LGBT zajednica gotovo je po pravilu diskriminisana u zdravstvenim ustanovama - u kontaktu sa izabranim ljekarima i zdravstvenim radnicima, pokazali su podaci LGBTIQ Socijalnog centra i LGBT Foruma progresa.
U publikaciji “Savršeno ništa - etičke implikacije na kvalitet zdravstvene zaštite”, čiji je autor profesor Jovan Kojičić, piše da je 89 procenata ispitanika kazalo da su u komunikaciji sa ljekarima doživjeli jedan od oblika diskrimiancije.
“Svega 5,2 odsto anketiranih (pet od 96) nije imalo diskriminatorno iskustvo u pristupu zdravstvenoj zaštiti, dok četvoro ispitanika (4,2 procenata) nije željelo da odgovori”, navodi se u dokumentu.
Podsjeća se na ranije istraživanje nevladine organizacije (NVO) Juventas, koje je pokazalo da 59 procenata zdravstvenih radnika smatra da “homoseksualnost nije prirodna”. Prema istom izvoru, 48,1 odsto zdravstvenih radnika smatra da je homoseksualnost bolest, 36,2 odsto da je nemoralna, a 30,4 odsto je ocijenilo da se homoseksualnost može liječiti.
Da izabrani ljekari ne stvaraju prijatno okruženje za LGBTI osobe, smatra 67 anketiranih, koji su pripadnici diskriminisane zajednice.
“Nasuprot tome, svega 12 anketiranih (12,5 procenata) imalo je afirmativan stav o LGBTI prijateljskom okruženju u zdravstvenim ustanovama. Takođe, većina uzorka, 63,5 odsto (61 od 96 anketiranih) dijeli i stavove da njihov izabrani ljekar nema znanje i vještine u pristupu zdravlju za LGBTI osobe, dok je svega 16 anketiranih (16,9 procenata) imalo je afirmativan stav o tome”, ističe se u publikaciji Kojičića.
On, pored ostalog, ističe da mnoge LGBT osobe nemaju stav da je njihov izabrani ljekar osoba od povjerenja.
“Približno polovina ispitanih, 48 procenata (47 od 96 anketiranih) uopšte se ne slaže ili se ne slaže da je izabrani ljekar osoba od povjerenja. Nasuprot tome, svega 35,4 procenata (34 od 96 anketiranih) ima pozitivan stav i povjerenje u izabranog ljekara, a neutralan stav imalo je petnaest ispitanika (15,6 procenata)”, navodi se.
Da pripadnici LGBT zajednice ne vjeruju u potpunosti posvećenosti zdravstvenih vlasti i Ministarstvu ljudskih i manjiskih prava, pokazali su rezultati ankete.
“U okolnostima kada treba da vjerujemo da je intersekcijska diskriminacija od posebnog značaja za Vladu Crnu Gore, većina uzorka, 81 procenata (78 od 96 anketiranih) izjavilo je da se u pristupu dobijanja zdravstvenih usluga susreću sa seksističkim diskursima i predrasudama po osnovu rodnog identiteta i/ili seksualne orjentacije. Svega 13 ispitanika (13,5 procenata) nije imalo takvo iskustvo”, piše u publikaciji.
U dokumentu je ponovo kritikovana činjenica da ne postoje statistički podaci o LGBTI osobama, “a da ih generiše država”.
“Predvidljivost javnih politika za LGBTI zajednicu stoga ne postoji. Planirane LGBTI mjere i programi od 2018. godine dominantno nijesu realizovani. Politike, zapravo, podsjećaju na skupinu nepovezanih riječi. Nijesu dizajnirane da se bave nejednakostima. Ne prepoznaju manjinski stres, socioekonomski status, ali ni nedostatke i razlike u statusu LGBTI osoba. Ne ispunjavaju koncept inkluzivnosti, koji je u direktnoj povezanosti sa fizičkim i mentalnim zdravljem, seksualnom orijentacijom i identitetom kao važnim komponentama ukupnog zdravlja i blagostanja”, ističe Kojičić u publikaciji.
Kojičić kritčki sagledava i crnogorsku zdravstvenu politiku, dodajući da ona “ne predstavlja efikasan instrument za primjenu zakonskih sadržaja”.
“Postalo je vidljivo kako tokovi različitih javnih politika međusobno ne djeluju unutar različitih podsistema. To objašnjava zašto su procesi identifikacije i povezivanja LGBTI zajednice sa društvom i nacionalnim vlastima veoma spori, teški, sporadični ili čak nepostojeći. To, takođe, objašnjava zašto je toliko dugo izražen kontinuitet dominantnih negativnih i neprijateljskih stavova prema LGBTI zajednici u društvu”, kazao je Kojičić.
Bonus video:
