Jedini susjed sa kojim Bosna i Hercegovina (BiH) nema neriješenih graničnih pitanja je Crna Gora. Dokaz tome je i da su BiH i Crna Gora jedine države nastale na prostoru bivše SFRJ koje imaju potpisan sporazum o graničnoj liniji. Međutim, tvrdnja koju godinama vole ponavljati bosansko-hercegovački i crnogorski političari kako nema međusobnih neriješenih pitanja, naprosto nije tačna. Problem se zove Bilećko jezero, piše sarajevski miedij Oslobođenje.
Uzaludni pokušaji
Dugi niz godina u BiH se govori o tome kako Srbija duguje BiH veliki iznos, spominje se čak i pet milijardi eura, zbog korištenja vode iz Zvorničkog i jezera Perućac za potrebe hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta.
BiH potražuje novac zbog toga što Srbija svu proizvedenu električnu energiju zadržava za sebe, a uz to ne plaća naknadu za potopljeno zemljište opštinama Zvornik, Višegrad, Srebrenica i Rogatica, na čijim se područjima nalaze ova jezera.
Takođe, govori se i o tome kako Hrvatska ne plaća naknadu za potopljeno zemljište opštinama Livno i Tomislavgrad zbog akumulacije Buško jezero, iz kojeg koristi vodu za potrebe hidroelektrane Orlovac. I u ovom slučaju se govori o milionima eura. Problem je taj što bi Hrvatska da naknadu plaća prema količini proizvedene struje, dok Livno i Tomislavgrad traže da se visina naknade obračunava prema broju potopljenih kvadratnih metara terena. Obrazloženje koje koriste opštine iz BIH u ovom sporu je da je zemljište potopljeno bez obzira na to da li HE Orlovac proizvodi struju ili ne. No, para nema bez obzira i na zakon usvojen u Parlamentu FBiH, piše u tekstu Oslobođenja.
Ono što BiH u ovim primjerima traži od Srbije i Hrvatske, Crna Gora, tačnije Opština Nikšić traži od BiH i to još od 2003. godine. Naime, Bilećko jezero, koje je nastalo za potrebe četiri hidroelektrane na rijeci Trebišnjici, dijelom se nalazi na teritoriji Crne Gore, odnosno opštine Nikšić.
Već više od 20 godina Crna Gora pokušava dogovoriti sa Elektroprivredom Republike Srpske (ERS) isplatu novca. ERS samostalno upravlja trima hidroelektranama na Trebišnjici, dok četvrtom, HE Dubrovnik, upravlja zajedno sa Hrvatskom elektroprivredom. Međutim, dosadašnja nastojanja nadležnih crnogorskih institucija ostala su bezuspješna.
"Procjenjuje se da je površina sliva Bilećkog jezera koje pripada Crnoj Gori oko 40 posto. Zapremina akumulacije koja pripada Crnoj Gori je 24 posto od ukupne bilećke akumulacije. Ovaj podatak je rezultat Subsektorske studije iz 2005. godine, koju su za potrebe Vlade Crne Gore uradili eksperti Vlade i Univerziteta Crne Gore, a gdje je kriterijum "veličine zapreminskog udjela ukupnog vodnog potencijala sa teritorije Crne Gore" korektno primijenjen", rekli su Oslobođenju iz Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore, obrazlažući argumente na osnovu čega traže novac od BiH, tačnije od ERS.
Dodaju kako Crna Gora nije učestvovala u gradnji hidroelektrana, ali je tadašnji njen predstavnik, prilikom sklapanja sporazuma između bivših republika, zadržao pravo da se naknadno izjasni o zaštiti interesa.
Napomenuli su i kako je BiH do 1992. godine uredno isplaćivala naknadu za potpoljeno zemljište.
Međutim, ni Crna Gora nema precizan podatak koliko zapravo novca potražuje od BiH.
"Nema preciznih procjena koliko je to sredstava ili, bolje rečeno, kilovatsati proizvedene električne energije, jer ne postoji saglasnost svih strana koliko tačno pripada Crnoj Gori. Prema orijentacionim podacima studije Elektroprojekta Ljubljana, Crna Gora je izgubila pet milijardi kilovatsati, a po podacima Energoprojekt-Hidroinženjeringa izgubljene su tri milijarde kilovatsati", naglasili su iz Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore, dodajući kako bi se konačan iznos trebalo ustanoviti u okviru pregovora o izmirenju ovog duga.
Ni aktuelni direktor ERS Luka Petrović, ako je suditi prema njegovoj izjavi za Oslobođenje, kao ni njegovi prethodnici, nije previše raspoložen da izmiri ovaj dug.
"Imali smo kontakte sa Elektroprivredom Crne Gore, kao i sa Opštinom Nikšić. To je jedna kompleksna tema, koja zahtijeva da se o njoj razgovara. Međutim, naš predlog je da se okrenemo budućnosti, a ne prošlosti. Smatramo da su istekli svi rokovi za zabranu izgradnje nove hidroelektrane Buk Bijela. Mislimo da bi što prije trebalo izdati sve potrebne dozvole, naravno uz poštovanje svih standarda iz oblasti zaštite životne sredine. Izgradnja ove hidroelektrane bila bi dobra osnova za izgradnju budućih dobrosusjedskih odnosa između Republike Srpske i Crne Gore, od koje bi i jedni i drugi imali mnogo koristi", rekao je Petrović.
Potencijali Trebišnjice
Ni on ne raspolaže čak ni procjenama koliko bi novca Crna Gora mogla potraživati.
"To je kompleksno pitanje. Poznato je kako je sve to funkcionisalo prije rata. Na taj način bi moglo funkcionisati i sada, ali je potrebno dogovoriti način kako bi se to trebalo obračunavati. Ponavljam, mislim da je bolje i potrebnije da razgovaramo o budućim projektima i izgradnji budućih odnosa, a ne da se stalno vraćamo u prošlost", dodao je Petrović.
S crnogorske strane smatraju da je konačno rješenje najlakše postići razgovorom. Međutim, ne bježe ni od prisilnog rješavanja problema.
"Namjera nam je da postignemo trojni sporazum između BiH, odnosno RS, Republike Hrvatske i Crne Gore o podjeli i korišćenju hidroenergetskog potencijala Trebišnjice, tako da svaka država dobije ono što joj po međunarodnom pravu pripada. Međunarodni sud je posljednji i najnepoželjniji scenari", poručili su iz Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore.
Bonus video:
