Osmi mart 2024. godine. U Crnoj Gori su žene i dalje nejednako plaćene za svoj rad u odnosu na muške kolege, diskriminisane su na tržištu rada, žrtve su nasilja i govora mržnje, posebno one koje su se ostvarile na javnim funkcijama i u javnom prostoru. Žene su žrtve femicida. Žene su “tuđa nafaka” i “tatin sin”.
Zbog toga je, upozoravaju sagovornice “Vijesti”, jako bitno da se i na današnji Međunarodni dan žena iskoristi pažnja institucija i medija ne bi li se gorući problemi stavili u prvi plan.
Anita Stjepčević iz Centra za ženska prava kazala je da nas Međunarodni dan žena opominje da su ženska ljudska prava rezultat višedecenijske istorije borbe za bolji ekonomski, socijalni i društveni položaj žena.
Objašnjava da su “ta prava uvijek prva na udaru politika i globalno rastućih desnih narativa”.
“Svake godine se nametne određena tema kao rezultat aktuelnih procesa koje pratimo. Godinama opominjemo na problem diskriminacije sa kojim se žene suočavaju na tržištu rada, na rasprostranjenost nasilja nad ženama čija je posljedica i veliki broj femicida i druge oblike kršenja prava žena, a što nas je dovelo do ovogodišnje poruke: Vrijeme je za pravdu”, rekla je Stjepčević.
Osmomartovski marš zakazan je za danas u podne u Podgorici.
Prema riječima Stjepčević, Centar za ženska prava svakodnevno upozorava društvo na štetne kulturne obrasce.
“Naša rješenja nalaze se u svakom od 14 zahtjeva koje smo lično dostavile predsjedniku Vlade Milojku Spajiću kada nam je obećan sastanak do kojeg nije došlo ni nakon dva mjeseca. Naša rješenja predstavljamo pojedincima u institucijama tražeći načine kako da se, uz premisu političke volje, pokrene sistem prevencije i zaštite od nasilja. Naši napori daju rezultate”, objasnila je Stjepčević.
Naglasila je da prostor za napredak uvijek postoji, ali da je cilj u unapređenju zakonodavnog okvira u oblasti rodno zasnovanog nasilja.
“Predstavnicima Vlade nedavno smo ponovo poručile da uzroke nasilja, nažalost neće riješiti ni novi zakoni, ni represivne mjere - one su tu da pokažu odlučnost države da zaštiti žrtve i pozove nasilnike na odgovornost. Uzroke nasilja može da ukloni samo transformacija društvene svijesti od one koja nasiljem i diskriminacijom žena i ranjivih grupa održava nejednake odnose moći u društvu, u onu koja će njegovati toleranciju, mir, poštovanje različitosti i nenasilnu komunikaciju”, rekla je Stjepčević.
Profesorica fizike i pomoćnica direktorice u podgoričkoj OŠ “Radojica Perović” Marina Andrijević-Petrović ”Vijestima” je kazala da je “neravnopravan položaj žena u crnogorskom društvu, posljedica tradicije koja je karakteristična za, manje više, sve zajednice”.
Smatra da je dobro što postoji dan kada se iskazuju poštovanje i ljubav prema ženama, ali da bi ga bilo bolje proslaviti “osvješćivanjem stanovništva”.
“Nažalost, danas je prisutan narativ da je žensko dijete tuđa nafaka, a ukoliko je žena trudna sa ženskim djetetom često čujemo rečenicu: ‘Biće bolje naredni put’. Pjesme na svadbama poput ‘Ti si kćerko tatin sin’ i dalje su nešto uz šta se igra i slavi. I tako u krug. Svakodnevno roditelji žensko dijete zovu ‘sine’. Dakle, na današnji dan bi trebalo da se govori i o ovim pojavama u našem društvu”, kazala je Petrović-Andrijević, dodajući da je položaj žena u Crnoj Gori “sada bolji nego ranije”.
“Sa jedne strane, dobro je što u Podgorici možda imamo više žena na rukovodećim pozicijama tako da se, možda, može zaključiti da kao društvo više vrednujemo menadžerske sposobnosti žena. Međutim, ukoliko pogledamo sastav Skupštine ili Vlade Crne Gore primjećujemo procentualno mali broj žena koje su uključene na pozicijama na kojima bi nešto mogle da promijene”, ocijenila je Petrović-Andrijević.
Iz Centra za građansko obrazovanje juče su saopštili da se “borba za ravnopravnost u Crnoj Gori vodi na mnogo frontova”.
“Nespremnost na promjene u praksi konstatuje i Evropska komisija, ističući nedovoljnu uključenost žena u politički život i rukovodne pozicije u javnoj upravi. Vlade Crne Gore ima samo 17 odsto žena, dok je u aktuelnom sazivu Skupšine svega 21 odsto žena. Čak i na ovom nivou vidimo koliko je rodna ravnopravnost samo deklarativna i daleko od suštinske koju bi trebalo da živimo”, poručili su iz te NVO.
Kazali su i da je zabrinjavajući izostanak sistemskog odgovora institucija na rodno zasnovano nasilje, posebno u porodici.
Prvi Dan žena obilježen je 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama deklaracijom koju je donijela Socijalistička stranka te države. Ovim danom obilježen je i požar u fabrici tekstila u Njujorku kada je poginulo preko stotinu žena. Smatra se da su radnice bile zadržane unutar fabrike kako bi bile spriječene da štrajkuju sa drugim radnicima.
Anketa “Vijesti”: Još nema ravnopravnosti
Anastasija Maraš
Nisam sto odsto sigurna zašto se proslavlja Međunarodni dan žena, ali mislim da je zbog toga što su žene pokrenule revoluciju o ravnopravnosti sa muškarcima i vezano za prava u vezi posla. Mislim da je to. Nismo, još uvijek, na istim nivoima kao muškarci, ali idemo ka tome. Ne bi trebalo da imamo neko zapošljavanje na osnovu pola. Valjalo bi da nemamo dijeljenje poslova na muške i ženske.
Ljiljana Anđelković
Dan žena predstavlja momenat kad su se žene izborile za svoja prava. Smatram da žene nijesu u jednakom položaju kao muškarci, a mislim i da neće nikad biti. To je zbog same prirode polova, različitosti. Ne mislim da se ni međusektorskim radom može poboljšati položaj žena.
Vesna Šćepanović
Osmi mart je bitan za žene. Naravno, tada su ženska ljudska prava usvojena, ne znam koje godine, ali po Međunarodnoj konvenciji da se žena može naći u svijetu politike, i u javnom nastupu i zaštita i sebe i kao roditelja i kao majke, i kao persone uopšte. Pa, u Crnoj Gori još uvijek nismo došli na taj nivo da su žene i muškarci ravnopravni. Ide se ka tome naravno, ali još uvijek nismo, po mom viđenju, mislim da nismo.
Bonus video:
