Lažna vijest je medijski izvještaj koji u sebi sadraži nedvosmisleno pogrešne tvrdnje, to jest informacije koje ne odgovaraju činjenicama. Iz ove definicije proističe da je stranica „PES protiv lažnih vijesti“, stranica koja nedovosmisleno sadrži pogrešne tvrdnje, od kojih nijedna nije potkrijepljenja činjenicama. I sa ove dvije rečenice, mogla bi se staviti tačka na cijelu priču o fejsbuk stranici iza koje stoji Pokret Evropa sad, na kojoj navodno, upozoravaju javnost o lažnim vijestima u Crnoj Gori.
Međutim, iako stranica, žargonom društevnih mreža, nije previše popularna, jer ima tek nešto više od 800 pratilaca, i ni 300 osoba kojima se taj „uradak“ dopada, ipak postoji niz razloga, zbog kojih je potrebno se njome ozbiljnije pozabavti. Prvi i najvažniji je: Premijer Crne Gore, njen je pratilac i uredno i redovno šeruje sve sadržaje objavljene na „PES protiv lažnih vijesti“.
„Na početku je važno jasno naglasiti da se stranica “PES protiv lažnih vijesti” ne bavi provjerom činjenica (fact-checkingom) niti borbom protiv lažnih vijesti. Umjesto toga, riječ je o aktivnosti političke partije usmjerenoj na umanjivanje uticaja kritičkih tekstova u medijima koji se bave njihovim potezima i politikama“ jasna je programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević, NVO u okviru kojeg funkcioniše portal Raskrinkavanje.me.
Sličnog stava je i direktor BIRN-a za Crnu Goru, Vuk Maraš, koji kaže da pomenutu stranicu ne vidi kao pritisak na slobodu medija, već kao jedan nepametan i loše osmišljen politički potez, koji se pretvorio u svoju suprotnost.
„To je stranica koja na jedan krajnje nevješt način „razotkriva“ lažne vijesti, tako što apsolutno ne daje nikakve relevantne informacije da bi dokazala zašto su te vijesti, koje su oni označili kao lažne, zaista lažne, već samo nastavlja da prosipa populizam,“ kaže Maraš.
Milica Kovačević podsjeća da ovakvo etiketiranje medija kao “lažnih vijesti” nije nova pojava.
„Termin je postao poznat zahvaljujući bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trampu, koji ga je masovno koristio kako bi osporio medijsko izvještavanje tokom svoje kampanje 2016. godine. Time je izrazio ambiciju da bude jedini izvor informacija i “činjenica” za svoju glasačku bazu, kreirajući alternativnu stvarnost u kojoj su svi njegovi potezi predstavljeni kao genijalni, uspješni i pobjednički“, kaže ona.
Osim Trampa, kritičko izvještavanje medija kao “lažne vijesti” označavali su i Bolsonaro u Brazilu, Duterte na Filipinima, Modi u Indiji, Erdogan u Turskoj, te Putin u Rusiji. Sada im se pridružio i Spajić u Crnoj Gori.
Činjenica da Milojko Spajić, to šeruje kao premijer, ali i mnogi drugi funkcioneri te partije, ocjenjuje Maraš, pokazuje da se radi o ljudima koji ne mogu na jedan ozbiljan način da vode politiku i komuniciraju sa javnošću.
„Nego, kad god im se nešto ne dopada, oni to proglase za lažnu vijest, i misle da će na taj način zamazati oči javnosti, kako bi pokušali da umanje težinu toga što je određeni mediji napisao“ kaže Maraš.
Milica Kovačević navodi da bi demokratske vlade i političke partije trebalo da se uzdržati od ovakvih postupaka, jer je jasno da se radi o pritisku na medije. “Posebno je upadljivo to što se PES i ne pokušava sakriti u anonimnosti, već njihovi visoki funkcioneri, uključujući i premijera, ponosno promovišu ovaj “projekat” na svojim nalozima na društvenim mrežama” dodaje ona.
Analiza objava na stranici “PES protiv lažnih vijesti” pokazuje da se ona fokusira isključivo na medijske izvještaje koji kritički tretiraju PES i Vladu.
„Ignorišu brojne netačne informacije u medijima i online prostoru koje se tiču drugih tema. Od 23 objave na toj stranici, 19 se odnosi na pisanje lista Vijesti, dvije na Dan, dok su tekstovi Pobjede i Portala Analitika zavrijedili po jednu objavu. Ovaj fokus na jedan medij mogao bi sugerisati da je stranica mogla biti nazvana “PES protiv lažnih Vijesti”, s velikim slovom “V”, jer je očigledno da targetiraju konkretan medij“, kaže programska direktorica CDT-a.
Maraš dodaje, da je od samog postojanja ove stranice, možda mnogo opasnija činjenica, što PES ne koristi zakonom zasnovane mehanizme , između ostalih one koji proizilaze iz Kodeksa novinara Crne Gore.
„Umjesto toga što na takav način objavljuju i označavaju vijesti raznih medija kao lažne, ne navodeći dokaze, bolje bi bilo da su pisali samoregulatronim tijelima tih medija ili recimo Agtenciji za elektronske medije, da su podnijeli žalbe na te sadržaje. Međutim, ako bi te mehanizme iskoristili, onda bi morali da navedu kako je prekršen kodeks ili zakon i na koji je način tačno, mediji pogrešno informisao javnost. I to je nešto što oni suštinski nikada ne nude u svojim objavama na stranici, koja je navodno „PES protiv lažnih vijesti“, a ustvari je „PES za dodatno sluđivanje javnosti“, zaključuje Maraš.
Na pitanje, da li ova stranica na neki način obesmišljava ono što je stvarni fact-checking i borba protiv lažnih vijesti, Milica Kovačević odgovara negativno.
„Fact-checking redakcije, poput Raskrinkavanja, prolaze rigoroznu kontrolu i verifikaciju od strane međunarodnih (IFCN) i evropskih (EFCSN) mreža fact-checkera. U tom procesu dokazujemo političku neutralnost, nezavisnost od vlasti i poslovnih interesa, te poštovanje najviših standarda. Naš rad ne targetira pojedinačne političke opcije, već je vođen javnim interesom. Svaki članak prolazi višeslojnu kontrolu, a svaka provjerena tvrdnja može biti osporena isključivo nizom dokaza i činjenica“, dodaje Kovačević.
Dodaje, da onaj ko želi provjeriti tačnost određene informacije neće se osloniti na stranicu političke partije.
„Ovaj projekt se ne može smatrati provjerom činjenica, već političkom kampanjom, usmjerenom na suzbijanje javne kritike“ jasna je naša sagovornica.
Iz Ministarstva kulture i medija, nijesu željeli da razgovaraju na ovu temu.
Da se vratimo na PES- u-, kao novom političkom subjektu na crnogorskoj sceni, koji je uz to okosnica crnogorske vlasti, i želi da bude okosnica demokratskih procesa koji zemlju očekuju na putu ka EU.
Njihova svakodnevna upozorenja na „lažne vijesti“, koje nikada nijesu potkrijepljenj činjenicama, podsjećaju na priču o čobaninu iz osnovne škole.
Mladiću, koji je svakoga dana čuvao ovce na planini, kao i ostali njegovi drugovi iz sela. Međutim, njemu je vremenom postalo dosadno da sate provodi sam, pa je došao na ideju da da se našali sa ostalima. Počeo je da viče i zove u pomoć, jer su mu ovce napali vukovi. Ostali čobani, na njegove povike uzeše u ruke vile, kosijere, palice i potrčaše ka njemu da ga odbrane. Kada su došli do njega, on se grohotom smijao, i bio zadovoljan kako ih je prevario. Isto je uradio i narednog dana, a njegovi drugari, opet pojurili u pomoć. Bio je dokon pa je šalu ponovio i treći put, a čobani opet nasjeli. Četrtvog dana se na njegovoj strani planine, zaista pojaviše vukovi. Vikao je, pozivao u pomoć, plakao… Ali ništa. Više puta prevareni čobani, mislili su da se i sada šegači sa njima, i nijesu ni prstom mrdnuli. A čobaninu sa početka priče, vukovi su pojeli cijelo stado.
Laž, ili da budemo politički korektni, ne govorenje istine, uvijek se na kraju obije o glavu, onome ko je izgovori.
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
Preuzeto sa citajizmedjuredova.me.
Bonus video:
