Iz Lamele C, u podgoričkom naselju Zabjelo, i juče se čula buka i mašine, a da se u dijelu sporne zgrade izvode radovi, ni ranije nisu negirali vlasnici stanova, namjereni da sami privedu radove kraju i usele.
Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine od 11. januara, kada je počelo i istog dana i zaustavljeno rušenje sporne lamele, “Vijestima” nisu odgovorili da li je zbog tih radova vršen inspekcijski nadzor i da li su u tom smislu podnošene prijave protiv vlasnika stanova.
Osnovni sud u Podgorici, po tužbi više vlasnika “zbog smetanja posjeda”, prije nekoliko dana donio je privremenu mjeru kojom se Državi - resoru koji vodi Janko Odović, Ministarstvu unutrašnjih poslova i “Zaštiti prostora”, privremeno zabranjuje rušenje i bilo kakva promjena na nepokretnostima u javnosti poznatoj kao Lamela C.
“Bilo kakva promjena na nepokretnostima”, tom mjerom, pojasnili su iz Suda, ne odnosi se i na vlasnike stanova.
“Dio izreke rješenja kojim se navodi da se zabranjuje bilo kakva promjena na nepokretnostima se odnosi na tužene u postupku smetanja posjeda (vezano za koji je i donijeta predmetna privremena mjera), Državu Crnu Goru i ‘Zaštitu prostora’ d.o.o Danilovgrad, i vezana je isključivo za zabranu radnji na rušenju predmetnog objekta”, kazali su “Vijestima”.
Iz suda su precizirali da privremena mjera "ne podrazumijeva nastavak radova na izgradnji objekta, niti zalazi u zabrane nadležnih organa u tom pravcu".
U odnosu na tužbu koju su podnijeli vlasnici stanova M.V., M.P., A.K.S. i T.J. u ponedjeljak su iz resora Odovića Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa dostavili izjašnjenje.
Iz izjašnjenja, pored ostalog, navedeno je da su vlasnici stanova tražili da se utvrdi da su tuženi 11. januara, kad je počelo i obustavljeno rušenje, smetali tužioce “u faktičkom posjedu na način što su bez zakonskog osnova porušili čitav sprat objekta - mezanin, koji se nalazio na katastarskoj parceli 3827/7, zgrada 2, upisan u LN 7743 KO Podgorica III”.
Naveli su i da su tuženi toga dana bez pravnog osnova ušli u objekat koji je u svojini etažnih vlasnika i da je započeto sa rušenjem. Dodali su i da tuženi I reda nikada nije vodio upravni postupak protiv tužilaca, koji je za ishod irnao donošenje rješenja u rušenju i rješenja o izvršenju, “niti je navedenog dana prezentovao tužiocima bilo kakav pravni akt po osnovu kojeg je započeo i sproveo rušenje”.
Iz resora Odovića, u izjašnjenju, naveli su da je tako postavljen tužbeni zahtjev “u cjelosti neosnovan”, a da su sve radnje toga dana sprovedene “na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja urbanističko-građevinskog inspektora o rušenju”, a da postupanja javno-pravnih organa “u pravcu zakonitog sprovođenja ove mjere nikako ne mogu imati pravni značaj smetanja posjeda”.
Kako su naveli, tuženi I reda je prema pravilima struke sproveo postupak naređivanja zabrane građenja, rušenja objekta i odredio sprovođenje administrativnog izvršenja te mjere.
Urbanističko-građevinski inspektor je, kako su dodali, 31. januara 2019. investitoru “PS Gradnja” izrekao mjeru zabrane građenja objekta Lamele C, koja je tada bila u izgradnji i nalazila se na parcelama iz rješenja. Ista inspekcija je 20. marta 2019. donijela rješenje kojim se “PS Gradnji” nalaže rušenje, “iz razloga što je ovaj investitor nastavio građenje objekta i pored donesene mjere zabrane građenja”.
Na to rješenje, pojasnili su, investitor je uložio žalbu, a žalbu je 14. maja 2019. kao neosnovanu odbilo tadašnje Ministarstvo održivog razvoja i turizma.
Investitor je potom tužbu podnio Upravnom sudu, ali je sud odbio kao neosnovanu. Investitor se potom žalio i Vrhovnom sudu, koji je 11. marta 2021. taj zahtjev takođe odbio kao neosnovan.
“Dakle, odluka o rušenju objekta ‘Lamela C’ je, sa pravnog aspekta, čista kao suza”, navode iz resora Odovića.
Citirali su dio presude Upravnog suda od 24. 12. 2020, u kojoj se, pored ostalog, navodi da investitor, uprkos tome što je donijeta pravosnažna presuda kojom se zabranjuje gradnja, nije poštovao tu zabranu, te da su se “i po nalaženju suda stekli uslovi za donošenje rješenja kojim se naređuje subjektu nadzora da poruši objekat u izgradnji”.
“Ne stoje navodi tužbe da je pravilna primjena materijalnog prava zahtijevala primjenu odredbi ranijeg Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, jer je tužilac nadležnom Sekretarijatu za planiranje i uređenje prostora podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dana 12. i 13. oktobra 2017, u skladu sa članom 92 citiranog zakonskog propisa, kod nesporne činjenice da građevinska dozvola nije izdata, a da je tužilac, kao investitor, započeo izvođenje građevinskih radova bez izdate građevinske dozvole”, navode iz Ministarstva, citirajući djelove presude Upravnog suda iz decembra 2020.
U izjašnjenju na tužbu, dodali su i da se ocjeni Upravnog suda, da je postupak sproveden u skladu sa zakonom, pridružio i Vrhovni sud, koji je, dodaju, isključio bilo kakvu mogućnost da se “Lamela C” legalizuje, “odnosno da se pozivanjem na vođenje postupka legalizacije zaustavi sprovođenje mjere rušenja”.
Investitor je tražio da se postupak rušenja prekine, do donošenja odluke o legalizaciji.
“U konkretnom slučaju inspekcijskim nadzorom utvrđeno [je] da se ne radi o izgrađenom objektu i da je tužilac nastavio sa gradnjom i pored toga što je bilo donijeto rješenje o zabrani izvođenja radova bez prijave gradnje i dokumentacije iz čIana 91 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta, pa je inspektor... pravilno naredio rušenje objekta, a legalizacija se odnosi na objekte kojima je u vrijeme izgradnje bila utvrđena obaveza pribavljanja građevinske dozvole, dakle, koji su izgrađeni suprotno propisima koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata”, navode iz Ministarstva dio presude Vrhovnog suda.
Nakon što je postupak određivanja mjere rušenja objekta u cjelosti okončan, tadašnje Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma pristupilo je administrativnom (upravnom) izvršenju rješenja o rušenju i donijelo dva rješenja: 9. 11. 2021, kojim je dozvoljeno prinudno izvršenje rješenja o rušenju od 20. 3. 2019, i 9. 2. 2021, kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja o dozvoli prinudnog izvršenja od 9. 11. 2021.
Zaključak je, kako navode, da tužioci tužene terete “što sprovode stopostotno zakonitu odluku o rušenju objekta”.
Na navode vlasnika stanova da u odnosu na njih nije donijet upravni akt, niti vođen postupak koji je za ishod imao donošenje rješenja o rušenju, iz Ministarstva su kazali da “ta okolnost nema nikakvog uticaja na ovlašćenje nadležni organa da sprovedu rušenje objekta koje je određeno pravosnažnim i izvršnim rješenjem”.
“Rušenje objekta je određeno u vrijeme kada je ‘Lamela C’ bila u izgradnji... kada je investitor ‘PS Gradnja’ izvodio radove... Rješenja koja su 2019. donesena o zabrani građenja, a kasnije o rušenju, su pravilno legitimisala ovo pravno lice kao subjekt nadzora”, navode iz Ministarstva.
Dodaju da u Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, niti u bilo kom drugom propisu, ne postoji osnov da se upravni akt donosi u odnosu na svakog vlasnika stana pojedinačno.
Osnovni sud je, dodaju u izjašnjenju, dužan da utvrdi da Ii je na snazi rješenje o rušenju i da Ii se rušenje sprovodi u odnosu na objekat koji je označen u tom rješenju.
Za tri spora, u februaru dvije rasprave
Za februar su zakazane dvije javne rasprave za tri spora koji se zbog sporne lamele u naselju Zabjelo, po tužbi “PS Gradnje” iz 2022. godine, vode pred Upravnim sudom.
Rasprava u sporu protiv glavnog administratora Glavnog grada Podgorica, zbog odbijanja zahtjeva investitora za legalizaciju sporne zgrade, zakazana je za 12. februar.
Rasprava u druga dva spora protiv nadležnog resora, zbog rješenja urbanističko-građevinske inspekcije o prinudnom izvršenju rješenja o rušenju lamela C, B i D, kako su iz Upravnog suda ranije rekli “Vijestima”, zakazana je za 20. februar.
Bonus video:
