Sve je bilo tu - vodopad, mlin, žubor rijeke i zelenilo, odličan roštilj i još bolji pasulj, čak i ruštule, ali i harmonika, pjesma, druženje i smijeh. Život, iskustvo, mudrost i humanost, ali i mladost, empatija, poštovanje. Veteranke i veterani, crvenokrstaši iz Herceg Novog i Nikšića, uživali su u druženju koje su im priredile mlade snage nikšićkog Crvenog krsta. Nova poznanstva se sklapaju i kada imate 65+ godina, upoznaju se novi krajevi i znamenitosti, razmjenjuju bogata iskustva, stiču neka nova, jer “starenje je samo još jedna riječ za život”.
Nakon što su uspostavili saradnju sa Klubom veterana Crvenog krsta iz Budve, željeli su da prošire krug prijatelja, ali i da prekaljenim članovima pokažu da nijesu sami i da su im njihovo iskustvo i pomoć itekako potrebni. Dok je Klub za starija lica, koji djeluje pri nikšićkom Crvenom krstu, sastavljen isključivo od muških članova, Klub iz grada mimoza je “ženski”.
“Ne znam zbog čega se muškarci ne priključe našem Klubu. Ja sam se priključila prije par godina i samo su žene u Klubu. Nas sedam-osam smo redovne, ostale dolaze povremeno. Družimo se, kuvamo, spremamo, popijemo kafu, pričamo o receptima, o svemu i baš nam je lijepo”, kaže Novljanka Vesna Vručinić koja je članica Crvenog krsta postala tek prije nekoliko godina.
“Ovaj Mlin Međedovića je fenomenalan. Ovdje sam prvi put. Inače volim Nikšić i Nikšićane i da mogu preselila bih se ovdje da živim. Druženje je zaista bilo fantastično, svi su se potrudili da budu pravi domaćini, a ja sam već prijateljicama poslala slike da vide ovu predivnu prirodu, ali i još ljepše druženje, tako da će nas narednog puta biti više”, uz osmijeh kaže Vesna.
Druženje veterana i veteranki je započelo doručkom na Manitovcu, zatim su obišli manastir Sv. Luke u Župi, i za kraj ostavili Vidrovan i Mlin Međedovića.
Za roštilj i pasulj bili su zaduženi Momir Ćiro Božović i Veselin Mijušković, iako njih dvojica ne žele da prigrle zasluge za ukusnu hranu i “počišćene” tanjire, već to prepisuju cijeloj ekipi.
“Bilo je zadovoljstvo spremati hranu za ovakvu ekipu. Divna su ova druženja, ali malo ih je. Trebalo bi da ih bude što više”, kaže Veselin i dodaje da, dok je on tu, ne moraju da brinu za kuvara.
I Ana Macanović, sekretarka nikšićkog Crvenog krsta, bi voljela da ovakvih druženja bude više. Korona im je, kako kaže, dodatno otvorila oči i trude se da budu što aktivniji u organizovanju radionica i druženja za veterane.
“Žao nam je, što i pored svih naših apela, u Klubu nema žena. Ne znam zbog čega. Možda zbog mentaliteta. Lijepa su ova druženja. To malo vremena koliko odvojimo za njih, zaista puno znači i jednima i drugima, a ovo druženje među klubovima je jedna posebna radost svih nas. Nama mlađima je velika privilegija družiti se sa svima njima”, kaže Ana.
Privilegovani su i jedni i drugi - i mlađi i stariji, i Nikšićani, i Novljanke. A posebno je privilegovan Crveni krst koji ima takvu staru gardu, ali i takve mlade snage.
“Ja sam crvenokrstaš od1972. godine, kada sam počela da radim, i sa kolegom osnovala Dobrovoljne davaoce krvi u Brodogradilištu Bijela. Nekih 50 godina posvetila sam humanitarnom radu. Sada nijesam u mogućnosti, zbog mog zdravstvenog stanja, da fizički mnogo pomognem Klubu veterana, ali ono što mogu da pomognem - tu sam. Moja generacija je rođena u Jugoslaviji, zemlji koja nije znala za podjele i granice, a to je i misija Crvenog krsta. Voljela bih da se to zajedništvo što više njeguje i propagira”, kaže Vida Radović iz Bijele koja nije štedjela riječi hvale za domaćine.
“Sve je savršeno, na nivou, pravi su domaćini. Pravo zadovoljstvo i sreća je sresti se sa ljudima koji su se decenijama bavili humanitarnim radom, koji su moja generacija, popričati sa njima, vratite se u ono zlatno vrijeme”.
I Miško Đuričić je pet decenija volonter Crvenog krsta, bio je i dobrovoljni davalac krvi, a i danas se trudi da pomogne koliko je god u mogućnosti.
“Ne znam zbog čega u našem klubu nema žena. Izgleda da ne shvataju kakva je ljepota biti volonter i u ovim godinama, i družiti se sa ljudima koji njeguju iste vrijednosti. Ja sam pomalo aktivan i u fokloru, jer sam se folklorom bavio 50 godina, i nervira me što dosta njih iz moje generacije neće da mrdne iz kuće”, kaže Miško.
Sa njima je u kulturno-umjetničkom društvu bio i Brano Lasica koji je prilikom druženja veterana bio zadužen za muziku i pjesmu. Letjeli su prsti po dirkama harmonike, Brano, koji harmoniku svira od 1967. godine, ispunjavao je muzičke želje gošći, a zapjevao bi neku i za svoju dušu.
Milovan Mirković dodaje da na svim druženjima traži da se obavezno počne sa pjesmama Rajka Joličića i objašnjava zbog čega to radi.
“Čovjek je 130 puta dao krv, 16 puta preplivao Skadarsko jezero i jednom dionicu od Herceg Novog do Ulcinja, veliki je humanista, pjesnik”.
Dragan Nikolić i Mrdelja Čvorović, koji su krajem aprila tradicionalno otvorili sezonu kupanja na jezeru Krupac, nijesu odoljeli da se ne okupaju i u rijeci Vidrovan, tek toliko da zadive gošće iz Herceg Novog, ali i da pokažu da je Dragan dobio četiri decenije mlađeg neustrašivog nasljednika.
“Trudimo se da članovima Kluba upotpunimo i uljepšamo dane, koliko god smo u mogućnosti. Mi njima, ali i oni nama, jer je ovo međusobna ljepota druženja. Poslije svakog druženja sa njima, kući se vratimo mnogo bogatiji, a oni zadovoljniji”, kaže sekretarka Crvenog krsta.
Zahvaljujući njenom pozivu, i potpisnica ovih redova se vratila kući bogatija za jednu mudrost, iskustvo, radost življenja i gordost starenja.
Bonus video:
