U više privrednih društava koja su u vlasništvu države i opština, koeficijenti za obračun zarada za menadžment i izvršne direktore veći je od onog koji je definisan granskim kolektivnim ugovorom (GKU), a u Centru za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) skoro je ujednačen sa koeficijentima za obračune plata predsjednika države, predsjednika Skupštine, Vlade, Vrhovnog i Ustavnog suda.
Koeficijent za obračun zarade za izvršnog direktora u CETI-ju je 25. Zarada predsjednika Crne Gore obračunava se na osnovu koeficijenta 27,67, a zarade predsjednika Skupštine, Vlade, Vrhovnog i Ustavnog suda na osnovu koeficijenta 25,94. Obračunska vrijednost koeficijenta složenosti utvrđena je u mjesečnom bruto iznosu od najmanje 90 eura.
Ekspertkinja za radno pravo i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, prof. dr Vesna Simović Zvicer, kazala je “Vijestima” da propisi ne ograničavaju da se za izvršnog direktora dogovori zarada koja ne zavisi od koeficijenata, ali i da je to samo mogućnost. Kod donošenja takve odluke, dodala je ona, bord direktora koji o tome odlučuje trebalo bi da zastupa interese države ili lokalne samouprave.
“Zakon o radu u članu 100 reguliše institut ‘ugovorena zarada’, koja se predviđa u samom ugovoru o radu, nezavisno od koeficijenata za obračun zarade. Ugovorena zarada se može predvidjeti samo za određena radna mjesta, odnosno određene kategorije zaposlenih, i to: za direktora, menadžera ili za drugog zaposlenog koji obavlja poslove od posebnog značaja za poslodavca. Dakle, ugovorena zarada je mogućnost, a bord direktora je dužan da zastupa interese države ili lokalne samouprave kada donosi jednu ovakvu odluku”, rekla je ona i dodala da to znači da zarada direktora “ne bi trebalo da bude određena drugačije u odnosu na rješenja koja su sadržana u GKU (ako je u njemu predviđen koeficijent za obračun zarade za direktora), iako se ugovorom o radu može predvidjeti veći obim prava za svakog zaposlenog, pa i za direktora”.
Podatke o zaradama menadžmenta, odnosno izvršnih direktora u privrednim društvima čiji je osnivač država ili lokalna samouprava, na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama (SPI), dobila je nevladina organizacija Centar za građanske slobode (CEGAS). Dokumentacija je na uvid data i “Vijestima”.
Cegas je, zahtjevom za SPI, od 177 javnih preduzeća, pored ostalog, tražio da im se dostave pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, ugovore o radu... a za potrebe istraživanja o načinu zapošljavanja, visini zarada, određivanja pozicija zaposlenja prilikom donošenja pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sitematizaciji radnih mjesta, a sve u skladu sa Kolektivnim, Granskim i Opštim kolektivnim ugovorom, u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o privrednim društvima.
Neki neće ni da prikažu zarade
Iz dokumentacije koja je dostavljena toj NVO, pored ostalog, utvrđeno je da pojedina javna preduzeća podatke o zaradama izvršnih direktora i ne žele da učine javnim, već ih zatamnjuju.
Dostavljeni podaci ukazuju i na to da su, recimo, u Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore (ŽiCG), u toku istog dana više puta donosili izmjene i dopune istog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
“U slučaju ŽiCG, više puta u jednom danu vršene su po dvije izmjene i dopune jednog istog Pravilnika iz 2019. godine, koji je do početka marta 2024. na taj način doživio i dvadeset i sedmu promjenu. Ovdje je problematičan način izmjene, kao i pripreme i sistemsko rješavanje potreba za zaposlenjem u tom javnom preduzeću, da ne govorimo o kvalifikaciji, profesionalizaciji, transparentnosti i kontroli prilikom zapošljavanja, usljed donošenja datih pravilnika”, rekla je “Vijestima” Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Cegasa.
ŽiCG je raspisao nedavno i oglas za koordinatora za korporativno upravljanje i samostalnog stručnog saradnika za implementaciju projekata, a nezvaničan izvor tvrdi da su u pitanju novosistematizovana radna mjesta, za koja ne postoje kolektivnim ugovorom utvrđeni koeficijenti za obračun zarade.
U odgovoru na zahtjev za SPI, koji je dostavljen Cegasu, a u koji su “Vijesti” imale uvid, iz bjelopoljskog Vodovoda “Bistrica” namjeravali su da ne saopšte koliki je koeficijent za obračun zarade ugovoren sa izvršnim direktorom, ali se iz dokumentacije, ispod zatamnjenog dijela, vidi da je to 16,20.
Popović Kalezić kazala je da je to suprotno Kolektivnom i Granskom ugovoru, kojima je predviđen koeficijent 11,10.
Prema dokumentaciji koja je dostavljena Cegasu, u d.o.o. “Komunalno” Cetinje nisu recimo ni donosili novi kolektivni ugovor o radu, već primjenjuju onaj iz 2005, iz vremena Državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Iz tog preduzeća su, kao i bjelopoljski Vodovod “Bistrica”, zatamnili iznos zarade izvršnog direktora, ali i koeficijente za obračun zarade za dio menadžmenta.
Na osnovu iste dokumentacije, “Vijesti” su nedavno objavile i da je Javno preduzeće Sportski centar Nikšić, odbilo dio zahtjeva koji se odnosi na ugovore o radu sa direktorom i menadžmentom, “budući da sadrži lične podatke”, ali su iz istog preduzeća, sa nezaštićenim brojem lične karte, dostavili ugovore o djelu sa licem koje je angažovano da izvrši usluge otčepljavanja i čišćenja vodovodnog odvoda u WC prostorijama...
Kolektivni ugovori u sukobu sa Zakonom o radu
Simović Zvicer pojašnjava da kolektivni ugovori moraju biti u skladu, ne samo sa granskim kolektivnim ugovorom (GKU), već i sa Opštim kolektivnim ugovorom i sa Zakonom o radu.
“U skladu s članom 217 Zakonom o radu, rok za usklađivanje kolektivnih ugovora sa ovim zakonom je godinu od dana njegovog stupanja na snagu. Kako je Zakon o radu stupio na snagu 7. januara 2020. godine taj rok je odavno istekao, tj. prije više od tri godine. Po isteku navedenog roka, odredbe kolektivnog ugovora koje su suprotne Zakonu o radu ne mogu se primjenjivati”, kazala je ona.
Kako je dodala, Opšti kolektivni ugovor, koji je zaključen krajem decembra 2022, predviđa da će se GKU usaglasiti sa tim kolektivnim ugovorom u roku od godinu od dana njegovog stupanja na snagu, a za KU na nivou poslodavca taj rok je šest mjeseci od dana donošenja granskih kolektivnih ugovora.
“Slične odredbe sadržane su i u kolektivnim ugovorima na nivou grane - što podrazumijeva da kolektivni ugovori na nivou poslodavca treba da budu usklađeni u određenom roku. Nažalost, pomenuti rokovi u praksi se ne poštuju”, rekla je ona.
U tom slučaju, dodaje Simović Zvicer, mogu da postoje dvije situacije. U jednoj, ako kolektivni ugovor na nivou poslodavca predviđa veći obim prava u odnosu na GKU, kazala je ona, takva rješenja se mogu primjenjivati, jer su povoljnija za zaposlene.
“Ako kolektivni ugovor na nivou poslodavca predviđa manji obim prava, takve odredbe se ne mogu primjenjivati”, rekla je ona.
Prema riječima Simović Zvicer, veliki je broj kolektivnih ugovora koji su suprotni odredbama Zakona o radu.
“Zabrinjava činjenica da su to, ne samo kolektivni ugovori na nivou poslodavca, nego i kolektivni ugovori na nivou grane - kao što su Granski kolektivni ugovor za oblast uprave i pravosuđa i Granski kolektivni ugovor za oblast prosvjete”, rekla je ona.
Na pitanje ko kontroliše ta pravna akta u javnim preduzećima, sagovornica “Vijesti” kazala je da je, u slučaju da je KU na nivou poslodavca suprotan zakonu ili GKU, odgovornost na subjektima kolektivnog pregovaranja.
“Koji treba da zaključe novi GKU ili izmijene postojeći. To su: reprezentativne organizacije sindikata, direktor i nadležni organ upravljanja (npr., savjet, odbor direktora i sl.)”, rekla je ona.
Zavisno od toga da li je KU suprotan zakonu ili samo GKU, dodala je Simović Zvicer, posljedice mogu biti različite.
“Ako je KU suprotan zakonu, potrebno je pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom - koji ima nadležnost za zaštitu načela ustavnosti i zakonitosti, pa u skladu sa članom 149 odlučuje o saglasnosti nižih akata s ustavom i zakonom. Ako nije pokrenut postupak pred Ustavnim sudom, ili ako je KU suprotan GKU, tj. ako pojedine odredbe kolektivnog ugovora na nivou poslodavca predviđaju manji obim prava (npr., manji koeficijenti za obračun zarade u odnosu na GKU), tada zaposleni mogu ostvariti pravo na naknadu štete zbog manje isplaćene zarade”, rekla je ona.
Dodaje i da inspekcija rada u svim preduzećima, pa i javnim, vrši kontrolu.
“Ali i primjene propisa. Inspektor rada nema ovlašćenje da obaveže strane u kolektivnom pregovaranju da zaključe KU, jer njegovo zaključivanje će se desiti ako postoji saglasnost volja ugovornih strana”, kazala je Simović Zvicer.
Ima i diskriminatornih odredbi
Kao jedan od kolektivnih ugovora koji su suprotni odredbama Zakona o radu, Simović Zvicer navela je GKU za oblast uprave i pravosuđa.
Kako je kazala, taj GKU u članu 31 predviđa da se pojedini članovi tog kolektivnog ugovora (članovi: 13, 20, 23, 24 i 25) primjenjuju na organe državne i lokalne uprave, fondove, zavode, agencije, komisije, javne ustanove i institucije čija je sindikalna organizacija član Sindikata, koji je potpisnik GKU-a.
“Ovaj član je suprotan Zakona o radu, koji u članu 182 određuje personalni domen primjene kolektivnih ugovora koji su zaključeni na različitim nivoima pregovaranja. S tim u vezi, granski kolektivni ugovori primjenjuju se na sve zaposlene i poslodavce na nivou grane, bez obzira da li su članovi reprezentativnih organizacija koje su ih zaključile”, rekla je ona.
Osim što je suprotan Ustavu, dodala je ona, član 31 GKU-a sadrži odredbu koja je diskriminatorna.
“Iako član 8 Zakona o radu zabranjuje diskriminaciju zapošljenih, između ostalog i po osnovu članstva u sindikatu, jer zaposlenima koji nisu članovi sindikata ili čiji sindikat nije član Sindikata koji je potpisnik GKU-a onemogućava ostvarivanje prava na uvećanje zarade po osnovu naučnog zvanja, kao i na rješavanje stambenih potreba pod povoljnijim uslovima”, kazala je Simović Zvicer.
Ta odredba je, dodaje ona, suprotna pravu na slobodu sindikalnog organizovanja.
“Koje u skladu sa konvencijom Međunarodne organizacije rada broj 97 podrazumijeva kako pravo izbora sindikata, tako i pravo svakog radnika da ne bude član nijednog sindikata. Dakle, garancija zaštite sindikalnih sloboda jeste postojanje efikasnih mehanizama zaštite od diskriminacije zbog pripadnosti ili nepripadnosti sindikatu”, kazala je ona.
Zloupotreba pojedinih zakonskih instituta
Simović Zvicer kazala je da u praksi postoji zloupotreba nekih instituta koje reguliše Zakon o radu, poput sporazuma o preuzimanju zaposlenih.
“Zakon o radu u članu 51 predviđa mogućnost promjene poslodavca, putem preuzimanja zaposlenog, koje se može izvršiti ukoliko su ispunjena dva uslova, i to: sporazum između poslodavaca o preuzimanju i saglasnost zaposlenog da želi da promijeni poslodavca putem preuzimanja. Iako Zakon o radu u navedenom članu to izričito ne zabranjuje, potpisivanje sporazuma o preuzimanju zaposlenog između poslodavca u tzv. ‘privatnom sektoru’ za rad kod poslodavca u ‘javnom sektoru’ predstavlja zloupotrebu ovog instituta, jer se na ovaj način izbjegava obaveza javnog oglašavanja”, kazala je ona.
Sporazum o preuzimanju zaposlenih, prema riječima Simović Zvicer, ne može se tumačiti izolovano od drugih pravnih instituta koji su regulisani Zakonom o radu.
“Ovo se posebno odnosi na imperativne zakonske odredbe koje regulišu obavezu javnog oglašavanja u ‘javnom sektoru’”, rekla je ona i dodala da javni oglas predstavlja konstitutivni element zasnivanja radnog odnosa i da nepoštovanje te obaveze ima za posljedicu nezakonitost radnog odnosa.
Zbog svega toga, kako je rekla, poslodavci u “javnom sektoru” bi trebalo da u svojim internim aktima predvide uslove pod kojima se može vršiti preuzimanje zaposlenih.
“Jer bi u suprotnom, primjenom člana 51 Zakona o radu na preuzimanje zaposlenih iz ‘privatnog’ u ‘javni’ sektor zaobilazili odredbe o obavezi javnog oglašavanja za poslodavce u ‘javnom sektoru’”, koja obaveza je izričito predviđena u članu 24, stav 3 Zakona o radu”, poručila je Simović Zvicer.
Bonus video:
