Žene sa invaliditetom suočavaju se sa dvostrukom diskriminacijom u ostvarivanju prava na adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, pokazala je analiza Inicijative mladih sa invaliditetom Boke (I MI Boke).
Iz te organizacije su kazali da su analizirali rodno odgovorno budžetiranje kroz utrošak budžeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (OSI) i sredstava za materijalna davanja i usluge socijalne i dječje zaštite za OSI, u periodu od januara 2020. do juna prošle godine.
Iz I MI Boke su pojasnili da su podatke koji se odnose na oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje OSI uporedili sa ekvivalentnim podacima iz perioda od 2016.do 2019. godine.
Analiza je, kako su rekli, pokazala da su žene sa invaliditetom i dalje većinski nezaposlene, iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI.
“Socijalna i dječija zaštita ne odgovara na njihove specifične potrebe i ne pruža dodatnu podršku za njihovu socijalnu inkluziju”, kazali su iz I MI Boke.
Kako su dodali, utvrđeno je da nije došlo do poboljšanja u pogledu strukture nezaposlenih OSI u odnosu na pol, starost, stepen invaliditeta i nivo obrazovanja.
“Iako čine 12 odsto ukupnog broja žena, na kraju juna prošle godine, od ukupnog broja nezaposlenih žena, 24,61 odsto su bile žene sa invaliditetom”, rekli su iz I MI Boke.
Oni su dodali da, od ukupnog broja nezaposlenih OSI, 58,7 odsto čine žene.
“I dalje većinu nezaposlenih žena sa invaliditetom čine one starije od 50 godina (60 odsto) i sa I stepenom stručne spreme (53,64 odsto)”, pojasnili su iz I MI Boke.
Iz te organizacije su naglasili da je skoro duplo više nezaposlenih žena sa lakim invaliditetom (62,79 odsto) u odnosu na nezaposlene muškarce s istim stepenom invaliditeta (37,22 odsto).
“Iako žene sa invaliditetom većinski učestvuju (preko 60 odsto) u programu profesionalne rehabilitacije, čiji je cilj da se OSI na odgovarajući način osposobe i pripreme za rad, uvećanje broja zaposlenih među njima (za 58,11 odsto) je značajno manje u odnosu na uvećanje broja zaposlenih muškaraca sa invaliditetom (za 82,78 dosto)”, naveli su iz I MI Boke.
Prema njihovim riječima, učešće žena sa invaliditetom u ukupnom broju zaposlenih OSI opalo je sa 55 odsto 2020. godine na 51,39 odsto, koliko ih je bilo u prvoj polovini prošle godine.
“Podaci o povećanju stepena zapošljavanja žena sa invaliditetom ukazuju na neefikasnost programa profesionalne rehabilitacije”, ocijenili su iz I MI Boke.
Jedini podsticaj usmjeren isključivo na zapošljavanje žena sa invaliditetom je, kako su naglasili, davanje prednosti projektima koji predviđaju njihovo zapošljavanje u okviru grant šema.
“Zavod za zapošljavanje i dalje ne posjeduje podatke o OSI zaposlenim na ovaj način, razvrstane prema polu”, istakli su iz te I MI Boke.
Oni su poručili da su za dostojanstven život žena i djevojčica sa invaliditetom, osim zaposlenja, neophodna adekvatna materijalna davanja za pokriće dodatnih troškova života vezanih za invaliditet i usluge socijalne i dječje zaštite.
Kako su kazali, analizom je utvrđeno da su materijalna davanja za OSI i njihove porodice i staraoce porasla u prosjeku za 47,14 odsto, dok su minimalne zarade uvećane za 102,7 odsto, a minimalne penzije za 101,8 odsto.
“Najmanje su porasle mjesečne naknade po osnovu prava na dodatak za njegu i pomoć i naknadu roditelju/staratelju – njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine (17,95 odsto), koje većinski ostvaruju žene s invaliditetom (58-59 odsto) i majke, starateljke ili njegovateljke OSI (75 odsto)”, objasnili su iz I MI Boke.
Oni su istakli da je iznos naknade roditelju/staratelju-njegovatelju osobe koja je korisnik lične invalidnine u odnosu na redovna primanja značajno opao od januara 2020. godine.
“Kada je bio na nivou od 89,8 odsto minimalne zarade i 154,7 odsto minimalne penzije", naveli su iz I MI Boke.
Oni su kazali da je u februaru prošle godine taj iznos bio na nivou od 52,2 odsto minimalne zarade i penzije.
U saopštenju I MI Boke se navodi da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne garantuje naknadu roditeljima s invaliditetom, niti ikakve posebne mjere za podsticanje socijalne inkluzije žena s invaliditetom.
“Nakon deset godina od isteka zakonskog roka, nije utvrđena cijena usluge SOS telefona, pa I MI Boke, koja pruža ovu uslugu u skladu sa specifičnim potrebama žena s invaliditetom, ne može ostvariti održivo finansiranje iz državnog budžeta, čak i ako dobije licencu za pružanje ove usluge”, poručili su iz te organizacije.
Oni su naglasili da je položaj žena sa invaliditetom u oblasti zapošljavanja i socijalne i dječje zaštite nepovoljniji au odnosu na žene bez invaliditeta i muškarce sa invaliditetom.
“Sve navedeno ukazuje da je potrebno izmijeniti trenutne pravne okvire i preduzeti dodatne korake koji će nuditi bolji podsticaj i povećati broj zaposlenih i socijalno uključenih žena sa invaliditetom”, poručili su iz I MI Boke.
Bonus video:
