeno da, ukoliko agent registracije (“Domen”), ima namjeru da zahtijeva produženje ugovora, dužan je da o tome obavijesti Vladu najranije 12, a najkasnije šest mjeseci prije isteka ugovora, dok je članom 8.1 propisano da ukoliko izvršna vlast u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja obavještenja o namjeri produženja ugovora, ne dostavi agentu registracije izjašnjenje o mogućnostima i uslovima produženja ugovora, taj ugovor se smatra produženim pod istim uslovima.
“Dakle, tužilac nije bio dužan da šalje bilo kakvu ponudu - trebalo je samo da obavijesti tuženog da želi da produži ugovor. Na tuženom je bilo da tužiocu dostavi izjašnjenje da li postoji mogućnost da se ugovor produži i ako ta mogućnost postoji da precizira pod kojim uslovima se ugovor može produžiti”, piše u obrazloženju presude.
Dalje je konstatovano da je “Domen” blagovremeno obavijestio Vladu da ima namjeru da produži ugovor, kao i da je izvršna vlast propustila prekluzivni rok za osporavanje produženja punovažnosti Ugovora, pa se isti imao smatrati automatski produženim.
Ipak, sud je ocijenio odredbu člana 8.1 Ugovora kao ništavu.
“Naime, odredbom čl. 37 st 2 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) propisano je da nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđeno ili neko drugo njegovo propuštanje smatrati kao prihvatanje (ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) ‘Qui tacet habetur pro invito et contradicente’, (Ko ćuti smatra se da nije saglasan i da protivrječi). Dakle, ako se ova odredba o ništavosti primjenjuje u slučaju ponude koja sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor, onda tim prije takvo rješenje treba prihvatiti i u slučaju ćutanja ugovorne strane na obavještenje druge ugovorne strane da želi produženje ugovora”, navodi se u obrazloženju.
Time je utvrđeno da Sporazum ugovornih strana da ukoliko tuženi u roku od tri mjeseca ne odgovori na obavještenje tužioca - nema pravno dejstvo.
“S obzirom na naprijed izloženo, a kako sud shodno čl1.107 st1 ZOO na ništavost pazi po službenoj dužnosti, to je Ugovor o agentu registracije domena.me zaključen 08.02.2008. prestao da važi dana 31.03.2022, pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Kako je sud odbio tužbeni zahtjev, to je samim tim sud odbio i predlog za određivanje privremene mjere”, zaključuje se.
“Domen” ima pravo žalbe na presudu Apelacionom sudu u roku od osam dana, kao i pravo prigovora na rješenje Vijeću Privrednog suda u roku od tri dana.
Ta kompanija je agent registracije.me oznake od 2008. godine. Oni su ljetos Privrednom sudu podnijeli predlog za određivanje privremene mjere i tražili da sud zabrani državi da sprovede javni poziv za izbor novog agenta “do pravosnažnog okončanja parničnog postupka za utvrđivanje punovažnosti ugovora, koji će predlagač (“Domen”), radi opravdavanja određene privremene mjere, pokrenuti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti ovog rješenja”.
Privredni sud je usvojio predlog “Domena” i odredio privremenu mjeru. Ta firma nakon toga podnosi tužbu protiv Crne Gore. Država je izjavila prigovor, a vijeće Privrednog suda ga usvojilo, ukinulo privremenu mjeru i vratilo slučaj na ponovni postupak i odlučivanje.
Bonus video:
