Sedmoro djece sa roditeljima iz barske porodice Stanković uselilo se u novi i prvi dom. Udruženim snagama zajednice, donacijama građana, dijaspore i kompanija, apelima i dobrovoljnim radom sagrađena je kuća u Tuđemilima, pa su Stankovići tako zamijenili vedro nebo sa svojim krovom.
Na početku su živjeli u naselju Sokolana, u trošnim barakama. Nakon što su bili prinuđeni da da ga napuste zbog nesuglasica sa komšijama, romska porodica Stanković noći je provodila pod vedrim nebom. Jedina zaštita bila je stara i neuslovna vojna baraka na Sutormanu.
Ljiljana Vujović iz NVU “Žene Bara velikog srca” ispričala je “Vijestima” da oni nijesu uvijek bili redovni korisnici Narodne kuhinje, jer sa Sutormana nijesu imali način da dođu po obroke. Kada su jednog dana pokucali na vrata kuhinje, nakon dužeg vremena, zamolili su za pomoć u izgradnji svog doma.
Veliki doprinos rješavanju stambenog pitanja te porodice dala je profesorica filozofije Jasminka Milošević, koja je o Stankovićima pisala na društvenim mrežama, obraćala se nadležnim institucijama u nadi da im se pomogne. Iako su institucije, u ovom slučaju zakazale, dio novca za plac prikupljen je uz pomoć barskih preduzetnika u emisiji “Dnevnica”, na inicijativu Milošević.
Skrenula je pažnju javnosti na oboljenje oka koje je imala jedna od djevojčica iz porodice Stanković i prikupljen je novac za njeno liječenje i operaciju.
Taj novac nije bio dovoljan za potpuno rješenje, ali jeste bio važan početak. Poslužio je kao kapara za plac u Tuđemilima na kojem se danas nalazi novoizgrađena kuća Stankovića.
“Pitale smo vlasnika placa da li može da počne da se gradi iako nije sve isplaćeno i on je to dozvolio. Pozvala sam vlasnika jedne radnje materijala i on je odmah donirao kubik dasaka kako bi na svom placu mogli da sagrade baraku dok kuća ne bude gotova”, ispričala je Vujović.
One su znale da to nije trajno rješenje pa su, kako one, tako i Milošević, nastavile da traže trajno rješenje. Lokalna građevinska firma donirala je dio građevinskog materijala za izgradnju manje kuće odnosno veće prostorije sa kupatilom.
“Ja sam o Stankovićima pisala na našoj grupi na fejsbuku, njihovoj situaciji i životu. Sjutra su me pozvala braća Sadat i Reka Škrijelj, po meni najzaslužniji za ovaj projekat. Jedan od nih mi je da odemo zajedno tamo i ja sam mu pokazala gdje je plac i kakvi su planovi”, prisjeća se ona.
On joj je tada kazao da se ne zaustavljamo na jednoj prostoriji, već da se sagradi čitava kuća, a on i njegova porodica će obezbijediti sredstva za to. Ono što je do tada bio samo san za Stankoviće, postalo je realnost.
Uz novac koji je ta porodica obezbijedila, javili su i brojni drugi građani Bara i Crne Gore kako bi pomogli u izgradnji.
“Dobri ljudi su se javljali i uz njihovu pomoć i dobru volju, kuća je izgrađena. Fale samo još unutrašnja vrata. Uz pomoć jednog čovjeka velikog srca sa kojim sarađujemo, poručile smo kuhinju po mjeri i ormare za sobe”, kazala je Vujović.
Oni su, prema njenim riječima, presrećni. Te noći kada se spojila struja i upalilo svijetlo, svi su plakali. Ona ne može opisati njihovu sreću kada su vidjeli sijalice koje rade.
Risto Lekić je pomogao oko papirologije i pravnih formalnosti. Svoj doprinos dali su i majstori koji su radili na različitim radovima bez ikakve naknade. Vujović je pomenula električara Miljana Dragovića i vodinstalatera Mirsada Gugaća.
Gugać se tokom rada na kući sprijateljio sa Stankovićima, pa im je kasnije poklonio i šporet na drva, kao i krevete na sprat za djecu. Kada je o sanitarijama za kupatilo pisala na fejsbuku, istog dana se javila kompanija koja je to obezbijedila kao i vlasnica firme keramičkih materijala koja je donirala pločice.
Firme koje su učestvovale novčano ili donacijom materijala su “Kalamper”, “Rašketić”, “Bar gradnja”, “Cerovo” i “E-plus”.
“Njihova priča se polako sumira, sa srećnim krajem. Zadovoljne smo i zahvalne svima koji su se uključili u ovu akciju što nam daje nadu da se uključimo i u neke buduće projekte, budući da imamo još porodica kojima je potrebna ovakva vrsta pomoći”, poručila je Vujović.
Ona je naglasila da će na ovaj način biti riješen još jedan problem porodice Stanković, a to je da će oni, na osnovu kuće čiji su sada vlasnici, ostvariti pravo i na boravak koji do sada nijesu imali što im je bila velika prepreka.
Za Vujović, Stankovići nijesu jedina porodica u potrebi, ali jesu posebni. Dok je o njima pričala, listala je poruke sa Sašom Stankovićem koji je obavještavao o svakom novom koraku u izgradnji kuće i svakodnevno slao poruke zahvalnosti.
“On je divan čovjek koji ima zlatne ruke. Iako nije mogao, on je sve to znao sam da napravi a on i sinovi su stalno radili sa majstorima i jednako bili uključeni”, ispričala je.
Vujović sada ne može ni da se sjeti ko je sve i na koji način učestvovao jer je takvih bilo mnogo. Ona kaže da joj oni na tome neće zamjeriti jer niko od njih to nije učinio radi pohvala i javnog priznanja već iz iskrene dobre volje i srca. Zasluge nikako ne prepisuje Ženama Bara već tvrdi da su one bile medijatorke između zajednice Barana, svih ljudi dobre volje i porodice Stanković.
“Svi bi trebalo da se pobrinemo da nijedno dijete ne spava pod vedrim nebom, bez obzira odakle su došli, gdje su rođeni, ko su. Ako se nalazi na teritoriji Crne Gore, moramo se pobrinuti za njih, moramo da ih osvijetlimo i budemo odgovorni”, zaključila je rukovoditeljka NVU “Žene Bara velikog srca”.
Bonus video:
