Upravljanje otpadom i otpadnim vodama, divljim deponijama, ali i zagađenje vazduha tokom sezone grijanja, koje je sve češće i ekološki i zdravstveni problem, najveći su problemi Crne Gore kad je riječ o zaštiti životne sredine, ocijenio je direktor ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović.
On je poručio da postoje interesni lobiji koji problematiku otpada koriste za ostvarivanje ličnog profita:
“Aktuelni problem sa gritom je dokaz... Iako je riječ o neopasnom otpadu, kako su potvrdili nalazi Centra za ekotoksikološka ispitivanja, jasno je da se radi o ekokriminalu, što je svakako zabrinjavajuće, naročito za laičku javnost, a što je iskorišćeno od strane onih političkih partija koje su 30 godina bile dio ekokriminala”.
Perović je ukazao na to da je Crna Gora i danas samo na papiru ekološka država, nakon proglašenja 1991.
“Dug je put i mnogo posla da Crna Gora bude ekološka država i moramo kao društvo shvatiti šta to zapravo znači i koji su sve benefiti tog statusa, kako bi se u budućnosti mogli sa pravom tako prepoznavati na globalnom tržištu”.
Perović je ocijenio da su najveći ekološki problemi iz oblasti upravljanja otpadom i otpadnim vodama, kao i kvalitetom vazduha, s obzirom na to da predstoji sezona grijanja.
Kada je riječ o upravljanju otpadom, Perović navodi da Crna Gora ima “nedovoljno razvijenu komunalnu infrastrukturu za selektivno odlaganje i sakupljanje komunalnog otpada, neprihvatljivo mali procenat reciklaže, kao i nepostojanje obrade otpada koji nije moguće ponovo upotrijebiti”.
“Kada je riječ o otpadnim vodama, moramo ukazati na nepostojanje upravljanja kanalizacionim muljem kao nus proizvoda postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Aerozagađenje je tokom sezone grijanja ne samo ekološki već i zdravstveni problem, kom je izoženo više od dvije trećine građana i moramo shvatiti da je zdrav vazduh nešto što je preduslov za zdravu životnu sredinu”.
Neophodna policija za eko-kriminal
Perović je problematizovao i veliki broj divljih deponija u Podgorici i Nikšiću, što “potvrđuje neefikasnu primjenu važećih zakona”.
“Jer je prosto nemoguće da se ponavljaju isti problemi nakon uklanjanja otpada, što je prije svega pokazatelj neefikasnog rada i nadzora inspekcijskih organa. Kako lokalne samouprave iniciraju postavljanje video nadzora na tim mjestima, jasno je da je riječ o velikim troškovima čišćenja koji opterećuju budžet, čime se gube sredstva za ulaganje u potrebnu infrastrukturu. Ovaj problem je višedecenijski i mora se uzeti kao prioritet jer definitivno bez adekvatnih kazni nije realno očekivati da će nestati sam od sebe”.
Komentarišući nedavna događanja u vezi sa odlaganjem grita na Straševini i Kličevu, ali i u asfaltnoj bazi podgoričkog preduzeća “Putevi”, Perović naglašava da je riječ o ekokriminalu.
Istakao je da su, upravo zbog takvih problema, prije više od godinu prema ministru unutrašnjih poslova pokrenuli inicijativu za “formiranje posebne jedinice za ekokriminal koja bi prevazišla problem podjele nadležnosti državnih i lokalnih inspekcija, čime bi se spriječio prostor za prebacivanje odgovornosti”.
“Prema našim informacijama, postoji prostor za sumnju u međusobne obračune firmi koje imaju dozvolu za prevoz takvog otpada, kao i partijski obračun. U svakom slučaju, kao i za takođe aktuelan problem odlaganja životinjskog otpada nastalog kao posljedica bolesti životinja, izostao je proaktivan pristup nadležnih koji su morali informisati javnost o svim važnim detaljima, planiranim i preduzetim mjerama, kao i eventualnoj opasnosti za javno zdravlje”.
Građani svjesnij, ali fali infrastrukture
Perović tvrdi da građani postaju sve svjesniji i uključeniji u procese donošenja odluka koje se tiču životne sredine. Ipak, kaže da vjeruje da i tu ima prostora za napredak, te da ih demotiviše nedostatak infrastrukture:
“Ako neko selektuje otpad u domaćinstvu i poštuje i segment odlaganja u namjenske posude za suvu i mokru frakciju i svojim očima vidi da se sve kupi i vozi istim kamionom, teško da može prepoznati svoju krivicu. Upravo zato postoji prostor podsticajne mjere kako bi se javnosti obezbjedilo da učestvuje i prati tok otpada od nastajanja do krajnjeg tretmana. Naročito treba imati na umu da su građani na neki način i vlasnici preduzeća koji sakupljaju otpad i nije prirodno da mi kao građani koji plaćamo komunalne usluge budemo krivi za propuste onih koji su preuzeli odgovornost da rade na tim poslovima”.
Perović je ocijenio da je u posljednjih nekoliko godina primjetan odgovorniji pristup vlasti ka rješavanju ekoloških problema, “naročito onih koji imaju istorijski momenat, poput aerozagađenja, prečišćavanja otpadnih voda i saniranju brojnih smetlišta širom zemlje”.
“Ipak, vjerujemo da je potrebno unaprijediti međusektorsku saradnju zbog podjele nadležnosti i svakako u većoj mjeri uključiti akademsku zajednicu i civilni sektor u planiranje i realizaciju aktivnosti””.
On ističe važnost saradnje sa obrazovnim insitutucijama, što “podrazumijeva veliki broj predavanja i radionica koje smo realizovali u školama širom Crne Gore”.
“Ono na što smo naročito ponosni jesu programi obrazovanje o upravljanju otpadom i otpadnim vodama u školama, koji su bili akreditovani i gdje smo u saradnji sa školama iz Podgorice, Nikšića, Budve i Pljevalja razvili i planove za škole, opremili odgovorajućom infrastrukturom za selektivno sakupljanje otpada i imali studijske posjete recilkažnom centru”.
Kada je riječ o pomacima u politici i zakonodavstvu koji podržavaju zelene inicijative, Perović navodi da sam proces pregovora o pristupu sa Evropskom komisijom doprinosi unapređenje zakona, ali da bi trebalo da se stvori prostor za njihovu primjenu u praksi, što je zapravo i suština zakonodastva.
“Sve dok ne bude u praksi neselektivna i efikasna primjena zakona, oni nažalost ostaju ‘mrtvo slovo na papiru’, kao uostalom i Ustavom definisana ekološka država. Ipak, prepoznajemo volju donosilaca odluka, prije svega izvšne i zakonodavne vlasti, da se konačno naprave konkretni pomaci, što obećava, ali i nama daje obavezu praćenja i aktivnog učešća u tom procesu”.
Bonus video:
