Znanje je konstanta, koja ne gubi na aktuelnosti, a do uspjeha se može doći dobrom organizacijom, radom i zalaganjem, pa onda ne fali vremena ni za relaksaciju i zabavu, kaže za “Vijesti” mlada Kolašinka Marija-Maša Dožić, učenica generacije SMŠ “Braća Selić”.
Titula đaka generacije, objašnjava ona, jedan je uspjeh na putu, čiji su temelji trud, rad i želja.
“Međutim, to nije put koji se može isplanirati i jasno odrediti putanja koračanja. Spontani uspjesi daju vjetar u leđa u trenucima kada su najpotrebniji. Uz sve pogodnosti i podršku roditelja, srednju školu sam shvatila kao jedinu obavezu, pa sam tako i pristupila. Dobra organizacija vremena omogućila mi je da nemam prevelika odricanja, ali isto tako kada je to bilo potrebno škola mi je bila na prvom mjestu”, kaže Marija.
Objašnjava da je poslušala savjet da je srednja škola najljepši period života, pa se trudila i da zaista to osjeti.
Ističe da je podršku porodice stalno osjećala, naročito starijeg brata.
Priznanje koje je dobila na kraju srednje škole doživljava kao jedan od pređenih mostova do ostvarenja ciljeva koje je sebi postavila.
“Tek kada se završila srednja škola, shvatila sam koliko je važno to priznanje i koliko je značajan moj uspjeh. Čast mi je što sam, prvenstveno, svojim roditeljima ponos, a nakon njih, nadam se, i sugrađanima. Srednja škola mi je donijela, prije svega bogastvo prijatelja, na čemu sam zahvalna. To zaista i jeste najljepši dio školovanja, druženje koje će potrajati čitav život. Djetinjstvo koje sam provela u ovom malom, ali lijepom gradu, ne bih mijenjala za otuđenost i buku u većim gradovima. Mogućnost poznavanja većine ljudi u gradu, pružila mi je bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrama do kasno u noć”, kaže najbolja među ovogodišnjom generacijom gimnazijalaca kolašinske srednje škole.
Kolašin joj je, kako priča, pružio toplinu i sigurnost, ali i pokazao koliko svakodnevica u malom mjestu može biti puna prepreka, ali i lekcija o tome kako ih svaladati.
U rodnom gradu, ipak, osjetila je i određena ograničenja. Malo je, tvrdi Marija, u malim sredinama mogućnosti za napredovanje. Zbog toga je ona na jednoj od životnih raskrsnica odabrala da krene ka većem gradu i ostvarenju svojih snova i ciljeva.
“Još od kako sam bila djevojčica maštam o tome da imam svoju apoteku. Svjesna da je put do toga dug, ali sam odlučila da krenem da ostvarim snove. Tako sam došla do odluke da studiram farmaciju, fakultet koji u osnovi ima zanat koji nudi mnoge prilike. Smatram da je humano studirati farmaciju, jer, nažalost, sve je manje stručnjaka, a sve više ljudi kojima treba ta vrsta usluge”, priča mlada Kolašinka o svom budućem zanimanju.
Za 10 godina vidi sebe “kao uspješnu mladu ženu koja nije odustala od svojih snova”. Iako tek pravi prve korake u svijetu odraslih, Marija je svjesna da će se baviti privatanim preduzetništvom i da to traži odricanja, istrajnost i trud. Očekuje i da se, kako kaže, sve to jednog dana isplati.
“Drago mi je što mogu da kažem da pripadam generaciji, koja većinom zna šta želi. Kako sebe tako i njih vidim kao uspješne mlade ljude koji će biti pokretači promjena u našoj zemlji. Naizgled, nezreli tokom školovanja smo bili generacija koja nije dala na sebe, pokušavali da uvedemo promjene i radili na tome da stvorimo bolje uslove. Smatram da nam je ovaj grad donio dobru osnovu za dalje snalaženje u životu”, objašnjava Marija.
Svojim vršnjakinjama i vršnjacima preporučuje da, prije svega, dobro upoznaju sebe, zacrtaju svoje cilj u skladu s tim ko su i idu ka tome.
Znanje je, poručuje Marija, uvijek aktuelno, “bez obzira na to koliko su vremena moderna”.
Bonus video:
