Ukupan porast srednje godišnje temperature površine Jadranskog mora veći je od jedan i po stepen, što je granica za smanjenje, odnosno rast rizika za morski biodiverzitet, ribarstvo,ekosisteme i njihove funkcije, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
“Prema podacima sa glavne meteorološke stanice u Baru, srednja godišnja temperatura mora raste od 1980. godine. Ukupan porast srednje godišnje temperature površine mora je veći od jedan i postepen. U posljednjih pet godina, njene srednje vrijednosti su bile jednake ili veće od 19 stepeni”, saopštili su za CIN-CG iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore (ZHMCG).
Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović za CIN-CG ukazuje na procjene da se Jadransko more u prosjeku godišnje zagrijava za 0,03 stepena, te da bi tim tempom u narednih 10 godina temperatura površine mora mogla porasti i za 0.3 stepena, a za 100 godina i do tri stepena.
“Površinski sloj Jadranskog mora (do dubine od 20 m) zagrijao se za oko 1,8 Celzijusa, intermedijalni sloj (do 100 m) ohladio za oko 0,6 C, a donji sloj zagrijao za 0,2. Dovoljno je uporediti temperature mora prije nekoliko decenija, koje su iznosile od 20 do 25 stepeni Celzijusa, a danas uobičajene temperature iznose oko 27 stepeni i više”, kaže ona.
Vojinović objašnjava da je povećanje temperature mora glavni uzrok svih ostalih promjena koje se događaju u Jadranskom moru, a koje obuhvataju promjene njegove flore i faune, kao i povećanje učestalosti algalnih cvjetanja.
“Dotok kiseonika u duboke slojeve mora je slabiji, što ima značajan uticaj na živi svijet na dnu mora. Neke od invazivnih vrsta su već migrirale i uspostavile populaciju u našem dijelu Jadranskog mora, kao što su plavi rak i riba lav, te postepeno utiču na povlačenje autohtonih vrsta u dublje vode”, ističe ona.
Porast nivoa mora, zaštitnih mjera nema
To nijesu jedine promjene kada je u pitanju Jadransko more. Geografski gledano, dio Mediterana poluzatvoreni je sistem, što čini našu obalu posebno osjetljivom. Jadransko more, kao i druga mora i okeani, suočava se s porastom nivoa usljed globalnog zagrijavanja i topljenja lednika.
“Kao posljedica klimatskih promjena dešavaju se nagle, nekontrolisane padavine koje za kratki vremenski period na zemlju ispuste veliku količinu vode koja dospijeva u more i dovodi do podizanja nivoa u poluzatvorenim sistemima, tj. do plavljenja priobalnih područja”, kažu za CIN-CG iz Instituta za biologiju mora Kotor (IBMK).
Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 cm, što je konstatovano i u Nacrtu Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene (NAP), koji je ovog ljeta bio na javnoj raspravi i čija izrada traje već četiri godine. U istom dokumentu se konstatuje da u Crnoj Gori trenutno ne postoje mjere za zaštitu od rasta nivoa mora.
“U slučaju Crne Gore, to je u obalnom pojasu značajan klimatski rizik po ljudske živote, infrastrukturu, turizam, ribarstvo, obalne ekosisteme i močvarna područja, što može dovesti do čestih pojava poplava, intenziviranja procesa erozije, gubitka staništa, kao i do prodora slane vode u kopno i njenog miješanja s izvorima pitke vode”, kaže Vojinović.
Pješčane plaže mogu biti ugrožene, jer voda urušava strukturu obale te se pojačavaju i erozioni procesi.
“Veoma pogođeni regioni uključuju Ulcinjsku Solanu, Adu Bojanu i južni dio Velike plaže, Tivatska i Morinjska solila u Bokokotorskom zalivu. Analiza pokazuje da duž cijele obale postoje naselja u područjima ugroženim rastom nivoa mora”, konstatuje se u NAP-u.
Gornji sloj mora, plićak,najproduktivniji je dio mora zbog toga što tu vladaju najpovoljniji uslovi za život, kako biljaka, tako i životinja. Rast nivoa mora, otuda, kao i rast temperature utiče i na podmorni život.
Iz IMBK ukazuju da su posljedice klimatskih promjena već evidentne kroz dolazak novih vrsta uglavnom iz tropskih mora koje su se odomaćile kod nas.
“Razni drugi faktori značajno povećavaju brojnost populacije morskih vrsta što dovodi do tzv. cvjetanja mora”, objašnjavaju. Ocjenjuju i da će te promjene uticati i na turizam.
“Određene vrste čine specifične zajednice koje su prilagođene datim uslovima sredine i čim se poremeti neki od faktora, npr. poraste nivo vode, te zajednice će se naći u dubljem dijelu gdje su za njih sada izmijenjeni uslovi i doći će do promjena u njima. Svaka promjena u brojnosti neke vrste dovodi do promjena u sistemimu kruženja materije i energije u morskom ekosistemu. Kako je zdravo more preduslov za razvoj turizma u primorskom regionu tako će i ta privredna grana biti pogođena urušavanjem kvaliteta mora”, navode.
Baltičko i Jadransko more su podložniji klimatskim promjenama zbog plitkog priobalnog područja.
“Tu je niži nivo kiseonika u vodi zbog čega dolazi do sljedećeg problema: promjenom temperature mijenja se metabolizam organizama, povećavajući upravo tu potrebu za kiseonikom. Evropska agencija za životnu sredinu naglašava da ovakva klima za neke domaće vrste može da bude smrtonosna, a ujedno može da otvori put onim vrstama koje do sada niijesu bile na tom području. Na taj način nove vrste mogu postati invanzivne i dodatno naštetiti domaćim”, objašnjava za CIN-CG direktorica NVO Ekopatriotizam Ivana Čogurić.
CIN-CG je povodom ove teme kontaktirao Ministarstvo ekologije (ME), ali do objavljivanja teksta nije dobio odgovore.
Smanjen vodni bilans u svim slivovima rijeka
Najveći uticaj klimatskih promjena na sektor voda ogleda se u smanjenju vodnog bilansa u svim slivovima rijeka, konstatuje se u Nacrtu NAP-a. Prema tim nalazima, do kraja vijeka se očekuje smanjenje do 27 odsto prosječnog godišnjeg protoka, prvenstveno zbog smanjenja padavina.
“Na svim analiziranim hidrološkim stanicama, uočava se trend smanjenja srednjih i malih voda u periodu 1991-2020, u odnosu na period 1961-1990.god. Dok je analiza velikih voda pokazala trend povećanja”, potvrđuje za CIN-CG Mirjana Popović, načelnica Odsjeka za hidrološke analize.
Porast temperature dovodi do enormnih suša koje utiču na smanjenje nivoa rijeka u Crnoj Gori.
Početkom septembra ove godine objavljeno je da je rijeka Ibar presušila na nekoliko mjesta, od granice Srbije sa Crnom Gorom, nizvodno 20 kilometara do mjesta Ribariće.
“Presušivanje djelova vodotoka rijeke Ibar povezano je sa klimatskim uslovima. Na to jasno ukazuju trendovi na našim vodotocima. No, ne možemo uvijek biti sigurni da osim klimatskog činioca nema i nekih drugih prirodnih ili antropogenih uticaja”, objasnio je za Ecoportal, hidrolog u penziji, Darko Novaković.
Uzastopne suše u periodu od 2017. do 2019. godine smanjile su vodostaje rijeka Morače i Zete, Skadarskog jezera i time negativno uticale na sektore poljoprivrede, energetike i ribarstva, ističe Ivana Vojinović.
“Rijeke nemaju standardni ciklusi zbog nedostatka sniježnih padavina. Imamo jake suše tokom ljeta i nepravilno raspoređen ciklus zimskih padavina i bujične nanose koji ruše puteve i uništavaju šume. Dakle, imamo sušnu sezonu i onu sa padavinama koja kada krene toliko je jaka da korita rijeka ne mogu da prime toliku količinu vode pa imamo i poplave u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore”, kaže Ivana Čogurić.
“Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema”, objašnjava Vojinović.
Poplave posebno izražene posljednjih godina
“Poplavama u Crnoj Gori najviše su ugroženi obod Skadarskog jezera, donji tok Morače i Bojana. Takođe, sve češće i intenzivnije poplave se javljaju u Plavsko-Gusinjskoj kotlini, kao i duž toka Lima od Plava do Bijelog Polja. Drastični primjeri su poplave u 2009. i 2010. godini kada su oboreni poluvjekovni rekordi vodostaja na rijekama, a Skadarsko jezero je dostiglo istorijski maksimum vodostaja od 10,44 mnv. Poplavljeno je bilo 30.000 hektara poljoprivrednog zemljišta”, objašnjava Vojinović.
“Crnogorski sektor vodenih resursa je najosjetljiviji na klimatsko smanjenje padavina i porast temperature i obilnih kiša. Generalno se očekuju smanjeni prinosi u količini i kvalitetu iz crnogorskih izvora vode, što znači skuplje i smanjeno snabdijevanje vodom većine stambenih područja, kao i manji kapacitet za industrijsku i komercijalnu upotrebu. Na primjer, smanjenje oticanja kiše procjenjuje se da će smanjiti bruto prihode od prodaje hidroenergije iz brane Mratinje za 6,6-12,8 miliona eura godišnje”, piše u dokumentu koju je Green Home objavio 2020. godine Prilagođavanje klimatskim promjenama.
Kao direktna posljedica meteoroloških faktora nastaju i tzv. meteorološke poplave, odnosno kratkotrajne kiše jakog intenziteta koje dovode do urbanih i bujičnih poplava. Usljed urbanih poplava nastupa plavljenje djelova grada, saobraćajnica, kuća i tom prilikom se pričinjava velika materijalna šteta, ističe Vojinović.
“U Nikšiću je u junu 2018. godine za nepun sat palo oko 105 lit/m2. Bujične poplave vezane su za mjesta na kojima ne postoji stalni riječni tok. Primjer takve poplave se desio u Rožajama, u jesen 2005. godine”, objašnjava ona.
U Planu područja mora u Crnoj Gori: koncept i predlozi planskih rješenja piše da procjena efekata klimatskih promjena u Evropskoj uniji pri postojećim klimatskim uslovima pokazuje da su očekivane godišnje štete na nivou od 1,25 milijardi eura, dok je preko 100 hiljada ljudi ugroženo obalnim poplavama.
Ljudski faktor
Ekološki aktivista Vuk Vujisić naglašava da će nam klimatske promjene donijeti periode suša u kojima će presušiti i izvori vode koji proteklih decenija nisu nikad presušivali, a sve ono što radimo paljenjem i sječom šuma će ubrzati proces. On podsjeća da moramo izgraditi sistem za obnovu opožarenih i devastiranih površina.
U Nacrtu NAP-a konstatuje se da “zakonodavni okvir i okvir politika vodnog sektora ne predviđa prilagođavanje klimatskim promjenama niti prirodna rješenja za zaštitu vodoizvorišta u smislu ublažavanja klimatskih promjena”.
“Neka područja su istorijski bila oskudna vodom, zbog geografskog položaja, topografije i geologije (karst), što će se pogoršati sa klimatskim promjenama. Uticaji izazvani klimatskim promjenama u različitim regionima, posebno dolini rijeke Zete i na sjeveru, pogoršavaju ranjivost na izazove vezane za vodu. Povećano isparavanje i smanjeni sezonski sniježni nanosi negativno utiču na dostupnost vode”, navodi se u ovom dokumentu.
Pored velikog uticaja prirode, ljudski faktor takođe ima značajan uticaj na klimatske promjene.
“Zaštita izvora vode je nedovoljna - samo 49 od oko 90 izvora koji se koriste za vodosnabdijevanje imaju određene zone zaštite. Glavno izvorište za primorski region (izvorište Bolje sestre u regionu Skadarskog jezera) ugroženo je ilegalnim vađenjem šljunka u njegovoj blizini”, konstatuje se u Nacrtu NAP-a.
“Šljunak se i dalje nelegalno eksploatiše u sanitarnoj zoni od strane nekoliko firmi i pojedinaca, a isti u kraterima ubacuju raznorazni otpad. Privremena brana koja je i ove godine obnovljena dokazala je tvrdnje o vezi podzemnih voda Morače i Cijevne sa vodoizvorištem Bolje sestre, tako da sada zahvaljujući smanjenju eksploatacije i ovoj brani imamo stabilno vodosnabdijevanje”, kaže Vujisić.
On ukazuje da klimatske promjene jesu doprinijele padu izdašnosti izvora širom Crne Gore, ali u slučaju Regionalnog vodovoda višemetarski pad podzemnih voda kao i bunara u toj okolini je uslovljen iskopavanjem korita Morače i njenog izmještanja, kao i probijanje vodonepropusnih podloga na nekim lokacijama.
O efektima klimatskih promjena na kvalitet vode se trenutno ne zna mnogo. Briga o kvalitetu vode postaje sve važnija, međutim, odvajanje antropoloških faktora od uticaja klimatskih promjena je veliki problem. Kako bi se krenulo u borbu protiv uticaja klimatskih promjena na vodne resurse, te da bi se u budućnosti došlo do adekvatnog plana i strategije za rješavanje pomenutog problema, moraju se izraditi pouzdane procjene stanja vodnih resursa, čije studije moraju uključiti procjene o učestalosti, intenzitetu i trajanju potencijalnih budućih hidroloških događaja.
Najznačajniji politički okvir u Evropi koji se odnosi na riječni proticaj je Okvirna direktiva za vode. Prema toj Direktivi, svaka članica EU mora da uspostavi program monitoringa za vodene tokove i zapremine voda u njihovim glavnim basenima. Uz pomoć tih podataka, osmotreni proticaj rijeka mogao bi da se dovede u vezu s klimatskim podacima što bi omogućilo izradu projekcija budućih trendova uslovljenih promjenom klime, navode na Ekoportalu.
Uticaj klimatskih promjena na svjetskom nivou
Međuvladin panel Ujedinjenih nacija (UN) za klimatske promjene (IPCC) predviđa da će se katastrofe povezane sa vodom povećavati i po učestalosti i po težini u narednim godinama.
Skoro dvije trećine svjetske populacije doživljava ozbiljnu nestašicu vode tokom najmanje jednog mjeseca tokom godine. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ukazuju na to da 85 odsto populacije u svijetu živi u sušnom dijelu planete, kao i da u mnogim djelovima svijeta raspoloživost vodenih resursa opada. Oko 780 miliona ljudi u svijetu nema pristup vodi, a oko 2,5 milijarde ljudi nema pristup adekvatnoj sanitaciji. Takođe, oko 6 do 8 miliona ljudi godišnje snosi posljedice od bolesti nastalih usljed kontaminirane vode.
Klimatske promjene imaju uticaj na svjetski nivo, jedan od primjera je Grčka. Napuštene zgrade sela Kalio u središnjoj Grčkoj, doskoro potopljene u vještačkom jezeru, ponovo su izronile tokom velike suše zbog pada nivoa jezera, glavnog rezervoara vode za Atinu.
Opasnosti od klimatskih promjena rastu, a Evropska unija nije se spremna nositi sa ekstremnim vrućinama, šumskim požarima i još gorim poplavama, upozorila je Evropska agencija za okolinu (EEA) agencija.
Opasnosti klimatskih prijetnji rastu brže od naše društvene spremnosti, rekla je direktorica EEA Leena Yla-Mononen u vrijeme objave novog izvještaja agencije.
“Stotine hiljada ljudi će umrijeti od toplotnih talasa, a ekonomski gubici od priobalnih poplava mogli bi dostići hiljadu milijardi eura godišnje”, stoji u izvještaju.
Bonus video:
