Od žena u mojoj porodici se očekuje da odustanu od nasljedstva u korist braće. Ako to ne učine, biće izopštene, kaže jedna od 247 žena koje su odgovorile na onlajn upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o ravnopravnosti u pogledu nasljeđivanja i imovine.
Njena porodica, kako kaže ova ispitanica, ima prilično veliku imovinu, ali sestri i njoj roditelji su više puta kazali da su “dosta dobile” i da će sve ostaviti sinovima.
“Uzalud zakon kaže jedno - malo će koja žena sa braćom prestati da govori zbog imovine. Naše tetke, koje su se i same odrekle imovine, nađu za shodno da često pokrenu tu temu, da nam slučajno ne padne na pamet da tražimo dio”, kaže ova ispitanica.
Malo manje od 30 odsto ispitanica (njih 67) koje su ispunile CIN-CG-ov upitnik, ima slično iskustvo i smatraju da žene u Crnoj Gori nijesu ravnopravne u pogledu nasljeđivanja i imovine sa muškarcima. Oko 35 odsto njih suočilo se sa diskriminacijom na osnovu pola prilikom sticanja ili nasljeđivanja imovine, a oko 15 odsto njih se na sudu borilo ili se i dalje bori za pravo na nasljeđe.
“Nakon devet godina, 80 ročišta i postupanja osmoro sudija, donijeto je rješenje o fizičkoj diobi imovine, i to djelimično. Protivnik je bio moj brat, koji smatra da treba sve da mu pripadne”, kaže još jedna od anketiranih.
U Crnoj Gori ne postoje zvanični podaci o tome da li muškarci i žene jednako nasljeđuju imovinu, konstatuje se u izvještaju “Pol i vlasništvo nad nekretninama u Crnoj Gori - mapiranje imovinskog jaza” koji je Organizacija za evropsku saradnju i bezbjednost (OEBS) sačinila 2023. godine. Iako Zakon o nasljeđivanju Crne Gore ne predviđa preferencije za muške nasljednike, običaj da se žene nasljednice odriču imovine u korist muških članova porodice upućuje na to da vlasništvo proisteklo po osnovu nasljeđivanja nije ravnomjerno raspoređeno, ističe se u ovom izvještaju.
Da žene u pogledu nasljeđivanja i imovine nijesu ravnopravne potvrđuje i istraživanje nevladine organizacije (NVO) Sigurna ženska kuća (SŽK) “Stavovi prema imovinskim pravima žena u Crnoj Gori” iz 2019. godine, koje je pokazalo da čak 19 odsto ispitanika i 14 odsto ispitanica smatra da žene ne treba da imaju jednako pravo na imovinsko nasljeđe kao muškarci. Oni kao razloge navode tradiciju (10 odsto), tvrdnju da je “muškarac glava kuće” (osam odsto), da se “žene udaju” i da su “slabiji pol” (po osam odsto), da su “muškarci nosioci prezimena ili loze” (sedam odsto) i jer je “tako normalno” (tri odsto). Čak 69 odsto ispitanika i ispitanica kaže da, prema njihovim saznanjima, muškarci češće nasljeđuju imovinu, a oko 51 odsto misli da žene u Crnoj Gori nemaju jednaka prava na imovinu kao muškarci.
“Nasljeđivanje imovine jedan je od najvećih tabua u našem patrijarhalnom društvu. Kad odlazi u drugi dom (rijetko svoj, jer pripada njenom mužu) žena iz svoje (očinske) kuće nosi simbolične poklone, ali dovoljne da je podsjete da je to - to. Dali smo joj diplomu, odškolovali, sada je svoj čovjek - fraze su koje upućuju na svršetak njenih potraživanja unutar primarne porodice. Ali, obaveze joj ostaju - da bude brižna ćerka, da roditeljima služi kada starost dođe, ali nikako da dobije imanje, stan…,” kaže za CIN-CG izvršna direktorica NVO Poligon za žensku izuzetnost - Sofija iz Berana, Rebeka Čilović.
Prema njenim riječima i dalje žene prilikom podjele imovine mogu čuti da je “maler uzeti od brata” i da je “prokleto taman kao da je oteto”.
“Zbog takvih uvjerenja imamo sve one žene koje trpe i ćute, jer su tako učene. A kad nemaš svoje, onda si na ledini i kuda ćeš kada ti nasilnik pokaže vrata? Sjedi gdje si, jer za bolje nijesi - poruka je koju su žene održale kroz nasljeđivanje, ali ne imovine, nego tišine”, smatra Čilović.
Svega 36 odsto žena nekretnine stiče nasljedstvom
“Prihvatila sam se nasljeđa jedne trećine stana koji nam je ostao od majke. Sestra se odrekla u korist brata, dok sam ja od oboje doživjela izuzetnu neprijatnost. Brat je prijetio da će sve zapaliti, iako sam postupila po želji majke i pokušala da objasnim da se apsolutno ništa neće promijeniti i da neću inicirati prodaju ili bilo kakvo drugo otuđenje”, kaže jedna od žena koje su ispunile CIN-CG-ovu anketu.
Ona je sa porodicom prekinula svaki kontakt, a prijetnje od strane brata nije prijavljivala policiji.
Žene, prema istraživanju OEBS-a iz 2023, čine tek nešto više od trećine (36 odsto) od broja upisanih vlasnika/ca svih vrsta nekretnina u Crnoj Gori. Od onih koje posjeduju nekretnine, svega 36 odsto ih je steklo nasljedstvom.
U “Planu za postizanje rodne ravnopravnosti” Vlade Crne Gore iz 2019. godine navodi se podatak da žene u Crnoj Gori posjeduju samo četiri odsto stanova, osam odsto zemljišta i 14 odsto kuća za odmor. U istom dokumentu se navodi da su šanse žena za samozapošljavanje i ekonomsko osnaživanje na minimumu upravo zato što zbog nedostatka vlasništva nad nekretninama ili zemljom ne mogu da obezbijede garancije za uzimanje kredita.
Globalni podaci ukazuju na to da je oko 80 odsto obradivog svjetskog zemljišta u vlasništvu muškaraca. U Crnoj Gori je 2010. godine vlasnica poljoprivrednog zemljišta bilo oko 13 odsto. Novijih podataka još nema.
Iz OEBS-a u izvještaju iz 2023. objašnjavaju da nejednakost u vlasništvu dovodi do brojnih posljedica - od nemogućnosti da se pobjegne iz nasilne veze ili braka, pa sve do otežanosti pokretanja biznisa, jer većina poslovnih kredita zahtijeva obezbjeđenje u vidu nekretnina.
“Najčešći izazovi za žene prilikom nasljeđivanja imovine u Crnoj Gori su duboko ukorijenjeni patrijarhalni stavovi i stereotipi koji ih navode da se odriču nasljedstva u korist muških srodnika. Zakonski okvir izjednačava muškarce i žene u pravu na nasljeđivanje, ali društvene norme i pritisci često sprečavaju žene da ostvare svoja prava”, objašnjava za CIN-CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava Biljana Pejović.
Ona ističe da je prepoznata potreba da se izračuna rodna razlika u vlasništvu nad nekretninama i ukaže u kojoj mjeri se primjenjuju zakoni koji se odnose na nasljeđe, vlasništvo nad imovinom, bračne i porodične odnose i zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu.
Ugovori o doživotnom izdržavanju često zloupotrebljavani
“Brat je odveo majku kod notara i napravio ugovor o doživotnom izdržavanju. Prethodno ili tog dana, nijesam sigurna, obavljen je i razgovor sa psihijatrom o njenoj ‘uračunljivosti’ i pribavljen je i taj dokument. Sestra i ja o tome, naravno, nijesmo bile obaviještene. Saznale smo sasvim slučajno od komšija”, prepričava svoje iskustvo jedna od ispitanica iz CIN-CG-ove ankete.
Ona nije jedina koja u anketi pominje da je potpisivanje ugovora o doživotnom izdržavanju jedan od načina na koji se žene pokušavaju isključiti iz nasljedstva.
Ugovor o doživotnom izdržavanju, inače, jedan je od najčešćih i najznačajnijih nasljednopravnih ugovora u našem pravu. To je ugovor kojim se primalac izdržavanja obavezuje da se poslije njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili neka druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani.
“Sve je ostavljeno bratu ugovorom o doživotnom izdržavanju, iako suštinski on nikoga ne izdržava. To je napravljeno da bismo se sestre i ja isključile iz nasljedstva. Od roditelja nijesmo dobile ni šoljice za kafu, iako smo se u djetinjstvu mnogo čega odrekle da bi se ista ta imovina stekla. Brat je rođen kasnije, pa nije morao ničega da se odriče”, kaže druga ispitanica.
Još jedna ispitanica navodi da se, poslije smrti oca, pod nagovorom majke odrekla nasljedstva u njenu korist. Tada je imala 20 godina i niko je nije posavjetovao, niti upozorio na moguće posljedice.
“Majka je onda, u tajnosti i pod pritiskom brata i snahe, napravila ugovor o doživotnom izdržavanju (koji se ne poštuje), kako bi mene lišili nasljedstva. Mladim djevojkama se stvarno treba pružiti više informacija kako ne bi došle u sličnu situaciju”, kaže ona.
“Što ruralnije, to iskrenije”
Pejović ukazuje i na razlike po regionima u Crnoj Gori. Većina žena koje posjeduju, nasljeđuju i kupuju nekretnine žive na jugu Crne Gore, dok je najmanji broj vlasnica iz sjevernih krajeva zemlje.
“Urbane sredine su se izvještile u ‘farbanju’ istine, dok je naš rural naše pravo lice - što ruralnije to iskrenije. Na selima se žene i dalje zgražavaju kad neko spomene imovinska prava, jer to podrazumijeva da se nešto ‘uzme’ od oca i brata. U gradskim sredinama važi mantra - ‘mogla bih, ali neću’. I jedne i druge, žene udaraju u sto - neke rukama, stisnutih pesnica, a druge glavama u podstanarskim sobama”, kaže Čilović.
Kao neko ko se godinama zalaže za ženska prava, naročito prava žena na sjeveru Crne Gore, Čilović su poznate svega nekolike žene koje su se u sjevernim krajevima odvažile da potraže svoja imovinska prava:
“Prokazane od društva i porodice, ponijele su teret prokletstva, jer su takle u najbolnije crnogorsko pitanje - raspodjelu imovine”.
Iako obrazovanije, žene imaju i slabiji pristup tržištu rada
“Iako obrazovanije, žene u Crnoj Gori imaju slabiji pristup tržištu rada, a posebno ključnim i najodgovornijim pozicijama bilo u privatnom ili javnom sektoru”, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Ivana Mihajlović.
Prema podacima Uprave za statistiku Monstat, specijalističke studije u toku 2023. godine završilo je 56,7 odsto, a magistarske (master) studije 70,2 odsto studentkinja. Ostatak čine studenti. Zvanje doktora nauka u 2023. steklo je 60 odsto žena i 40 odsto muškaraca.
Uprkos navedenom, takođe prema podacima Monstata iz 2023, u toj godini žene su činile 45,3 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) na kraju 2023. bilo je 39.942 nezaposlenih osoba, od čega su 23.263 bile žene.
“Uprkos svim naporima da se kroz strateški, zakonodavni, ali i infrastrukturni i institucionalni okvir doprinese većoj participaciji žena na tržištu rada i njihovim osnaživanjem, za Crnu Goru je i dalje karakteristično da su žene zastupljenije na manje plaćenim poslovima koji se odnose uglavnom na pružanje usluga ili njegu, poput zdravstva, prosvjete, trgovina, usluge”, navodi Mihajlović.
Ona objašnjava i da su zastupljenost žena na mjestima odlučivanja, adekvatna primjena principa “jednaka zarada za jednak rad”, eliminisanje diskriminacije i nasilja, ravnomjerna raspodjela kućnih i privatnih obaveza, kao i prepoznavanje neplaćene njege i poslova u domaćanstvu pokazatelji razvoja jednog društva i stepena dostignute demokratizacije.
“Crna Gora se Nacionalnom strategijom održivog razvoja do 2030. godine obavezala da eliminiše politički, ekonomski i svaki drugi oblik diskriminacije po osnovu roda i predvidjela je minimum 40 odsto žena u tijelima političkog odlučivanja na nacionalnom i lokalnom nivou”.
Prema Indeksu rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori za 2023. godinu, najveći jaz nejednakosti među polovima je vezan za raspodjelu novca. Indeks rodne ravnopravnosti, inače, mjeri rodnu ravnopravnost u državama članicama Evropske unije (EU) kroz šest domena: rad, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje.
Rodni jaz u zaradama između muškaraca i žena umjesto da opada sa nekadašnih neslavnih 13,9 odsto u korist muškaraca, u 2021. godini dostigao je zabrinjavajućih 21,6 odsto, pokazuje i analiza Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 2022. godine.
To je, navode iz PKCG, posljedica rodnih predrasuda, segregacije po zanimanjima i nedostatka žena na visokoplaćenim pozicijama.
Procenat rukovoditeljki i dalje nizak
Ipak, nešto se kreće i mijenja nabolje. Sve je više žena koje se bave preduzetništvom i pokreću sopstvene poslove.
“U posljednje vrijeme ostvaren je napredak u oblasti ženskog preduzetništvo, ali prostor za unapređenje i dalje postoji”, kažu za CIN-CG iz Privredne komore Crne Gore (PKCG).
Prije desetak godina, prema podacima te institucije, jedna od deset kompanija bila je u vlasništvu žena, dok je danas to svaka četvrta kompanija u Crnoj Gori.
Podaci Poreske uprave, u 2011. bilo je 3.021 ili oko 16 odsto preduzeća u većinskom vlasništvu žena. Danas takvih preduzeća ima 7.584 ili približno 23 odsto.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), žene su najčešće vlasnice društava sa ograničenom odgovornošću (70 odsto). Nešto manje od trećine registrovane su kao preduzetnice (26,7 odsto), dok žena u ostalim oblicima organizovanja poput komanditnog ili ortačkog društva ima svega oko tri i po odsto. Žene su vlasnice kompanija koje posluju u sektoru trgovine (33,5 odsto), zatim u sektoru pružanja usluga smještaja i hrane (13,3 odsto) i sektoru za stručne, naučne i tehničke djelatnosti (12,2 odsto).
Procenat žena na rukovodećim funkcijama, kao što su direktorke ili članice upravnih odbora, međutim, i dalje je nizak. Prema informacijama Instituta alternativa (IA), u preduzećima u državnom vlasništvu svega je 20 odsto izvršnih direktorki, dok je samo 28 odsto žena u odborima direktora.
“Slabija zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama može se objasniti nizom faktora, koji proističu iz duboko ukorijenjenih društvenih normi i predrasuda. Rodni stereotipi i predrasude, sa kojima se često suočavaju žene, igraju ključnu ulogu u ovom kontekstu. Tradicionalno se od žena očekuje da se bave određenim ‘ženskim’ poslovima, dok se muškarcima daju rukovodeće uloge. Ovi stereotipi ograničavaju izbor karijere ženama i otežavaju im pristup rukovodećim pozicijama”, navode iz PKCG.
Objašnjavaju da nedostatak vidljivih liderki može otežati mladim ženama da se identifikuju s rukovodećim pozicijama.
“Povećanjem broja kompanija u vlasništvu žena, razvojem ženskog preduzetništva i kreiranjem povoljnije poslovne klime, stvara se veća mogućnost za razvoj inovativnih proizvoda i usluga, novih radnih mjesta i ekonomskog napretka”.
Ipak, i pored toga što je ostvaren napredak - što je sve veći broj žena preduzetnica i što su obrazovanije od muškaraca, procenat vlasništva nad nekretninama i poslovnim subjektima i dalje je nizak kad su žene u pitanju. To se konstatuje u Strategiji razvoja ženskog preduzetništva Crne Gore za period od 2021. do 2024. godine (Strategija).
Slično se konstatuje i u izvještaju “Pol i vlasništvo nad nekretninama u Crnoj Gori - mapiranje imovinskog jaza” OEBS-a iz 2023. godine, u kom piše da čak i u slučaju da u vlasničkoj strukturi nad nekretninama ima jednak broj muškaraca i žena, što nije slučaj, to ne bi nužno značilo da ne postoji imovinski jaz.
Prema podacima iz tog izvještaja, žena koje su upisane kao vlasnice samo jedne nekretnine ima 37 odsto, dok taj broj opada sa porastom broja nekretnina. Tako onih žena koje su vlasnice više nekretnina ima svega 22 odsto.
“Što neko ima u posjedu veći broj nekretnina to je manja vjerovatnoća da je taj neko ženskog pola. Ovaj podatak veoma ilustrativno ukazuje na imovinski jaz između muškaraca i žena u Crnoj Gori”, piše u ovom izvještaju.
Jedna od ispitanica iz CIN-CG-ove ankete navodi da muškarci iz njene okoline imovinu ili njen vrijedan dio često dobijaju na gotovo, dok žene moraju same da zarade.
“To je jedini način da je posjedujemo”, zaključuje ona.
Bonus video:
