Crnogorska narodna nošnja jedna je od najrazličitijih i najspecifičnijih na svijetu, do te mjere da svako podneblje ima svoje posebne detalje. Različiti etniciteti donijeli su i ostavili nešto svoje, bez čega bi crnogorska kulturna baština bila osiromašena.
To je u razgovoru za “Vijesti” kazala istoričarka i teoretičarka umjetnosti Bojana Maraš.
Iako dobar dio mladih ne vidi u potpunosti važnost narodne nošnje, ona je, kaže Maraš, prisutna svuda.
Vječita inspiracija
Prema njenim riječima, regijske različitosti, u materijalnom i nematerijalnom svijetu, Crnu Goru čine bogatijom za kulturnu baštinu.
“Južnjačka primorska nošnja i ona iz sjevernog plavsko-gusinjskog podneblja su veoma različite. U jednoj imamo felj iliti crnu dugu maramu od čipke, u drugoj fes i medaljone, svilenu suknju i dimije. Kada bismo brojali od Ulcinja do Pljevalja, bilo bi puno sela sa više različitih vrsta detalja nošnje, priča, narodnih predanja, pjesama. Ono što je razlikovalo nošnje po regionima nijesu samo etničke i vjerske različitosti, već i klima i podneblje određene grupacije”, kazala je Maraš.
Pojašnjava da, iako se osjećaj narodne nošnje često veže za nešto zastarjelo, on nije uvijek i nužno takav.
“Ono što mladi ljudi ne shvataju je da je narodna nošnja sa svim svojim arhaičnostima preteča onoga što danas nosimo na sebi, kao i da su njeni detalji bitni za shvatanje istorije, etnografije, dizajna i svega što se danas izučava. Ljudi su često takvog mišljenja, iako ne znaju da nose odjevne komade izvedene i revidirane iz naše narodne nošnje. Modne kuće decenijama crpe iz naše kulturne baštine, pa čak i manje poznati, popularni ‘fast fashion’ brendovi u tome pronalaze inspiraciju”, rekla je Maraš.
Bogatstvo različitosti
Tri etniciteta donijela su i ostavila nešto svoje bez čega bi “crnogorska kulturna baština bila osiromašena”.
“Koliko je nošnja u detaljima i po materijalima bila raznolika, a obuhvatala je svako parče crnogorske zemlje, tako su i njeni ljudi sa svim svojim razlikama objedinjavali jednu cjelinu. Od davnina je poznato da je postojao kalup ili standard po kome se odijevala cjelokupna nacija. Druge zemlje, mada su sadržale razne varijacije nošnji, nikada nijesu imale toliko varijanti da se čak i na jednom mjestu nalazi nekoliko primjeraka nošnje jednog istog podneblja - malisorska, bošnjačka, crnogorska nošnja”, kazala je Maraš.
Prema njenim riječima, podneblja Podgorice, Zete, Tuzi, Dinoše, kao i Stare varoši, obiluju angedotama međusobnog pomaganja i kulturološkog spajanja.
“Jedan od najinteresantnijih detalja dolazi iz Crmnice. Naime, Crmničani su bili tako uredni da su se često oko njihovog stila života smišljale razne pošalice među ostatkom naroda širom Crne Gore, poput ‘kupaš se kao Crmničanin’ ili ‘e vala se zoriš kao da si iz Crmnice’. Zabilježeno je da se i pod najgorim pritiscima pokušaja opresije, crnogorski narod ‘dobro držao’ i da je nošnja uvijek odisala svježe”, rekla je Maraš.
Ženska nošnja se posebno izdvaja
Posebni elementi koje izdvaja sagovornica “Vijesti” jesu detalji na ženskoj nošnji.
“Muškarci su se borili za teritoriju i granice, dok je ženska bitka važna za opstanak nacije, čuvanje ognjišta, rađanje i odgajanje, pa tako i umijeće pravljenja narodne nošnje i održavanje kulturnog nasljeđa s koljena na koljeno. Žene su te koje su u većini slučajeva nosile nakit, marame, kao i pojaseve. Što se tiče crnogorskog ženskog pojasa imamo jakičar, to jest kožni masivni pojas sa ugrađenim karneolima iliti u narodu poznatim kao jakicama, sitnim draguljima. Naziv pojasa je poznat i kao ćemer i bio je namijenjen isključivo udatim ženama”, objašnjava Maraš.
Bošnjački ženski pojas, objašnjava teoretičarka umjetnosti, izdvajaju “masovna ukrašenost i neobičan izgled”.
“Njega nazivamo pafte, po dvije zakrivljene blago okrugle pafte i kopčom u sredini, kao i malisorski ženski pojas koji je uglavnom bio od pletiva sa raznobojnim šarama, koje su, kao i u ćilimarstvu, imale značenje i direktno se vezivao oko struka. Specifičan je i u tome što je često sadržao malu pletenu torbu zakačenu sa prednje strane pojasa. Ženski pojas govorio je kako o socijalnom, tako i bračnom statusu djevojke/žene koja ga je nosila”, kazala je Maraš.
Vješti čuvari zanata čuvaju nošnju od zaborava
Naglašava da su boje pojasa jako važne, kao i da “igraju veliku ulogu u prenošenju i viđenju kulturnog nasljeđa”.
“Još od Al-hambrine crvene i vizantijsko plave boje igraju veliku ulogu, pa su tako karneoli, odnosno jakice, na crnogorskom ćemeru najčešće tamno crvene, katkad i zelene, dok je kopča po sredini bošnjačkog pojasa često tamno zelena. Još od doba Ticijana i preslikavanja Bogorodice kao glavne muze i Madone, uočljivo je da su njene odore uvijek u crvenoj ili tamno plavoj/tamno zelenoj boji, kao i da se nacionalni simboli često obilježavaju ovim bojama. Crvena igra veliku ulogu u crnogorskoj istoriji”, rekla je ona.
Sagovornica “Vijesti” kazala je da je “ne plaše narativi da će umjetnost prenošenja sa koljena na koljeno izumrijeti, jer u Crnoj Gori postoje vješti čuvari zanata”.
Od posebnih detalja crnogorske nošnje, izdvaja ukrase za djevojačku kosu.
“Crnogorska marama, odnosno felj, često je bila rađena od čipke, a krasila je i primorsku žensku nošnju. Kako je nošnja bila raznolika i po bojama, felj je obično bio u crnoj boji, komplikovan u izradi, a sveden stavljao se do pola tjemena i tako taman često padao uz tipično tamni vijenac. Fes kod bošnjačke ženske nošnje bio je ukrašen perlicama i metalnim novčićima, dok bi najveći zlatnik devljon padao na čelo što je specifično za plavsko-gusinjsku narodnu nošnju”, kazala je Maraš.
I trgovina uslovila dizajn i motive
Crnogorska narodna nošnja razlikuje se od drugih iz regiona u više detalja, kaže sagovornica “Vijesti”.
“Na primjer, fustanela - bijela suknja tipična za albansku mušku narodnu nošnju prisutna je i kod Grka. Fes sve od Bosne pa do samih rubova grčkih granica, jelek je ono što nas apsolutno sve objedinjuje, marame za glavu kao ženski ukrasni detalj, takođe, ženski pleteni pojasevi, dimije, opanci. Sve je to ono što nas objedinjuje, a opet smo svi različiti na svoj način”, rekla je Maraš.
Naglašava da su razlike “krivci” i procesi nabavke.
“Recimo, najfinije materijale poput svile, primorske zemlje nabavljale bi sa brodova, ona područja koja su obilovala planinskim vijencima imala bi najfiniju vunu... Ima tu dosta uticaja kako staroslavenske, tako i otomanske tradicije, i one naše lične koja zavisi od nacije do nacije, od jednog do drugog mjesta. Floralni motivi su obično bili na različitim podnebljima zastupljeni onako kakva je zastupljenost određene vrste cvijeta”, kazala je Maraš.
Bonus video:
