Divna bijela lađa ulazi dostojanstveno sa mornarima postrojenim na križevima svih jarbola; osvijetljena septembarskim suncem, pričinjava se kao slika iz čarobnih pomorskih priča, dok se hiljade ruku dizalo na pozdrav i dok je više hiljada jugoslovenskih srdaca jako kucalo u grudima...
Ovako su izvještači magazina “Jadranska straža” opisali svečani momenat u 9 sati, 6. septembra 1933. godine, kada je novi školski brod - jedrenjak “Jadran”, prvi put uplovljavao u luku Split, gdje je tog dana počela velika, trodnevna manifestacija u organizaciji tadašnje pomorsko-propagandne organizacije Jadranska straža. Glavni sadržaj te manifestacije bila je svečanost “predaje” tog broda kao navodnog poklona Jadranske straže (JS) Kraljevskoj Mornarici Jugoslavije (KRMJ).
Taj momenat koji se odigrao prije više od devet desetljeća, danas je jedan u nizu navodnih argumenata kojima Republika Hrvatska opravdava nastojanje da od Crne Gore u čijem je on danas legalnom posjedu kao dio pokretne imovine nekadašnje SFRJ, uzme jedrenjak “Jadran”. Hrvatski političari i dio tamošnjih medija, posebno onih desničarske orijentacije, o “Jadranu” danas govore kao o “pitanju hrvatskog identiteta”, te tvrde da je taj izuzetno vrijedni brod-oldtajmer “rezultat hrvatske inicijative, truda i pameti”.
“Hrvatska je inicirala izgradnju “Jadrana”. Hrvatska je pokrenula prikupljanje finansijskih sredstava. Hrvat je projektovao brod koji je sve do prisilnog ostanka u Tivtu bio vezan isključivo uz hrvatske gradove”, tvrde danas iz zvaničnog Zagreba, gdje je nedavno osnovana i posebna organizacija koja sebe naziva “Projekat hrvatski školski brod Jadran”.
Ovakve tvrdnje su aluzija na činjenicu da je “Jadran” projektovao inženjer Joso Škarica iz Rijeke, a da je JS koja je imala sjedište u Splitu, 1926. prva izašla sa inicijativom da se izgradi novi školski jedrenjak za potrebe KRMJ, te je pokrenula akciju sakupljanja dobrovoljnih priloga svog brojnog članstva jer je imala ogranke i odbore bukvalno u svim većim mjestima ondašnje Kraljevine Jugoslavije - od Triglava do Đevđelije. Uprkos velikim naporima i čak posebno organizovanoj lutriji u tu svrhu, JS je, međutim, uspjela da prikupi tek nešto preko milion tadašnjih dinara - nešto manje od osmine ukupno potrebnih sredstava za gradnju broda. Najveći dio ostatka do ukupne sume od 8.407.030 dinara, ili u protivvrijednosti, 622.743 tadašnje njemačke marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice Kraljevine Jugoslavije, odnosno njemačkih reparacija ratne štete nanesene Kraljevini Srbiji u Prvom svjetskom ratu, dok je određenu sumu za gradnju “Jadrana” iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević.
Ugovor Kraljevske Mornarice
Ugovor o gradnji novog školskog broda - budućeg “Jadrana”, KRMJ, a ne JS, je sklopila 4. septembra 1930. sa njemačkim brodogradilištem “H. C. Stulken Sohn” u Hamburgu. “Jadran” je svečano je porinut u more 25. juna 1931. kada mu je kumovala supruga komandata KRMJ, kontraadmirala Nikole Stankovića, a završen 27. juna 1933. godine, kada je brod predat mješovitoj jugoslovensko-njemačkoj posada koja ga dovela u Jugoslaviju. U prvu svoju luku u domovini - Tivat, “Jadran” je uplovio 16. jula 1933. Tu je brodu priređen svečani doček, potpisan je zvanični zapisnik o primopredaji jedrenjaka između kompanije “H. C. Stulken Sohn” i Komande KRMJ, a u Tivtu se brod nalazio i kada je 19. avgusta 1933. “Jadran” zvanično upisan u Flotnu listu KRMJ, čime je zvanično stupio u operativnu upotrebu. Međutim, radi propagandnih razloga i popularizacije mora, pomorstva i jugoslovenske pomorske moći, za što se zalagala JS, 6. septembra 1933. u Splitu gdje je bilo sjedište JS, organizovana je svečanost “primopredaje” broda između te organizacije koja, “de facto i de iure” nikako nije mogla biti njegov vlasnik, i KRMJ koja je zapravo jedini vlasnik tog broda još od septembra 1930. kada je potpisan ugovor o njegovoj gradnji sa njemačkim brodogradilištem.
Hrvatski političari i mediji danas taj zaista impresivan događaj i fotografije sa njega navode kao jedan od ključnih dokaza da su toj državi navodno Crnogorci 1990. prilikom raspada SFRJ “ukrali hrvatski školski brod Jadran” jer se on tada zatekao na redovnom remontu u Tivtu. No, kada se pogledaju arhivska dokumenta i to ona izvorna koja je zapisala i objavila sama JS koju Repubika Hrvatska danas predstavlja hrvatskom organizacijom, stvari izgledaju značajno drugačije nego što ih prikazuje zvanični Zagreb…
“Osvanuo je dan predaje, 6. septembra, dan kada je prije deset godina ugledao svjetlo dana naš visoki zaštitnik. Nj. Vis. Nasljednik Prijestola Petar I. I zaista, Jadranska straža nije mogla da izabere zgodniji dan, svečaniji, nego što je desegodišnjica rođenja prvog jugoslovenskog Prestolonasljednika i pokrovitelja naše organizacije, kada su sve molitve upućene Providnosti za sreću Kraljevskog Dvora i Otadžbine”, započinje isrcpan izvještaj sa trodnevne svečanosti u Splitu, ispisan na petnaestak strana broja 10 magazina “Jadranska straža” iz oktobra 1933. izvještač ove pomorsko-propagandne organizacije.
U Splitu zastupnici herojske Šumadije, krasne Bosne, Podravine...
Autor ovih redova taj materijal ima u svojoj privatnoj arhivi, a on se čuva i u biblioteci Pomorskog muzeja u Kotoru. Tekst bogato ilustrovan fortografjama snimljenim 6, 7. i 8. septembra 1933. na raznim događajima u Splitu, Starom gradu na Hvaru i u Omišu, nosi naslov “Za pomorsku Jugoslaviju” i podnaslov “Predaja broda “Jadran” i počasne zastave”. Priča počinje opisima svečano okićenog grada Splita i svečarske atmosfere uz napomenu da je grad pun “delegata i izletnika iz cijele zemlje koji su došli da sudjeluju u svečanom činu, zastupajući članstvo JS iz cijele države”.
“Tu su bili zastupnici paćeničke Južne Srbije, herojske Šumadije, pitomih vojvođanskih ravnica, krasne Bosne, bogate Posavine i Podravine i našeg zapadnog divnog kraja. Srca svih naših djelova kucala su jednako za jednu ideju, za vjeru da je na moru naša velika budućnost”, piše izvještač JS napominjući da su “svečanosti tog dana bile molitva za srećan i dug život našeg Prestolonasljednika i napredak naše odbrane na moru koja je uvjet razvitka Jugoslavije kao pomorske vlasti”.
Samom dolasku broda “Jadran” iz Tivta u Split koji je bio zakazan za 9 sati, prethodile su budnice koje je Sokolska muzika odsvirala defilujući splitskim ulicama, te “svečana blagodarenja građana, delegata i izletnika po raznim crkvama i hramovima, da se pomole za zdravlje i sreću Nj. Vis. Prestolonasljednika, Kraljevskog doma i Domovine, da nas Providnost prati na neravnim putevima historijskih zbivanja i da se za svagda učvrsti i održi najveće djelo naše historije - jedinstvo narodno”.
Na splitskoj rivi i gradskoj luci okupilo se više hiljada ljudi, predstavnici vojske i mornarice, državnih, banovinskih i gradskih vlasti, pripadnici Sokolskog pokreta, skauti i članovi i podmladak JS. U luci su bili vezani svečano ukrašeni ratni brodovi KRMJ, koji su dočekali “Jadran” što je u Split uplovio okićen zastavnom galom, sa mornarima na jarbolima i križevima koji su davali tzv. rubni pozdrav. Lijepi bijeli jedrenjak je u luku uplovio praćen čamcima splitskog veslačkog kluba “Gusar” i jedrilica Jahting kluba “Labud”, dok su nebom špartali hidroplani Pomorskog vazduhoplovstva KRMJ. Kad se “Jadran” praćen pozdravima posada ostalih prisutnih ratnih brodova i ovacijama okupljenih građana, vezao na splitskoj rivi, na novi jedrenjak stupili su bojni predstavnici civilnih i vojnih vlasti.
“Na Kraljevski brod (zvanični prefiks koji su nosila sva plovila KRMJ - prim.aut.) ‘Jadran’ sakupili su se predstavnici vlasti i to zastupnik predsjednika Ministarskog savjeta i Kraljevske Vlade, ministar poljoprivrede g. dr Ljubo Tomašić, ministar g. dr B.G. Anđelinović, zastupnik ministra Vojske i Mornarice, komandant Eskadre kapetan bojnog broda g. E.Vasić, zastupnik Ministarstva finansija, pomoćnik finansijskog direktora g. Ljubo Kalčić, zastupnik ministra prosvjete, načelnik Prosvjetnog odjeljenja Kraljevske banske uprave u Splitu g. Niko Stipčević, zastupnik Ministarstva saobraćaja, direktor Direkcije pomorskog saobraćaja g. Budislav Stipanović, zastupnik ministra unutrašnjih poslova, pomoćnik bana Primorske banovine, g. A. Zdravković, zastupnici Senata g. senatori dr Gregorin i dr. I. Majstrović, zastupnici Narodne skupštine, narodni poslanici Vasilije Trbić, Sergije Urukalo i Ante Mastrović, ban Primorske banovine g. Josip Jablanović, komandant Mornarice admiral Nikola Stanković, predstavnici Vojske na čelu sa komandantom mjesta, generalom g. Vladimirom Kostićem...”, nabraja dalje izvještač JS.
Biskup, pravoslavni pop, zastupnik četničkog udruženja, izaslanik kralja...
Među uglednicima na brodu bili su i splitski gradonačelnik M. Kargotić, predstavnici Sokola Kraljevine Jugoslavije, “preuzvišeni splitski biskup g.dr Kv.Kl, Bonačić sa franjevačkim provincijalom g.dr fra Dominikom Mandićem, zastupnik Četničkog udruženja gosp. Lučev iz Šibenika” te brojni predstavnici JS, drugih organa vlasti I korporacija. Izvještač sa žaljenjem konstatuje da je “na svečanost bio pozvan i njegovo preosveštenstvo episkop šibenski g. dr Irinej Đorđević, te se svesrdno i odazvao, ali je nažalost, vlak zakasnio, pa tako nije mogao da sudjeluje u osvećenju”.
Stigao je i posebni izaslanik kralja Aleksandra i kraljice Marije, general Nikola Hristić. Nakon otpjevane “narodne himne”, na sred “Jadranove” manevarske palube, otpočeo je svečani obred blagoslova broda i počasne zastave koju je jedrenjaku poklonila JS.
Daj Don Jure, da one riječi na mramornoj ploči budu milo i žarko sunce koje zagrijava i rasvjetljuje sve ono samo ono što nas spaja, što nas ujedinjuje. Moli se Svemogućem da svaki i svi, svi djelovi Jugoslavije uvide i razumiju da je poništena Zvonimirova kletva na Kninskom polju. Daj da svak uvidi i razumije da danas imamo poslije toliko tužnih vjekova, Vladara naše narodne i puti i krvi, da imamo narodnog i mudrog Kralja junaka Aleksandra Karađorđevića, u kojemu i po kojemu žive, vladaju i kraljuju i Tomislavi i Dušani Silni... Moli se da budemo jedna duša, jedno srce i jedan jugoslovenski čovjek u jednoj i nerazdruživoj Jugoslaviji...
“Blagoslov broda i zastave koju dariva podmladak iz čitave zemlje Kraljevskm brodu ‘Jadran’, izvršio je rimokatolički svećenik g. N. Žiška i srpsko-pravoslavni g. Opačić, kojemu je otpjevao jektenije zbor pjevačkog društva ‘Šumadija’. Poslije blagoslova, Mornarička muzika odsvirala je molitvu, čime je crkveni obred završen”, piše u magazinu.
Pogažena zakletva i junaštvo Spasića i Mašere
Brod je KRMJ “predao” predsjednik Izvršnog odbora JS dr Ivo Tartalja, a počasnu svilenu zastavu brodu je predao u ime podmlatka JS, omladinac Midhat Serdarević iz Sarajeva. Kraljevski izaslanik general Hristić potom je na zastavu privezao počasnu vrpcu sa natpisom “Marija” u ime kume zastave - kraljice Marije. Sve to, kao i pozdravni govor komandanta KRMJ, admirala Stankovića, po pisanju izvještača, pratili su brojni poklici okupljene mase u slavu kralja Aleksandra, kraljice Marije, prestolonasljednika princa Petra, vojske i mornarice. Primajući počasnu zastavu, komandant školskog broda “Jadran”, kapetan fregate Nikola Krizomali je, prema izvještaču JS, izrekao ovaj zavjet:
“Zajedno sa ovim ponosnim brodom koji je namijenjen školovanju našeg mornaričkog podmlatka, primam ovu zastavu i izjavljujem u ime svoje i u ime posade ovog broda, da ćemo tu našu zastavu visoko i časno vijati, uvijek i pod svim prilikama i da ćemo prije izginuti, negoli zastavu napustiti. Zastava će biti uzvišeni simbol Kralja i Otadžbine i naše ljubani prema Njima. Tako mi Bog pomogao!” Kapetan fregate Krizomali, međutim, samo osam godina kasnije kada je Kraljevina Jugoslavija poražena u Aprilskom ratu 1941. dezertirao je iz njene vojske i pridružio se oružanim snagama novoosnovane Nezavisne države Hrvatske. On je u Aprilskom ratu bio komandant razarača “Zagreb” i posadi je naredio da napusti taj brod kako bi ga on predao Italijanima. To su, međutim, spriječila dvojica njegovih oficira - poručnici bojnog broda Milan Spasić i Sergej Mašera koji su Krizomalija otjerali sa broda i potom, žrtvujući svoje živote, digli u vazduh i potopili razarač “Zagreb” kod Tivta, kako taj moderni ratni brod ne bi pao u ruke neprijatelju.
Nakon poraza nacista i fašista čiji je saveznik bila NDH, Krizomali je 1945. pobjegao u Južnu Ameriku gdje je radio kao liftboj u jednom argentinskom hotelu i umro je sredinom šezdesetih...
Trodnevna fešta
Poslije obreda blagoslova broda “Jadran” i zastave, 6. septembra 1933. u Splitu uslijedio je defile vojske, sokolova i raznih civilnih i vojnih muzika rivom ispod “Jadrana”, nakon čega su poslijepodne novi jedrenjak mogli da obiđu i brojni građani. U akvatorijumu gradske luke održana su brojna takmičenja u veslanju, jedrenju, te “boksovanju u čamcima na moru” između splitskih civilnih klubova i timova KRMJ, kao i posebna veslačka regata ribarskih barki i leuta u kojima su najuspješnije bili barka “Tonka” i leut “Sveti Nikola”, oboje iz Kaštel Kambvelovca. Uveče je uslijedila velika svečana akademija na stadionu FK “Hajduk” sa bogatim programom koji je završen impozantnim vatrometom.
Jutro drugog dana fešte, 7. septembra, bilo je rezervisano za takmičenja u plivanju i vaterpolu, a poslijepodne su predstavnici JS i njihovi delegati iz cijele države, kao i izletnici, parobrodima “Bakar” i “Knin” otplovili do Starog grada na Hvaru da se poklone grobu osnivača i doživotnog predsjednika JS, dr Juraja Bjankinija, te na njegovoj rodnoj kući otkriju spomen-ploču.
Izvještači JS piše o svečano, brojnim jugoslovenskim zastavama okićenom Starom gradu, razdraganim mještanima, muzici i svečarskoj atmosferi, kao i činjenici da je u starogradskoj luci bio i sam jedrenjak “Jadran”. Izvještač detaljno prenosi i jugoslovenstvom i patriotizmom, ali i porukama odanosti kralju i otadžbini, nabijene poruke iz obraćanja uglednika koji su tog dana govorili na Bjankinijevom grobu, kao i tadašnjeg čelnika JS dr Iva Tartalje koji je govorio na otkrivanju spomen-ploče na Bjankinijevoj rodnoj kući. Posebno upečatljiv bio je govor katoličkog sveštenika don Vice Gamulina koji se na Bjankjinijevom grobu u ime Jugoslovenske čitaonice u Jelsi, prisutnima obratio sa “Braćo Jugoslaveni!”. Don Vice je, pored ostaloga, istakao da mu se “pred očima otvaraju sve one sjajne stranice naše historije, sva ona naša vjekovna, krvava i herojska borba za naše jugoslovensko more, za naš Jadran”.
“Zapjevajmo i pjevajmo naše junačke narodne pjesme, nek ih tihi i burni valovi nose do hridina jugoslovenskih žala, a preko njih u srca svih Jugoslavena do Timoka, Triglava, Đevđelije… Daj Don Jure, da one riječi na mramornoj ploči budu milo i žarko sunce koje zagrijava i rasvjetljuje sve ono samo ono što nas spaja, što nas ujedinjuje. Moli se Svemogućem da svaki i svi, svi djelovi Jugoslavije uvide i razumiju da je poništena Zvonimirova kletva na Kninskom polju. Daj da svak uvidi i razumije da danas imamo poslije toliko tužnih vjekova, Vladara naše narodne i puti i krvi, da imamo narodnog i mudrog Kralja junaka Aleksandra Karađorđevića, u kojemu i po kojemu žive, vladaju i kraljuju i Tomislavi i Dušani Silni i svi oni slavni knezovi koji se na Gospotsvetskom polju kruniše. Moli Svemogućega, dični Don Jure, da nam svakomu bude jasno kako nikada Hrvatska nije bila prostranija i sjajnija negoli je danas, kako Slovenija nikada nije bila šira i mirnija negoli je danas. Moli se da budemo jedna duša, jedno srce i jedan jugoslovenski čovjek u jednoj i nerazdruživoj Jugoslaviji pod providencijalnim vladanjem junačkog Karađorđeva Doma”, kazao je, pored ostaloga, u svom strastvenom govoru na grobu osnivača JS, katolički sveštenik don Vice Gamulin.
Trodnevna svečanost završena je 8. septembra 1933. u Omišu gdje je svečano otvoren novosagrađeni Dom koji je u tom hrvatskom gradiću za svoje potrebe podigao Mjesni odbor Jadranske straže iz Velikog Bečkereka (današnji Zrenjanin u Srbiji). Svečano je Domu predata zastava koju mu je poklonio poznati srpski i jugoslovenski naučnik dr Mihajlo Pupin. Osvećenje nove zgrade zajedno su obavili katolički sveštenici don Šime Vulić i don Grgo Topić, te pravoslavni prota Sergije Urukalo i “prota Brisin iz Velikog Bečkereka”. Izvještač JS piše da se tom prilikom “istakao zastupnik kuma, arhimandrit g. Joakim Bjedov krasan patriotski govor u kome je podvukao značenje ovog čina”.
“Istakao je da je sinji talas našeg Jadrana zahvatio sve krajeve naše domovine, što je dokaz istinske snage kojoj ni vrata paklena neće moći odoljeti. Ovo je naša zemlja i naše more, ovo je naša Hrvatska, Srbija i Slovenija, naša Jugoslavija”, kazao je, pored ostaloga, arhimandrit Bjedov.
Bonus video:
